Jonjić: Čekan genijalca iz njijovoga tabora koji bi zatražio i zakonsku zabranu crne boje

Foto: BJ/Fah (Fotonmontaža: Narod.hr)

– Država ti je ko kola, kola ostaju, samo se konji minjaju

Omiljena je to rečenica moga svekra
Kad poželi rastumačit štogod vezano uza Državu i politiku
Od svi teoretičara ovoga svita kad je u pitanju teorija Države i prava
On bira baš našega Giru i njegovu izjavu
Samo za njegovu definiciju znade i koristi je di god stigne
Ove ture sitio se Giru citirat doklen smo sidili okolo tole za svetoga Antu
Puna nas kuća
Svak sebi omiljenu poziciju pečenoga bira
Privrću se komađa pinjuron
Dođu na svoje oni koji vole kožu koja krcka nako slana i zalivena
Opekić ekipa povede redovno raspravu s onima kojima su rebra sve
One koji najvole buta popriko se gleda
Jerbo
U nji uvik pijat prazan
Najidu se, a nigdi kosti
Nema dokaznoga materijala

Dodavala se litnja, studena, mišana salata priko stoljnjaka
I prpalo se vete kruva ispod sača
Kako bi se naša kraj

Klima raspaljena na najjače
Jerbo znade se kako je prva ozbiljnija žega uvik o svetomu Anti
To meščini nije znala naša Jelena Veljača samo dan ranije
Izgovorila je svoje treće, sudbonosno DA u zvizdanu Botaničkoga vrtla u Zagrebu
A unda goste odvela na ručak na neku pržinu uza željezničku prugu
Mi se cili dan rugali njezinin svatima
Doklen nismo dobili informaciju
Kako je njezino vinčanje zaprave pravo
Vrancusko podnevno vinčanje
Ajde
Sad nan je sve koliko jasnije
I one tole brez stoljnjaka
I oni pribor za jelo izravno na toli
Ono mižerno, uvelo cviće
Maramice po glavama
Raspoređena samo voda i vino

Začudilo nas sve skupa jerbo smo navikli na drugačiji sređaj
Navikli na plesne podije koji blišće
Puste specijalne efekte
Barjake
Bile šatore
Bogate stolove i zelene ledine
Razmazili nas svadbeni saloni po Imockomu i Posušju
Nagledali smo se divota od cvića naši cvjećarki za deset života
I sad gledamo zbunjeno u ova dva poljska cvita zataknuta u teglu za ajvar
Nekako nas sva ova skromnost su potpison zatekla

Vrancusko podnevno vinčanje van je kad se mlada vrlo namrči okolo očiju
Kad joj je kosa raščupana, vešta zguvljana
Kad kuma ima veštu ko za obične subote u discu
I kad na kraju svega toga muško uvati buket

Eto
Moji Imoćani i Hercegovci znaju se falit kako sve koliko imaju
A nemaju
Rećemo
Di nan je momak koji je uvatio buket
Milijun svata, a nigdi toga
I dan, danas primitivno samo ženskadija bukete vata
Samo se ženskadija udaje
I jabuku priko kuće baca
Držimo se hrvackoga vinčanja ko pijan plota
Doklen urban svit
U zvizdanu, ispod željezne skele
Uza zviđanje vlaka na pržini tanca

Ta inverzija ciloga koncepta vinčanja
Sitila me sraza feminizma i našega kamena
Uvik feminizam u moj kraj upire prston
Ovde su kažu žene drugotne
Iđu tri koraka isprid čovika
Dašta
Feministička banda pojma nema
Ovo je utvrda kamenjarskoga, mutiranoga matrijahata
Poznata trgovačka diplomacija i vojna obuka naši žena
Tribala bi se izučavat u diplomatskim školama i na vojnim akademijama svujdi po svitu
Jerbo dokazano daje rezultate

Daklem, vridimo za patrijahalan kraj
A nigdi žešćega matrijahata nema
Did i ćaća pišu se za gazde
Jesu
Sva in čast pripada
Tako nji dvojicu priznaju i baba i mater
Nikad njijova vlast u kući sporna nije
Al ženskadija lagano veze diplomatski vez iz svake ćoše
Mater na sve redon nagoni
Svin dopuštenin i nedopuštenin metodama
Baba joj stranu drži
Jasno
Nji dvi pravdaju se i ratuju između sebe
Al kad jedna nešto po kući zapovidi
Druga odman bezuvjetnu podršku daje
Neka su sve jutros jedna drugoj roge davale
Kad je nalog didu, ćaći ili dici u pitanju
Svađa se prolongira
A roge se u džepe od traverce sakriva

To te uskupa goni u školu
Na misu
Na dotrinu
U vrta
U polje
Odnit spirine
Šalju te na sto mista zavidila
I da brave obnoć ključaš
To ćaći i didu bira robu i za sprovode i za svata
Dogovara mu dokture i odvitnike
Napominje mu kad je vakat za bricu
I kad je prošla kadenca u lozan
Dici prati ispite i rokove
Sportove

Ajde joj sakrij jedinicu ili pad iznečega
Ona to očita dočin profesor pođe upisivat
Ona u Imockomu vodi računa o tomu šta će joj dite ručat i večerat na školanju u Zagrebu ili Splitu
Jasno, dobrin dilon ona je tu školu u Zagrebu ili Splitu i izabrala
Suptilno, iz ćoše
Sabotira modernu, minimalnu ishranu torbama što našon prugon šalje
A šalje ukratko sve
Od grožđa, priko pečenice i povismena
Do nakuvane rašćike u bronzinima
Satere se doklen zapakira rafijole koji joj se do Zagreba umrvit neće
I znade povit makovnjaču koja se puton ne suši

– Imaš u bronzinu pedeset i šest sarma. To sad sebi raspodili u plastike i zamrzni. Ne more se živit od integralni šćapića i jogurta. Ne more se gladan učit, taki samo polude prija treće godine i na čemu smo unda? Ajde, na čemu? Šta ti imaš od ludila? Šta ja iman od tvoga ludila? Ćaća naki kakav je, mene bi i za to okrivijo. Ma. Sve bi nas kolike to sasadilo. Zato, zamrzni. I idi, rekla san ti

Čekala nas iza pečenoga utakmica su Englezima
A znade se kako se u Imockome na Engleze za tren nadoveže tema kolonije, Bleiburg i komunizam
Nikad u našemu kraju nisan srila čovika kojemu bi Englezi bili pri srcu
Čak i oni koji je iz povijesti ima dva
Znade argumentirat zašto su Englezi od zla oca i još gore matere
Ne znan kako, al za tren smo opet bili na Jugoslaviji
Ae
A prije samo koji tren smo Kolumba ispratili za Ameriku
I Indijancima minjali zlato u caklo
Opet Juga odnekud
I njezini fiksni telefoni
Opet se brzinski pobrojalo ko je sve u našemu selu ima telefonski priključak u onomu sistemu i kako se to dililo po nekomu posebnomu ključu, a ne samo po sistemu kome najviše triba ili ko je ima najviše kuna
Ako se moga svekra pita
To bi bila glavna podila svita na
Mi ili oni

Englezi, nogomet, kolonije, komunizam, pošta, telefon
Tijek svijesti naši ljudi meni je koda nekako upariš Posljednjega Mohikanca i Dan nezavisnosti
Život na sjeveru i Dinastiju
Evroviziju su turniron u šahu
Nacionalno sriće globalno ispod nuklearnoga reaktora

Odlutala san već na riči kola i konji
Gira
Sitin se naše autobusne stanice koja je nosila njegovo ime cilo moje ditinjstvo i mladost
Sitin se naši žena kako pokrivene glave čekaju
Sideć na zidu
Ili sakrivene ispod murve, u debeloj ladovini priko puta

One murve koje već dugo nema

Ništa na svitu nisan ispovidala ko Giru
Jerbo je Gira ima veliku pridkuću punu trišanja
Bila san malešna lupežica koja je svake godine krala njegove trišnje
Samo je Gira u taj vakat ima trišanja svake vele
Ima je čak i bilice
Velike i zlatne
Nji bi brala s gornju stranu
Od Srkovića kuće
Samo bi skočila na onu teracu, pa dobavljala grane s nje
Žvakala nikad nisan
Žurba velika na meni uvik bila
Kad bi me trišnje nesažvakane nadule
Ili kad bi Gira povirio od svoje kuće
Skakala san brže, bolje doli na put s tarace
Jerbo san znala kako san u tuđemu i kako to što radin lipo niti zere nije

Unda bi klekla kroza lipanj u Drumu ili na Kamenumostu
Svake ture
Ispovidala bi svoj lopovluk
I obetavala kako više tuđe ist neću
Kako ću se gledat isporavit
I kako više neću grišit

Onako kako nas je utakmica su Englezima odvela do telefona
Tako je našega Goranka Fižulića odnila do dresova u kojima igra naša reprezentacija
Da nisan naletila na tu njegovu manitošćinu ni znala ne bi kako nan i bivši ministar kolumne piše
Gledala san prigledat svako slovo
Redon
Nije mu nikako silo to što naši na terenu klekli nisu
I nije sta samo na tomu
Vrlo se da u analizu zašto naši nogometaši igraju u crnin dresovima
Dašta
Samo san čekala dan kad će i crna boja postat problematična

Sporno je ime Ante
Sporan je Dom
Evo sad i crna boja

Čekan nekoga genijalca iz njijovoga tabora koji bi zatražio i zakonsku zabranu crne boje
Jerbo je kvalitetno iskompromitirana
Ae
Sve što asocira na NDH iskompromitirano je
Su drugu stranu crvenu petokraku niti milijuni ubijeni ljudi pod njon širon svita iskompromitiralo nije
Crno bi moglo i u zakon
Taj eventualni zakon vrlo bi nas dotuka
Jerbo naša sela i danas su puna crnine
Ne samo na mušku
Ni čut
To se i ženskadija u crno motulja
Do jedna nan udovica Crna legija

Banda ustaška kupuje crne kapute
Crne cipale
Torbe
Ćale
To i grebe gleda imat u crnomu mramoru
Sve se nešto podvaljuje priča kako je crno najelegantnije
I kako je osnovna boja uz koju se dade lipo sve drugo uparit
Ne bi da naš Goranče pada na te fore
Znade on o čemu se tu zaprave radi
Čita nas ko otvorenu knjigu
Čujo je sto posto i on onu pismu
Kako krooooooz Imoooooocki kamijoni
Ae
Zna se šta i koga vozaju
Žurno bi triba neki zakon koji će mlatnit po prstima sve crnokošuljaše koji volu i viski iz crne boce
Žurno triba zabranit DM – u i Bipi prodaju crne boje za kosu
Oni koji crno auto okolo voza triba bi uduplo registaciju auta plaćat
A svakoga provokatora su crnon lumbrelon tribalo bi poslat na priodgoj Benčićki
Ona za koji dan iđe tumačit tekovine crvene revolucije
Možemo! ekipa iđe na antifašističke derneke zakićene crljenon petkrakon
A sve kako bi nan pokazali i dokazali kako to u praksi izgleda kad se čovik okrene budućnosti

Vidin, veliku rađu rade
Sve su rastrali, pa dovode novi kadar
Nekako umalo obetani javni natječaja
Problem imaju samo sotin što in se novi kadar čini tek recikliran
Nu
Kad dovedeš takoga recikliranoga tipa uvik moreš reć kako si ga reciklira jerbo je to ekološki

Naš Zoki valjda ekološki niki dan jedini nije nosio masku u Briselu
Ili to
Ili ga je samo bilo stra kako ga NATO ekipa i Komšo kroza masku neće razumit
Je kako je
Al valja priznat, ne ulazeć u motive
Kako je kvalitetno odigra za naše Hrvate u BiH
I nije prvi put
Valjalo bi zlata kad bi se na isti način zna zauzet i za Hrvate u Hrvatskoj
Ae
Vidin kako mu je Bulj darova sliku
Gospe Sinjske
Pa se sve uzdam u Boga kako će ga napokon iz njegove šume na drum okrenit
Vakat bi bio

Kola su na broju, konji se minjaju
Gire već dugo nema
Već dugo nisan malešna lupežica koja trišnje krade

Šta je to Država
Sučin je danas usporedit
Kad po našemu selu kola, a niti konja nema

Država je danas kovid autobus, koji iđe od vrata do vrata, pa neposlušne i u najzabačenijin mistima vreba

Gledat triba nekako na vakat kleknit kad po tebe ta kovid pruga dođe
I gledat svu crnu robu sakrit u babinu skrinju

Ako si muško
Dočekaj ji su buketon cvića u ruki
Pa reci kako si ga taman na Vrancuskomu vinčanju usrid Imockoga
Uvatio
Reci in

Vatio

U izostavi
Ne vole to slovo
Nikako
Mrže in je i od Doma i od crne boje

*Barbara Jonjić, piše na ikavici, diplomirana je pravnica te mama četvero djece. Autorica je knjige Iz ImoCkog s ljubavlju, zbirke s 48-tjednih kolumni objavljenih u razdoblju od prosincu 2016. do prosinca 2017. na portalu Narod.hr. Priče su to pune ljubavi prema obitelji, rodnom zavičaju, jeziku, običajima, vjeri, ljudima, domovini Hrvatskoj, Bogu.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr