Na mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac nalazi se Mile Basara rođen ocu Milošu u Podsedlu kod Vojnića 1919. godine i navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1941. godine pri čemu se kao izvori podataka navode komunistički popis žrtava iz 1964. godine i knjiga „Kotar Vojnić u Narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji“ iz 1989. godine. Nedaleko od Podsedla nalaze se Slunjski Moravci. Ciljanim traženjem moguće je pronaći smrtni list prema kojem je Mile Basara rođen ocu Milošu i majci Mariji u Slunjskim Moravcima 5. listopada 1919. godine i zbog blizine mjesta te podudarnosti preostalih podataka može se zaključiti da se vrlo vjerojatno radi o istoj osobi kao što je to već često bio slučaj dosad. Spomenuti smrtni list međutim kao datum smrti navodi 3. veljače 2009. godine, a podaci se temelje na onima iz matice umrlih matičnog ureda Stuttgart po čemu bi se moglo zaključiti da je Mile Basara vjerojatno umro u Njemačkoj prije manje od jednog desetljeća. Je li ga to spasilo od Jasenovca? Očito nije!
Kao što je već spomenuto, problem s bliskim mjestima koja se alternativno navode kao mjesta rođenja nisu rijedak slučaj kod mrežnog jasenovačkog popisa. Primjerice na mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se i Nikola Bogičević rođen ocu Petru u Maloj Gradusi kod Sunje 1922. godine i prema mrežnom jasenovačkom popisu navodno ubijen od ustaša 1943. godine u Staroj Gradiški. U blizini Male Graduse nalazi se selo Jabukovac u kojem se prema podacima dostupnima na jednom smrtnom listu rođen Nikola Bogičević ocu Petru i majci Stani 5. veljače 1922. godine, ali je umro 28. prosinca 2002. godine. Isto ime i prezime, godina rođenja i ime oca prevelika su koincidencija pa je vrlo izgledno da se radi o još jednoj lažnoj jasenovačkoj žrtvi. U mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se još jedan Nikola Bogičević iz okolice Okučana, a zanimljivo je da se i njegov otac zove Petar. I ovaj Nikola Bogičević je navodno stradao u istom logoru tj. u Staroj Gradiški, ali 1944. godine tj. godinu kasnije od navodnog imenjaka.
Ovakvih primjera se može navesti još više pa da bi se istovremeno pokazale i neke druge stvari, možda je prikladno birati kompleksnije slučajeve. Primjera radi na mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se Aleksandar Weiss rođen ocu Josipu 1900. godine u Đurđenovcu i navodno ubijen 1941. godine u Jasenovcu pri čemu se kao izvori podataka u napomenama navode knjiga „Židovi u Hrvatskoj“ Melite Švob i projekt Dotršćina. Međutim, kad se pogleda dokument u Dotršćini, vidi se da se za Aleksandra Weissa navodi samo da je rođen oko 1900. godine, da je bio drvorezbar u Mesničkoj ulici u Zagrebu i da je ubijen 1941. godine u Jasenovcu, odnosno nigdje se ne navodi mjesto rođenja i tu se dobro vidi kako (o)lako i jednostavno JUSP Jasenovac povezuje podatke o osobama. To bi bio samo sitan detalj da ne postoji i nastavak ove priče. U tom smislu je zanimljivo da postoje rodni i smrtni list prema kojima se jasno vidi da je Aleksandar Weiss rođen ocu Josipu i majci Ceciliji 10. kolovoza 1900. godine u Sušinama u općini Đurđenovac umro 27. studenog 1970. godine tj. više od četvrt stoljeća nakon Drugog svjetskog rata. Znači opet jedna očito lažna jasenovačka žrtva. Priča o Aleksandru Weissu ovdje ne prestaje. U digitalnom arhivu Yad Vashema je petnaest zapisa na upit o Aleksandru Weissu iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine ili Srbije s godinama rođenja ±5 tj. u rasponu od 1895. do 1905., ali nitko nije iz Đurđenovca ili iz Zagreba. Još su dvojica imenjaka Aleksandra Weissa u mrežnom jasenovačkom popisu. Sva trojica jasenovačkih imenjaka mogu se svesti na opis – isti uz male razlike. Ako je jedan izgledni lažnjak, a dvojica s popisa su mu vrlo slični, velika je vjerojatnost da su i ti slučajevi problematični. Primjerice Aleksandar Weiss iz Zagreba je nešto stariji, rođen je navodno 1886. godine, ali i njegov otac se prema navodima iz popisa zove Josip, a stradao je 1941. godine. To je sve isto kao i kod imenjaka iz Đurđenovca. U digitalnom arhivu Yad Vashema ima nekoliko zapisa koji bi po godini rođenja ili mjestu boravka mogli odgovarati, ali niti u jednom slučaju se ne radi o navodnoj žrtvi iz Jasenovca. Primjerice u digitalnom arhivu Yad Vashema nalazi se Aleksandar Weiss iz Zagreba, ali ne kao žrtva, već kao jedan od liječnika poslanih iz Zagreba u Bosnu i Hercegovinu radi liječenja oboljelih od sifilisa. U slučaju dr. Weissa nije navedeno očevo ime i godina rođenja pa nije sigurno da se radi o istoj osobi. Prema godini rođenja odgovarao bi Aleksandar Weiss (1886.*) iz Bača, ali on je stradao 1944. godine u Auschwitzu. Isti je slučaj i s imenjakom rođenim 1885. godine iz Novog Sada. Istovjetan podatak nalazi se i u srbijanskom Spisku žrtava rata s dodatkom 1944. kao godine smrti u Auschwitzu. Aleksandar Weiss (1888.) iz Beograda je slične godine rođenja, ali on je prema srbijanskom Spisku žrtava rata navodno stradao tijekom tzv. novosadske racije u siječnju 1942. godine. U zapisu za Šandora Weisa (1884.*) rodom iz Ludbrega koji je živio u Karlovcu navodi se da je pobjegao. Prema gore navedenom se vidi da u digitalnom arhivu Yad Vashema nema Aleksandra Weissa rođenog oko 1886. godine koji je stradao u Jasenovcu. Treći Aleksandar Weiss koji se nalazi na mrežnom jasenovačkom popisu navodno je iz Slavonskog Broda i tek je neznatno mlađi od imenjaka iz Đurđenovca, rođen je 1902. godine i kod njega za razliku od druge dvojice nije navedeno očevo ime. U digitalnom arhivu Yad Vashema je trinaest zanimljivih zapisa koji su u rasponu od ±5 godina u odnosu na za ovaj slučaj referentnu 1902. godinu i još dva zapisa bez godine rođenja, ali odnose se na Aleksandra Weissa iz Slavonskog Broda. Prema jednom podatku iz srbijanskog pamfleta Spisak žrtava rata Aleksander Šandor Vajs navodno je stradao u Jasenovcu 1942. godine, ali rođen je 1905., a ne 1902. godine. Ista godina smrti u Jasenovcu navodi se i prema nekakvoj listi stradalih Židova za Aleksandera Weisa iz Slavonskog Broda, ali prema navedenim podatcima on je bio star 42 godine pa se može zaključiti da je rođen oko 1900. godine. Kakva je vjerodostojnost podataka iz srbijanskog Spiska žrtava rata, a time indirektno i kakva je vjerodostojnost komunističkog popisa žrtava iz 1964. godine na kojem se temelji 3/4 svih imena žrtava na mrežnom jasenovačkom popisu može se vidjeti na još jednom podatku iz Spiska koji se nalazi u digitalnom arhivu Yad Vashema. Prema tom podatku Aleksandar Veiss iz Slavonskog Broda, bez navedene godine rođenja stradao je 1945. godine u neimenovanom logoru. Na ovom primjeru se vidi kako se prema potrebi mijenjaju vitalni podatci o žrtvama. U digitalnom arhivu Yad Vashema nema iskaza rodbine ili neke židovske organizacije o Aleksandru Weissu iz Slavonskog Broda, a srbijanski pamfleti nisu referentni za istinu. Većina ostalih zapisa odnosi se na žrtve iz Bačke čija stradanja nisu povezana s Hrvatskom ili s Jasenovcem. Kakav kaos izazivaju podatci iz jugokomunističkih izvora može se vidjeti na primjeru Aleksandra Weissa iz Novog Sada. Rođen je 1901. godine, otac Edmund, stradao je u tadašnjem SSSR-u. Prema srbijanskom Spisku žrtava rata koji je samo velikosrpska inačica komunističkog popisa iz 1964. godine Aleksandar Weiss je iz Subotice, rođen je 1901., otac Eugen, a stradao je 1942. godine na ruskom frontu. Edmund ili Eugen autorima popisa je svejedno. Sve je slično, a opet dovoljno različito. To ne bi bilo sumnjivo da se radi o presedanu, ali cijeli jasenovaćki popis je sazdan od takvih presedana tako da ti presedani postaju pravilo. Dva zapisa iz Yad Vashema odgovaraju navodnoj jasenovačkoj žrtvi iz Slavonskog Broda, ali ne prema lokaciji već prema godini rođenja (1902.). U oba zapisa radi se o Aleksandru Weissu iz Bjelovara, a ne iz Slavonskog Broda. Prema Spisku žrtava rata Aleksandar Weiss iz Bjelovara stradao je 1945. godine u neimenovanom logoru, a prema nekakvoj listi Židova iz Bjelovara stradao je 1942. godine u Jasenovcu. Postoji još i treći zapis za Sandora Weisza iz Sredica u Bosni i Hercegovini. Sredice su selo u brdima između Ključa i Drvara. Sandor Weisz je živio u Bjelovaru, ali prema navedenim podatcima rođen je 1904. godine i stradao je u Jasenovcu, ali 1943. godine. Iskaz je dao nećak i to 1999. godine tj. vše od pola stoljeća nakon Drugog svjetskog rata. To je otprilike kao da netko 2045. godine da iskaz o događajima iz 1991. godine o kojima je čuo od drugih. Vrijedi spomenuti da se u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji u općini Kapela nalazi selo Sredice Gornje pa je i mjesto rođenja koje se navodi u digitalnom obrascu Yad Vashema dvojbeno. Zanimljiva je podudarnost podataka o dvije istoimene žrtve usporedivih godina rođenja iz Slavonskog Broda i Bjelovara. U oba slučaja za navodne žrtve iz Slavonskog Broda i Bjelovara stradale 1945. godine ne navodi se naziv logora u kojem su stradali, a za one iz 1942. godine to je Jasenovac. Ovo je još jedan prilog jasenovačkim “slučajnostima” tj. nešto kao klonovi s otklonom. U svakom slučaju osim podataka iz srbijanskog pamfleta nema nezavisne potvrde da je Aleksandar Weiss iz Slavonskog Broda stradao u Jasenovcu.
U digitalnom arhivu Yad Vashema može se naći 17 navodnih žrtava koje se zovu Aleksandar Weiss, po godinama približno odgovaraju navodnim žrtvama s jasenovačkog popisa, a izvor im je srbijanski Spisak žrtava rata. Na temelju iskaza rodbine i drugih izvora koji nemaju veze s nekadašnjom Jugoslavijom i komunistima može se zaključiti da se najvjerojatnije radi o osam mogućih žrtava. Većina je s područja današnje Srbije, a samo jedan bi mogao biti jasenovačka žrtva, ali i podatci o njemu su međusobno različiti i kontradiktorni i vjerojatno su iz sekundarnih izvora, a to znači bitno manje pouzdani. To opet može značiti da su jugokomunistički stručnjaci dvostruko sposobniji od ostalih ili samo dvostruko više maštaju.
Problemi s podatcima o jasenovačkim žrtvama ne postoje samo s mjestima rođenja, već i s osobnim imenima pa neke vrste ponavljanja radi ima smisla i to opet pokazati na novim primjerima. Na mrežnom jasenovačkom popisu se nalazi i Elli Car rođena ocu Jakovu* u Križevcima 1910. godine i navodno ubijena u Jasenovcu 1941. godine. Također se navodi da je Židovka* odnosno da je ženskog roda, a kao alternativno ime oca se u napomenama navodi Jašo. Pažljivim traženjem moguće je pronaći smrtni list koji navodi da je Ela Antonie Car rođena ocu Jaši i majci Ivki 12. ožujka 1910. godine u Križevcima umrla 25. rujna 1995. godine – znači da je doživjela oslobodilačku Oluju pa bi se moglo zaključiti da se ovdje opet radi o još jednoj lažnoj jasenovačkoj žrtvi. U napomenama jasenovačkog popisa može se vidjeti da je Elli Car u prvobitnoj verziji prema komunističkom popisu iz 1964. godine (SZSJ64) navedena kao Hrvatica. Nacionalnost je promijenjena i kod njezinih prezimenjaka s jasenovačkog popisa Teodora i Jerka Cara. Teodor je kao i Elli od Hrvata postao Židov, a kod Jerka Cara se dogodilo obratno pa je od Židova postao Hrvat. U digitalnom arhivu Yad Vashemu nema podataka o njima i to implicira da Teodor i Jerko Car ili nisu Židovi ili nisu žrtve.
Na mrežnom jasenovačkom popisu se nalazi i Erdonja Levi rođena ocu Salamonu u Sarajevu 1898. godine i navodno ubijena 1942. godine u Jasenovcu. Kao skraćenica od Erdonja možda se u ovom slučaju koristilo ime Erna i u tom smislu je zanimljivo spomenuti smrtni list koji navodi da je Erna Levi rođena ocu Salomonu i majci Mazalti u Sarajevu 29. rujna 1898. godine zapravo umrla 26. kolovoza 1967. godine. U digitalnom arhivu Yad Vashema može se naći Erna Levi iz Sarajeva, rođena 1904. godine. Otac joj se zvao Salomon, a majka Rivka. Prema iskazu sestrične stradala je u Auschwitzu. U digitalnom arhivu Yad Vashema nalaze se za ovaj slučaj dvije zanimljive Erdonje Levi. Erdonja Levi djevojački Katan, iz Sarajeva, rođena 1908. godine, roditelji Moše i Lea. Prema iskazu bratića kao mjesto smrti navodi se logor Đakovo. Znatno mlađa Erdonja Levi također iz Sarajeva, u trenutku smrti imala je oko 17 godina. Ime oca je i u ovom slučaju isto tj. Moše, ali ime majke je različito (Ester). U iskazu rođakinje navodi se da je ubijena, ali bez detalja o mjestu i godini smrti.
Na jasenovačkom popisu nisu samo umrli u 21. stoljeću, nepostojeći i njihovi klonovi, već i male bebe rođene i umrle davno prije Drugog svjetskog rata. Dobar primjer za to je Leon Steiner s mrežnog jasenovačkog popisa. Prema navedenim podatcima rođen je u Požegi 1908. godine, otac Samuel, a ustaše su ga ubili u logoru Jasenovac* 1941. godine. U napomenama se već može naslutiti da nešto nije u redu jer se alternativno navodi da je stradao u Gospiću. Dubinskim istraživanjem mogu se naći podatci o Leu Steineru rođenom 1908. godine u Požegi, roditelji Samuel i Celestine. Taj Leo Steiner umro je 1909. godine kao mala beba osam mjeseci nakon rođenja. Ako ovo i jest slučajnost, to je opet jedna iz dugog niza takvih vezanih za jasenovački popis. Nije važno ako je netko umro kao mala beba davno prije ili u dubokoj starosti nakon rata i to ne samo nakon Drugog svjetskog rata već i nakon Domovinskog jer takve „sitnice“ nisu razlog autorima popisa da se ta imena ne nađu na jasenovačkom popisu. Uostalom, za primjerice Vidu Kovačević na samom popisu piše da je rođena i umrla 1910. godine. Tako se od istine radi karikaturalna antifa povijest.
Ovako se može nabrajati još i dalje, ali za ilustraciju problematičnih slučajeva u ovom članku su i ovi podaci sasvim dostatni. Kao što je već mnogo puta pokazano i kao što će biti i dalje pokazivano, ove anomalije postoje zbog JUSP-ove namjere da se popis stalno povećava i šire dezinformacije te kako se čini i zbog nedostatka poštovanja prema stvarnim žrtvama. Ovako ispada da unatoč činjenicama neke ljude ništa ne može spasiti od Jasenovca i navodne smrti u njemu. Unatoč pričama iz komšiluka i domaćim antifa sveznadarima nema onoliko istina koliko ima zainteresiranih strana. Uvijek postoji samo jedna i jedina istina bazirana na činjenicama, a sve ostalo su samo priče. Kad se neprovjerni ili lažni podatci dignu s razine kuloarskih i neslužbenih priča na rang službenih podataka, tada moraju promptno reagirati nadležne državne službe. Država nije dječja igračka.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
