Barbara Jonjić: Je li naša Zaljubljena Veljača na Milanovića baš zaprave ljuta ili drami samo zato što joj novi dragi nije i njegov savjetnik?

Već neko vrime
Kovid Stožer nam pa’ u drugi plan
K’o većina serija koje se ispušu nakon
Dvi, tri sezone
Ae
Nemore čovik ostat normalan, a to pratit’ svaki dan
I unda tako više od pola godine
Nikoga živa više ne zanimaju brojevi, zaraženi, umrli
Niti ‘ko više računa broj respiratora po glavi stanovnika
Niti trza na šatore koji se podižu isprid bolnica

Zasićenje nas poklopilo sve kolike

Nekoć najupućeniji građani ove Države na tu temu, sad’ ne znaju niti koja Županija je na prvomu mistu po broju zaraženi’

Zabrane su na nekakvom generalnom, prešutnom ignoru
Isto k’o prognoze vrimena
Brige se koga više
Niti ‘ko aparate isključiva kad najave grmljavinu
Niti ‘ko više manijakalno miri temperaturu
Prigorilo se prolitos
Pomirilo se sa smrću staro i mlado

Iste maske se nose po deset puta
Teško povatat koja je jučer nošena, koja je čista, koju si tek opra’
A koju sa žice donio
Nose se
Spušćane
Ispod nosa i brade
Uritko ljudi upozoravaju jedni druge

Na razini zadatka ostaju tek oni koji bi u svakomu režimu bili dragovoljci stege
Rođeni milicijoneri
I skojevci

Takvi su k’o đaci učiteljici revno prijavljivali ‘ko ji je sve ukrivo pogleda, a ‘ko nema domaći rad
Takvi se sami nude za redara na putu kući i odnesu na uvid svaku poruku koja na papiriću razredom kruži

Odrestu u soj koji prijavljiva viškove
I zapisiva odlaske na svetu misu

U nedostatku kvalitetnoga režima takvi postaju
Ljubitelji duploga oporezivanja
Ovrha i blokirani’ računa

Ništa ji ne veseli k’o kad banka nekomu odnese kuću, stan ili mu zalegne na račun

Sav ostali svit postane s vrimenom ležerniji

Prve dane dica se panično vraćaju kućama po masku
Danas metnu ruku ili majicu priko nosa i usta kad masku zaborave
A moraju samo priletit do učionice kroza hodnik di je maska obavezna

Ruke se peru k’o nekad prije
Prid iće
Prid odlazak u Varuš
Prid svetu misu
Koža i zanoktice ne perutaju se i ne pucaju
Okopertale se
Nema više sistema onoga Majka koji je u Životu na sjeveru živio poda caklenom kupolom

Ljudi privrću očima
Na slike i snimke Markotićke, Capaka i Beroša
Minja se program dočin nji’ zgledaš

Baš nekako u taj vakat kad je udušilo
Su kovidon
Nametnio nan se Predsjednik su karakteron
Oni što za sebe kaže kako je unuk dede Ustaše
Kandidat sdp-a, sljednika partije
Nositelj
Ercegovački’
Sinjski’
Kameni’ gena

Autor, ako se mene pita – najbolje definicije našega manjinskoga naroda
Ikada

A za sve je naravski Janaf afera kriva
Nu
Iđemo redom

U vrime kad se pošten svit maltretira’ stvaranjen zaliha ‘rane i likarija
Kad je čeka’ u redu satima
Poradi karantene
Unda kad su se ljudi pravdali za maske, dezinfekcijska sredstva i kvasac
Baš u taj vakat
Kad smo u možđanima zapisivali k’liko je umrlo ljudi u Italiji za taj dan
Kad su ukućani režali jedni na druge
Bisni od čet’ri zida
Kad su dica i roditelji ludili poradi rada i školanja od kuće
A kafići radili nisu za opit se i kockat
Čupale se kose od urednoga, neporočnoga života
Dumalo se
Iznad zadataka u on line nastavi
A mlađarija uzdisala čežnjon velikon jerbo noćnoga života nije bilo

Ljubovalo se kako se ‘ko snaša’
Računi interneta dolazili visoki nebu pod oblake
Neman se šta drugima čudit
Mene dica u karanteni natrala pogledat doti jedan film di je kolovođa onaj švračak Harry Potter
I moran priznat
Kako san se privarila kad san okolo toga maloga švračka znala vrlo dramatizirat
I dici tvrdit kako će ji odvest na krivi put

Kad nisu mene Stonesi, neće nikoga ništa

E, baš u to vrime
Kad je svima, sve stalo
Ekipa zvana Aleja velikana
Sastavala van se u Klubu
Kojemu je gazda bijo velikan Kovačević
Dok ne umren neće mi bit jasno kako se takva osobnost uspila nametnit
Za glavnoga
U momu razredu on bi moga oprat spužvu, metnit novu kredu, zavrtit globus i to je to

U ovomu inverznomu svitu, on ima tajni Klub
Di se ilo, pilo
Razgovaralo sa curama
Zvalo se i odazivalo
Sve u doba korone

U taj Klub kojemu bi, po sređaju bolje toka naziv
Rupa, brlog ili get
Kupila se kao moćna ekipa
Od Predsjednika do Prvoga čovika
Ministara, vojnika i direktora
I baš svi pivali u nadzorne mikrofone

Ako se mene pita, svicki u tomu Klubu bio je samo brojač novčanica
To mi je jedino, nekako filmski bilo
Spasilo situaciju
I dalo nekako na ozbiljnosti
Svim ostalim
Informacijama i indicijama

Ostalo sve
Tipična, smrdljiva bara puna žaba i zmijurina na kakve sam navikla još od prije rata
Kad su se na krilima direktorski’ fotelja počeli ličiti prvi kompleksi
Na način da su se kupovale
Knjige debeli korica po metru
Za regala u dnevnoj sobi
U kojoj se sidilo niti nije
Jerbo
Služila je samo za pokazivanja kad gosti dođu

Jedan dan javio se
Predsjednik su karakteron i objasnio kako je u Klub iša’ kako bi spasio neku ribu
Ne ribu k’o neku žensku
Nego
Zvali ga na neke ostatke za pojist
On se odazva’ da se ne baci
Svaka čast materi što ga tako odgoji’
Naš Predsjednik nije vjernik, al’ eto nije obisan, ni raspikuća
Letio je daklem na ribu
Valjda oboritu
Ae
‘Ko bi normalan kršio karantenu i upušća se u t’liku rizičnost kršeć odluke Stožera poradi rećemo šest, sedan papalina

Ponavlja’ je iz dana u dan kako svojin izjavama zaprave brani Plenkija
Ljutio se na svakoga koji je kao za Klub zna’, a nije Plenkoviću kaza’
Ha, mislin se
Nije se ni on satra informirajuć ga
Plenki niti zere nije valorizira njegovu žrtvu i trud
Samo bi ga zakuca neparnin danon u nedilji
Parnima se i dalje praćaka su kovidon i EU

Nekako se smirilo između dva
Predsjednika
Kad evo ti drugarice Dalije i one Prikopametne Puljak
Zametnile se nji’ dvi’ su pločon na kojoj su našarale natpis
Ured predsjednika
Tako nešto
Odbranale ploču vrcon tamo di je lociran taj Klub velikana
Ništa s ničin
Mogle su je tako komodno odnit i Bandiću
Ae

Nastade krš i lom
Razumljivo
Nji’ dvi su oporba Vladi RH
I ploča je samin time manita po temelju

Ustaški unuk nam se raspametio
Nazva i’ je samodopadnim narikačama
Sitio se čak i prigodnoga filma
Di one dvi glavne sidnu u auto, pa se punim gason zalete u provaliju
Nije puno promašio
Valja pravo reć’
Tako nekako, naime i izgleda politička budućnost naši’ samodopadni’ narikača

Na njegovu izjavu o te dvi’ političarke
Skočile Babe, Žabe, Rada zvana Mišan ajvar, Tomašević zvani Neman ni za auto, Vlatka Pokos zvana Gucci prvoborka, Jelena Veljača zvana Zaljubim se svako malo i Puhovski zvani Svidok od zanata

Dica me pitala

– Šta su majko narikače

Jerbo dica mi ne znaju
I kod nas su se zagubile s vrimenom

Kod nas nema naricanja
Da se razumimo
Nego se kaže nabrajanje
I nabrajalo se džaba
Plaća je bila zadivljeno selo

Vrlo se držalo do žena koje su nabrajanje znale razigrat i baš prilagodit mr’cu
Tribalo je znat skladit da se rasplače i onoga koga za mr’con nije bila briga niti on’liko k’liko je crno poda nokton

I danas se po momu Imockomu pripovida kako je jedna prikolipo nakitila pokonjega čovika bauštelca
Uklopila u riči
I njegovu lopatu
I mistriju
I livel
I žalo
I baš sve jon se rimovalo
Od brokve do betonske mišalice

Ovden se brez ikakve rime umišala Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova
Skočila za naše Thelmu i Louise
Kako i’ je nazva’ Predsjednik

Za tu ženu, koja se sikira okolo spolova, baš k’o i on, nikad do toga trena čula nisan

Morebit kako je to zato što mene nikad ta ravnopravnost spolova niti nije mučila

Mogu glasat
Mogu radit
Mogla san se i školat
Pravo na izbor mi niti ne triba
Fala in na njemu

Moj feminizam
Onako kako ga ja vidin
Ono žensko biće u meni
Bira pravo na život
A ne pravo na izbor

Nemam osjećaj kako sam neravnopravna k’o žena u Hrvatskoj
Često se osjećam neravnopravno k’o
Hrvatica u Hrvatskoj
Al’ za te moje bole Pravobraniteljice niti nema
Imala sam jednostavno veliki peh ne rodit se k’o manjina

Unda je Predsjednik opleo po toj Pravobraniteljici koja zaprave ima genijalno radno misto
Lera maksimalno
Plaća iđe
Mandat joj od osan godina k’liko iman čut’
A evo javnost za nju čula tek sada kad’ je skočila za dvi’ ugrožene gospoje političarke sa okolo dvajestak tisuća kuna plaćice
Ae
Svoj svoga uvik brani
Vrana vrani očiju ne kopa

Valja pravo reć’ vrlo je korisna
Ta Pravobraniteljica
Vridi svake isplaćene kune
Korisna je
K’o semafor u mome Imockome
Koji uvik narančasto namigiva

Unda se umišala i Rada Borić
Osokolila se i ona
Spominje čak i nekakav opoziv

Javio se i Tomašević
Oni što bi rada uporavljat Zagrebon
A sam sebi auta kupio nije

Ništa mi gore nema od ti’ političara su proleterskin pričan

Jednon mi se Vlada na biciklima dobranala na prvu sjednicu
I znamo svi kako je ta njijova skromnost završila
Od tada me drob boli na te priče o skromnosti i šparadurstvu političara
Do kosti te pokrade
Baš oni koji se prsi kako materijalist nikakav nije

U svakomu novomu danu Predsjednik pere statusima po fejsu one koji ga se očešu dan prije
Ne piše on zorom
Nego se javi kad nam se naspava
Nije osta’ za sada dužan nikomu
Iđe redom
Kronološki
Kako zaprima pritužbe
Red se pravi i oteže
U njemu čekaju za sada Zaljubljena Veljača i Gucci Vlatka
Bar je nji’ dvi zgodno oprat
Ne zna se šta jin je komičnije
Ljubavni život razastrt svima
Ili činjenica kako se igraju feminizma na način da diskriminiraju svaku drugu skupinu koja se ne uklapa u njijov kvazi progresivni svit

Sve inekako mogu s’vatit al’ mi nije jasno oklen u tom satarašu Razuma i osjećaja
Jednoga Puhovskoga
Eto, ne razumin
Kako se ‘naki čovik kakav je Puhovski meće bilo komu solit’ pamet
Što ne muči
Zna kakav je, pa ga toka samo lipo mučat
Kad muči
Možda se i priboravi sukin je sve tikve sadio

Daklem
Nije se naša Zaljubljena Veljača propušćala ukrcat i u ovaj trend
Onako kako se ukrca u svaku reklamu
Reklamira redon sve, od pegla, cipela do uložaka
Prava feministička utjecajka

Moderne Sufražetkinje pišu detaljne ispovisti o mukama mjesečnoga krvarenja
Ostalo, od toga, malo šta stignu

Okolo Predsjednika
Valjda se oglasila
Na putovanju između Zagreba i Beograda
Pa da vrime ubije
Između dvi velike ljubavi
I između dva, tri braka

Ne more se bit’ feministkinja, ako si u prvome i jedinome braku i ako odbijaš pravo na izbor
Odman te to eliminira

Ništa te po takvima k’o emancipiranu ženu bolje ne definira od tvoje spremnosti da svoje želje i sriću staviš na prvo misto, daleko isprid života svoga diteta

Rodit se, po takvima, ima pravo samo dite koje se materi uklapa u želje i raspored
U trenutno raspoloženje
Ne moreš joj upast neplanski u zimu, pa joj unda zatezat kupaći kostim na lito

Razvezala se Jelka na putu
Sve nešto davi pričon
Nabraja narikača
Piše o muškin hormonima
Jerbo to van se smide
Kad se o ženskin hormonima piše
To je skroz dugovačija stvar
I zove van se seksizam
Kad se spominje muške hormone
Ništa zato
Jednako k’o kad drugarice Dalija i drugarica Puljak zovu ljude kriminalcima i prostitutkama
To van je ništa
Satira
Stilska figura i tako to

Priko hormona stigla Jelka na
Divove i krivine
Stigla i do dila di diskriminira ljude po mistu na kojemu žive
Smislila je čak teoriju kako te ne more ubit velika pamet, a niti velika škola, ako si se rodio na nekakvin rubnin područjima pogođenima raton
Svašta
Nekoga ne pogodi rat, a niti rubno područje
Pa opet slaže diskriminatorne teorije kao da je pogođen nečin, ovećin i tupin izravno u glavu

Ovoga samo kod nas ima
Tekstom u Yutarnjem
Docira Predsjedniku
Reklama za higijenski uložak na dvi noge
Ona, kojoj je ultimativni feminizam pisati
Priče iznutra
Feministica koja se svako malo uvaljuje u zagrljaj bilom, heteroseksualnom muškarcu na poziciji moći
Kakvi’ se inače u teoriji i za potribe pokreta gnuša

Reka’ bi naš Gibo lipo

– Sve po potribi, kako se namisti u taj tren

I sad mene muči

Je li naša Zaljubljena Veljača na Milanovića baš zaprave ljuta ili drami samo zato što joj novi dragi nije i njegov savjetnik onako kako je bio Josipovićev i gospoje Grabar Kitarović ?

Kopka me to kod nje

Kod one dvi’ narikače su pločom kopka me nešto drugo

‘Ko je zaprave nji’ov mrt’ac za kojin nabrajaju?
Zna li se, kad će ga okoprilike nosit ?
Planiraju li za njin od tuge u grob skočit?
Puno je pitanja

Doklen se čeka odgovore
Valjalo bi misu platit
Obuć’ crninu
I bar cviće u Klub odnit

Onako kako to i toka
Aferu u kojoj glavni glumac
Ima grob u Aleji velikana
A zaprave nije vridan nikakve uloge
Glavne, a niti sporedne

Rođeni je kapacitet tek za statiranja
Za oprat spužve, namistit krede
Zavrtit globus
Pa unda pustit pametnije od sebe da dici tumače.

*Barbara Jonjić,  piše na ikavici, diplomirana je pravnica te mama četvero djece. Autorica je knjige Iz ImoCkog s ljubavlju, zbirke s 48-tjednih kolumni objavljenih u razdoblju od prosincu 2016. do prosinca 2017. na portalu Narod.hr. Priče su to pune ljubavi prema obitelji, rodnom zavičaju, jeziku, običajima, vjeri, ljudima, domovini Hrvatskoj, Bogu.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.