Barbara Jonjić: ‘Banda crvena od branitelja više mrzi samo jedan’estu izbornu jedinicu’

Već danima traju analize nesritnog događaja s Markova trga
Policija javnosti čak i snimku napada dala
Nije šala
Kod nas istraga niti ne postoji, ako joj svaki korak nije u medijima
Istraga bez reakcije publike, niti nema smisla
Kod nas cijeli igrokaz istrage i eventualnog suđenja i služi zapravo tek kao svojevrsna dimna zavjesa stvarnih drama

Kad se već dalo sve podatke
Zašto ne bi i snimku
Neka rulja analizira
Neka se zabavlja
Neka dođu na svoje svi ljubitelji rijaliti treša
Nema smisla da nam kovid devetn’est bude jedina preokupacija

Analizira se ‘od i držanje puške
Brzina kojom se puška na novo puni
Svaka šuša priko noći postala stručnjak za terorizam i balistički vještak
Napad je s visina okarakteriziran k’o terorizam
I tu spora, ako se mene pita, niti ne bi tribalo biti

Naš Predsjednik Vlade to baš naziva terorizam
Obzirom kako je poznat kao veliki ljubitelj oporbene misli i štovatelj kritike u svim pojavnim oblicima
Odabirem slaganje s njim i na ovoj temi

Izmaka’ se lipo po običaju u Brisel
Pa o terorizmu i govoru mržnje iz inozemstva priča
To je uistinu pohvalno
Kad se od Države svojevrsni protektorat pravi i na takav način
Ništa lipše nema, nego kad se izmakneš u kuću na drugom kraju sela, pa se iz nje navisiš sa svojim ukućanima pravdat

U svojem stra’u k’liko sam po’vatala napa’ je redom sve
Svi su, ako se njega pita, poticali mržnju
I zametnili nekakvo sime zla

I stranke i izdvojeni političari
Smeta ga Škoro kojega zove Klaun i Predsjednik kojega zove Šmrkavac
Kriv mu je HOS i Za dom spremni
Sve i svi su gilti
Pobroja’ je sporne stranke, medije i pojedince
Naglasio kako su desničari glavni problem ove Države
Što je i logično
Onaj koji je stvorio i obranio, uistinu ima i najviše interesa stvoreno i obranjeno srušiti
Mislim kako bi se s ovim, jamačno i Milošević, Plenkovićev pobočnik složio

Samo stranka SDSS i kolovođa Pupovac
Ako se pita gospodina Plenkovića
Veze s terorizmom nema
Oni koji su devedeseti’ doktorirali
Terorizam i agresiju
Sada Državu i HDZ od HOS-a i spornoga pozdrava brane
Što je načisto genijalan napredak
Srbi su postali veliki domoljubi
A Hrvati kao mrze vlastitu Domovinu
U pogledu mržnje Srbi su potpuno nevini
Primjerice
Smisao postojanja SNV je odgajanje novih generacija Srba u velikoj ljubavi za RH kao njihovu Domovinu

Samo za SDSS danas vridi presumpcija nevinosti
Ostali, neka ju izvole redom dokazati

Ante Tomić se niki dan pita što bi bilo da se na mistu Danijela Bezuka
Naša’ neki Srbin
Vrlo ga to brine
Kako bi tek u tak’oj situaciji kao reagirala naša klerofašistička javnost

Uvjeren je kako bi tek tada zaživila kolektivna psihoza
I kako bi tek tada nasta’ pravi linč javnosti
Naravno, naš Antiša i ove ture potpuno iskopčan iz stvarnosti
Produžno kablo mu se iskrabilo
A po novo je lin otić’
Njemu je naša politička stvarnost jasna
K’o rećemo drugarici Kati Peović moderna ekonomija i zakon tržišta
Ista trica

Mislim, kako u RH ni’ko živ zamislit’ ne more naše favorizirane manjince na mistu Danijela Bezuka
Ni’ko
Manjinci u pravilu nisu sanjali ovu Državu
A niti su kroz ukupnu obitelj
T’liko za nju dali
Samim time pošteđeni su razočaranja

Srbina Hrvatska ne more razočarati
Jednako onako kako mene Jugoslavija nikad nije mogla razočarat’

Oni objektivno, nemaju zbog čega biti nezadovoljni
Sad pogotovu
Najbolje kako će pušku dizat’ na Vladu u kojoj oni sami vedre i oblače
Čak ni oni, rođeni patetičari i glumci u ovakvoj povoljnoj situaciji ne znaju odglumiti toliko nezadovoljstvo

Vole oni, valja pravo reć’ , prigodno dramit’ oko Grubora tijekom kolovoza
Pa zeru oko Varivoda
Vole izokrenut’ t’liko stvari da im je kraj rata zapravo početak
No, svjesni su kako im se te karte kvazi žrtve izbije bez problema iz ruku samo s nazivom jednog mjesta i imenom jedne djevojčice

Široka Kula

Znate li koliko Hrvata je tamo ubijeno?

Verica Nikšić

Znate li koliko je godina ta ubijena djevojčica imala?

Naravno
Ništa se ne zna
Nije razvikano kao Grubori
Radi se o Hrvatima
Većinskom narodu
Narodu koji se branio od
Srbočetničke agresije

Nji’ kad ubiješ priko sto, na samo jednom mistu
Nije vridno kolektivnog sjećanja

Zločin bez kazne
Manje, više svaki je koji je počinjen nad Hrvatima
Vrijedi to za područje RH
Kao i za područje BiH
Jednostavno smo nacija koju se ne percipira kao žrtvu
Čak niti onda kad nam djecu
Ubijaju na kućnom pragu

Kad ubiješ Hrvata od čet’ri godine
Ubio si valjda samo desničara
Rođenog ubojicu ili samoubojicu
Pa se to ne računa
To niti nije zločin
Radi se o preventivnom djelovanju naših higijeničara
Kojima su puna usta kvazi humanog preseljenja kad o svojoj sudbini u Oluji pričaju

Činjenice su tek kako iz obje Države isključivo
Hrvati trajno sele i nestaju
Nestaje većinski i konstitutivni narod
A ne manjina

Pitaju se što bi bilo da se Danijel Nemanja zvao
Meni uistinu nezamislivo
Srbi nikad’ ne dižu pušku u takvom omjeru snaga, nikad kad su jedan na stotinu
Oni vole obrnut omjer i isključivo takav u ratovanju prakticiraju

Najdraže im je bilo na samom početku Domovinskog rata ići tenkom na M-48

Vole pucati u civile
Razoružane vojnike
Vole zasjede
Balvane
Egzekucije
Specijalisti su razni’ metoda mučenja
Vole
Metkom u leđa
Metkom u potiljak iznad jame
Ili pucanj na ulici
Omiljeni sport im je prisiliti ljude na šetnju kroz minsko polje

Beskrajno kreativan narod

Javnost ne odobrava i ne slavi čin Danijela
Sina branitelja
Javnost likuje ili žali za mladim životom
Samo to dvoje

Ovi koji likuju
Likovali bi još više samo da se radilo o ditetu iseljenika
Emigranta
Ili Hrvatu iz BiH
Banda crvena od branitelja
Više mrzi samo jedan’estu izbornu jedinicu

Plati porez, pa glasaj
Glasaj tamo di zarađuješ
Svi iste izlizane fore
I promašene argumente imaju

Dolaskom na društvene mreže navela sam Irsku kao svoje koordinate
Nekako mi se nije nudilo stvarnu adresu onima koji pišu pod imenom Mačka u čizmama

Držala sam kako je moje ime i prezime dostatno u takvom, virtualnom svijetu
No, nije
Mačak u čizmama želi moju točnu adresu u RH i moj oib
Kako bi tek tada, eventualno, uvažio moje argumente
Jerbo
Mačak ne podnosi Hrvate koji ne žive u RH, a imaju politički stav
Koji se ne ustručavaju javno predočiti

Pitanje odnosa prema jedan’estoj izbornoj jedinici
Meni je ključno
Jerbo
Samo mentalnoj komunjari
Smeta iseljeni Hrvat
Ili Hrvat iz BiH

Takav ne zna vlastitu povijest
Niti osnove ekonomije
Ne zna kako je naša Država priživila upravo vanka
Unda kad su nas tuđinci gušili
Samo vanka smo slobodno disali

Mačak ne zna kako nam se u iseljeništvu očuvala nacionalna ideja
Sime naše Države
I kako se negdi vanka naša vojska po prvi puta postrojavala

Ne zna kako je svoje kosti za našu Državu dao Miro Barešić, Bruno Bušić, Zvonko Bušić
Iako nisu porez baš uvijek u RH plaćali

Kosti i krv su
Gospodo
Kategorije iznad poreza

Od kud’ nekome superioran odnos u odnosu na Hrvata iz Širokog Brijega, Posušja, Gruda, Rame, Livna, Tomislavgrada, Busovače, Kiseljaka ….
Od kud’ vam taj osjećaj?

Znaju li takvi kvazi Hrvati od kuda su sve bili dragovoljci koji su za našu Državu ginuli u svim ratovima?
Ne znaju

Ja znam
I kao Imoćanka počesto žalim
Zbog rasporeda izborni’ jedinica

Moja je ona deseta
Al’ moje srce pripada jedan’estoj
Tamo su moji
Oni nepodobni
Oni koji čak i ljepše barjake imaju

Moji
Oni koji su morali kao nepodobni svakom sistemu
Otići
Pa voliti svoje iz daljine

Deset izborni’ jedinica voli realizirano
Samo jedan’esta voli čežnjon
Kroza beskrajan san
Najjače

Drži in ta ljubav svaki komad
Svaku kost
I svaku kap krvi na okupu

Onako kako drži svaka
Zabranjena
I nikad’ do kraja ispričana priča

Podiljenog srca ulazi se u svaku novu studenu zoru
Voli se
Zamagljenu
Daleku, mater svoju

Voli se
Čak i unda kad in mater t’liko natruni
Da bi je na svin mistima najradije blokirali

Samo te sanjare
Daleko od matere
Mrzi se više od diteta
Hrvatskoga branitelja

A za izazvati mržnju crvene bande
Oni niti ne tribaju kalašnjikov uzeti
Ma kakvi
Zadosta je što s punim pravom uzmu pisalo
Na dan izbora

Za mržnju crvene bande
Zadosta je što Hrvat iz jedan’este
Domovnicu
I
Putovnicu
Potpuno zasluženo
Ako to želi
U džepu ima

*Barbara Jonjić, piše na ikavici, diplomirana je pravnica te mama četvero djece. Autorica je knjige Iz ImoCkog s ljubavlju, zbirke s 48-tjednih kolumni objavljenih u razdoblju od prosincu 2016. do prosinca 2017. na portalu Narod.hr. Priče su to pune ljubavi prema obitelji, rodnom zavičaju, jeziku, običajima, vjeri, ljudima, domovini Hrvatskoj, Bogu.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.