“Prije tri godine sveučilišnom profesoru Robertu Kellyju, politologu i komentatoru za BBC World News, dogodila se uživo noćna mora. Inače se zaključa u spavaću sobu da bi se mogao u miru preko kompjutora javiti u program, ali toga je dana zaboravio. Dok je on mudro razlagao politiku Sjeverne Koreje, ugegala mu se iza leđa 4-godišnja kći Marion, a za njom se u hodalici dokotrljao i sinčić James. Sleđeni Kelly pokušao je zadržati privid ozbiljnosti i nastavio je govoriti odgurujući mališane iz kadra, ali onda je u sobu uletjela užasnuta supruga Jung-a Kim, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list koju djelomično prenosimo.
Vještinom ragbijaša bacila se na pod i izvukla derišta, u prizoru dostojnom Charlieja Chaplina ili Mr. Beana. “Moja karijera na televiziji je gotova”, pomislio je Kelly.Miješanje važnog i banalnog, javnog i privatnog, uzvišenog i običnog nužan je sastojak svake komedije. A od profesora i dostojanstvenih TV prezentera očekuje se da ne budu komični. Kellyjevu neugodnost vidjelo je dosad 41 milijun ljudi na YouTubeu i svi su vrištali od smijeha, ali karijera mu nije stradala. Nakon nekoliko mjeseci BBC je pozvao cijelu obitelj da se predstavi gledateljima i svojim su simpatičnim engleskim humorom nadvladali početnu neugodnost. Međutim, neugodnosti nije ni trebalo biti. Da je profesor Kelly dijete odmah uzeo u krilo i u miru ispratio iz sobe, sve bi bilo u redu. No njega je uhvatila panika jer je kanio zadržati fasadu službenosti.
(…)
Profesionalni život preselio mi se na Zoom, na koji se spajam od kuće, a istovremeno pišem zadaće s djecom, kuham im, gulim jabuke i cijedim mandarine. O mački da i ne govorim. Prošli tjedan sam sudjelovao na stručnom skupu koji je organizirala pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, preko Zooma, dakako. Uključilo se stotinjak studenata s invaliditetom i stručnjaka koji im na razne načine pomažu. Zadnje što su svi ti ozbiljni i dragi ljudi vidjeli da se emitira iz mog stana je stražnjica naše mačke. Te životinje najradije leže na tipkovnici upaljenog laptopa pa je i sada iskoristila priliku da se po njoj prošeće.
(…)
Ljudi koji u domu sjede za kompjutorom uopće su laka meta i za kućne ljubimce i za djecu. U ponedjeljak sam vodio preko Zooma sastanak jedne važne gradske komisije kojom predsjedam. Nekoliko starijih profesora javljalo se uživo iz jedne ugledne državne institucije. Moja kći baš je tada došla do mene i odlučila mi nabrojiti sve hrvatske knezove i kraljeve, kao da ih ja znam, da provjerim njeno pamćenje. Profesori su je, dakako, čuli, ali su pretpostavili da nam je netko upao u vezu, kako se nekada događalo s telefonima. “Imamo uljeza”, rekla je kolegica. Moja kći, njima i dalje nevidljiva, promptno je reagirala: “Nisam ja uljez!”
(…)
U srijedu sam imao sastanak odsjeka na fakultetu u koji su se uključili i prodekani i dekan. Dok su se u virtualnom svijetu odvijale važne rasprave, moja je kći očajavala nad stihovima Vladimira Nazora o kralju Tomislavu. “Za ime što me pitaš, Branimire”, kaže dijete, a ja gasim mikrofon da me ne čuju na Zoomu i ispravljam je: “Nije Branimire, nego varvarine”. Ona to pak ne razumije i ja, jednim okom na službenim dokumentima, a drugim na školskoj bilježnici, ustanovljavam da je netko Nazorova “varvarina” lektorirao u “barbarina”. Nastavljam pratiti Zoom sastanak o akreditaciji fakulteta, ali sada dijete dobiva slom živaca na stihu “Zovi me zid mjedeni, plot krvavi” i plačući odlazi u svoju sobu. Uto je slika s ekrana nestala, pretvorivši se u jednu jedinu svijetlu točku u sredini, da bi se i ona potom zacrnjela jer je internetska veza pukla. Plač se samo pojačao nakon što sam djetetu objasnio da je plot krvav od masakriranih Mađara, a uto se vratio i internet. Taman da me kolege vide i čuju kako iz sveg glasa dovikujem djetetu na drugi kraj stana: “Nije krvavi put, nego plot! Plot krvavi!” Kad se supruga vratila s posla, našla me kako zurim u mikrovalnu pećnicu. “Sad će mi se svaki čas studenti uključiti u seminar”, rekao sam joj prije nego što je nazvala hitnu pomoć, piše Boris Beck za Večernji list.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
