Znate li što se dogodilo na dan dvan’esti listopada prije dvadeset devet godina?
Ne pitam što si radio na taj dan
Tipa
– Di si bijo devestprve?
Davno je bilo
Teško se može znati što si radio
Pitam tek znaš li što se veliko dogodilo
Na taj dan prije dvadeset devet godina
Postavila bi’ to pitanje svima onima jučer okupljenima na Markovom trgu
U onoj gužvi konferencije za tisak
Silni’ nabijeni’ glava na bukete mikrofona
Okupljenima potpuno suprotno svim naredbama i preporukama nji’ova i našega brižnoga Stožera
Nakon što je zrak propara’ metalni rafal Kalašnjikova
Na dan dvan’esti listopada
Time se otvorio novi ponedjeljak i još jedan tjedan
U našoj, mojoj Domovini
Ništa na devedesete ne podsjeti kao zvuk kalašnjikova
Ništa
Pririže ti misao
I izokrene utrobu
Pitala bi’ članove naše uspješne, stabilne, pomirbene Vlade
Pa onda časne i vridne
Saborske zastupnike
Okupljene profesionalne novinare
Vozače vozila hitne pomoći
Psihologe
Struku silnu
Sve one koji u takvim situacijama imaju odgovor na baš sve
Postavljeno i nepostavljeno
Pitala bi’ potpuno drugačije od onoga kako oni to poslovično odrade
Našim dičnim novinarima
Iznimno je važno razapeti braniteljsku populaciju u svakoj prigodi
Ismijati nji’ove obitelji
Inputirati im svaku negativnu pojavu u društvu
Generalizirati do apsurda
Sve čekam prijedlog
Koji bi sadržavao preventivno zatvaranje svi’ oni’ koji slušaju pisme MPT
Uz objašnjenje kako se radi o potencijalnim ubojicama i samoubojicama
Pa da lagano nekakva preventivna jedinica zađe po kvartovima i zaseocima
Napravi izvide i pretrese
Popiše nekretnine i adrese
S kojih dopire glas navedenog pjevača i njegova sporna glazba
Pa onda preventivno opkoliti i izolirati
Sumnjivce
Bar je to danas lako
Nabaciš samo ideju kako imaju kovid devetn’est
I pola posla si već odradio
Trend je tu
Nakon maski
Gospodo
Niti feredže, po potribi, nositi problem biti neće
Zatvoriti treba preventivno sve one koji su nekakvom simpatijom navezani na HOS oznaku
Domovinski rat i socijalnu pravdu
Kad krenu prve upornije, jesenske kiše sumnjivce posebno držati na oku
Na ciljniku
Jer takvima je kraj svake godine iznimno težak
Okidač
Svaka jesen i svaka zima dovodi do burni’ reakcija
Naslovi zaglušili rafalne misli
Sve je tu
Svaki bolni detalj
Ime
Prezime
Fotografija
Broj njegovi’ nesritni’ godina
Obiteljske prilike i neprilike
Žrtve za Domovinu
Odlazak trbuhom za kruhom
Pogibije
Rastrojeni statusi s fejsbuka
Sve je tu
Na dlanu
Rulja secira
Dična novinarska struka potpaljuje, stvara atmosferu linča
Na tom polju, valja pravo reć’ doktori su znanosti
Sad se ne skriva niti najsitniji detalj
Nitko ga ne uzima pod zaštitu
Skaču po njemu nesritnome i ‘ladnome
Razumin skroz
Pa nije ovo dite nji’ov kolega optužen za pedofiliju pa da ga kolegijalno skrivaju
Nije on pripadnik nji’ove mafije
Niti je bio uzvanik Kluba
Ovo je dite braniteljske populacije koje je slušalo MPT
Ničiji je
Njega i posthumno triba gazit’ i ismijavat’
U obitelj mu upirat’ prstom
Ovaj počinitelj dolazi iz njima omraženog miljea
Jedva su ga dočekali
Sritni likuju
– Nepismeni desničar u pohodu na Markov trg naknadno presudio i sam sebi
To se čekalo godinama
Imaju svoj antifa spektakl napokon
Naravno
Presudio je sam sebi
U rastrojstvu to nesritno dite diglo ruku i na sebe
Nije svatko pribran tijekom napada kao primjerice naš borac za pravdu
Hrabrica Drago Pilsel
Samo on može tijekom otrpljenog napada pisat’ pravopisno ispravne statuse
Javljat’ se live
Vodit’ računa da su mu slova ispravnog fonta, a pozadina obojana ružičasto
Dojam je sve ikada
Dojam prodaje
I privlači sućut
Narativ i dekor je sve
Činjenice se zgodno putem pogubi
Samo on, nesuđeni hrvatski Jan Palach pribrano piše o svojem samospaljivanju
Koje se, naravno, nikad’ ne dogodi
(naime, smočile su mu se šibice)
I prijeti odlaskom iz Države uoči i nakon manje, više svakih izbora
A onda idući dan nastavlja revijalno
Kao da teatralnih izjava niti nije bilo
Skakanje samom sebi u usta glavni je hobi naši’ antifa
Koja to antifa nije pritila odlaskom iz Države, pa opet ostala?
Nije svatko kralj patetike kao naš Pupovac
Koalicijski partner naše stožerne stranke
Kad se konačno Država usudi privesti građane povezane sa zločinima u Vukovaru
On dojuri u Vukovar i saziva konferenciju za tisak
Po sistemu kako je napad najbolja obrana
Kad netko samo spomene zločine počinjene u Vukovaru
On automatizmom skrene priču na klasik zvani
Ugroženi Srbi prvi, drugi, stoti dio
Pa petetično, zajedno sa svojom drugaricom Draganom cvili kako se redom privodi nevine Srbe
Bez ikakva valjana razloga
Inputira kako ih se privodi isključivo po nacionalnoj osnovi
Priča plačnim glasom kako su Srbi u ovoj Državi postali zečevi za odstrjel
Izražava zabrinutost za svoju svježu, mladu pomirbu koju gradi
S kime ju gradi?
Može samo s dezerterima, ratnim profiterima
I njihovim potomcima
S njima se oni, Srbi, valja pravo reć’, nikada niti nisu svađali, kamoli ratovali
S ostalima će morat’ malo sačekat’
Stat’ u red
Pomirba sa Srbima nije prioritet prosječnom Hrvatu
Nije
Mi smo narod koji nema nacionalnu pomirbu
To nam je ključno
Imamo posvađane crvene, plave i crne
Imamo Klub s milijunima
I ljude rastrojene od neimaštine
Klub tajkuna i Klub blokirani’ u izravnome su ratu
Klub tajkuna i Klub milijuna pljačka
Dok
Nepribrani iz Kluba neimaštine
Pišu konfuzne rečenice
Sele iz Države
Ili postaju rastrojeni, pa ušetaju u ponediljak s puškom
Ne prite u prazno
Tek progovore rafalom
Po zgradi Vlade i Sabora
I onda bez najave
Metkom se samozapale
Dana dvan’estog listopada
Devedest prve godine
Poginuli su u Vukovaru
Velimir Đerek Sokol i Ivan Brdar
To je odgovor na postavljeno pitanje
Poginuli su za slobodu, za svoj narod Poginuli za Hrvatsku
Velimir iz Imotskog
Ivan iz Livna
Poginuli u Vukovaru
Dragovoljci HOS – a
Junaci Domovinskog rata
Velimir Đerek Sokol znao je kako se Hrvatska ne brani u Zagrebu
Nego na njenim granicama
Znao i upravo tako svojoj sestri objasnio svoj odlazak u Vukovar
Znao je, jer se nije kukavički skrivao tijekom rata, a niti čekao mobilizacijski poziv
Ostavio je svu ugodu metropole koju je Zagreb pružao i otišao u onaj užas Vukovara
Ivan Brdar znao je kako se ne gnjavi slabije od sebe, kako se čuva civile, kako se ne ostavlja suborca čak niti kad snajperski metak prijeti
Znao je ditetu darovati svoj grb s kape
I zakopčati djevojčici oko vrata svoj zlatni lančić osjećajući kako njemu više trebati neće
Znala sam odgovor na postavljeno pitanje
Pitanje koje bi jučer postavila redom svima
Htjela sam tek da znaju i moja dica
Htjela sam im pročitati na glas Tanjinu
Priču
Jednu iz njene knjige
Nisu zaboravljeni
Rekla sam kako je to važnije
Od svi’ matematika, biologija i kemija ovoga svita
Glas me izda’
I prvi
I četvrti put
Izdale me moje manite oči nepovratno okrenute i ukopane u one mokre rovove devedeseti’
Snašli su se bez mene
Uzeli mi mobitel iz dlana
Pa otišli u sobu pročitat’
Sami
Dana dvan’estog listopada
Dvi’ tisuće dvadesete godine
Nisam mogla spavat’
Neka prid moju kuću
Nije došlo niti jedno dite ispalit’ rafal
Pa sebi prisudit’
Neka HOS ploču nisam izmještala
Bacala
A niti s agresorom šurovala
Mogu li mirno spavat’ oni na čiju kuću je to nesritno dite rafalno pucalo?
To je pitanje savjesti
Gospodo
Njega ne rješava
Pojačana mjera osiguranja
A niti povećanje primanja naših policajaca
Ae
Nije
Meni tužnije spoznaje nema
Od te
Kako je upravo dite branitelja rafalom
Pokosilo našeg i svog
Hrvatskog policajca
Na Markovom trgu
Na dan dvan’esti listopada
Tužnije spoznaje od te nema
Nema
Gospodo
Zašto nam se ubijaju branitelji i nji’ova dica?
Gospodo
‘Ko su u ovoj Državi zapravo zečevi za odstrjel?
Pomirite i smirite nekako svoj većinski narod
Ne tarite nas prisilnim mirenjem s agresorom
Za to ima vrimena
Ima
Ne dižu oni ruku na sebe
Ni oni, a ni nji’ova dica
Ne brinite za nji’
Šibice su takvi, davno
Trajno smočili
*Barbara Jonjić, piše na ikavici, diplomirana je pravnica te mama četvero djece. Autorica je knjige Iz ImoCkog s ljubavlju, zbirke s 48-tjednih kolumni objavljenih u razdoblju od prosincu 2016. do prosinca 2017. na portalu Narod.hr. Priče su to pune ljubavi prema obitelji, rodnom zavičaju, jeziku, običajima, vjeri, ljudima, domovini Hrvatskoj, Bogu.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
