Zagrobni život Freda Matića jedna je od većih hrvatskih zagonetki. A izravno je povezan s njegovim redovnim angažmanom svake prve subote u mjesecu, kada je dolazio protestirati protiv molitelja, dajući protuvjerske i protucrkvene izjave, piše Boris Beck za Večernji list.
Javna molitva krunice na trgovima ne bi trebala biti ni po čemu sporna. Hrvatska je slobodna zemlja u kojoj su okupljanja slobodna. A, osim toga, mrmljanje molitvi nije neko remećenje javnog reda i mira. Naprotiv, upravo prosvjednici protiv molitve taj mir remete bubnjanjem, skakanjem, kreveljenjem, mažu se crvenom bojom i hodaju zamaskirani u crno.
Javnu molitvu razumijem: u današnjem kaosu, ljudi bježe obrascima iz prošlosti kako bi našli malo reda. Molitelji dolaze u postrojbi, kao mala vojska, sa zastavom, i geometrijski se pravilno rasporede. Molitva im je strogo formulirana, upravo matematički, a vremenski je točno zakazana. Time unose strukturu u svoje živote, s očitim pretenzijama da se i u svijet unesu pravilni obrasci.
To je naivno i preživjelo. I zato taj pokret nije privukao više vjernika. I pobožni ljudi znaju da se kotač povijesti ne može vratiti i da se za kršćanski život u svijetu moraju naći novi načini. Jedna je stvar bila kad su kršćane bacali lavovima, ali neukusno je da se kršćani lavovima sami bace.
>Beck: Slom hrvatskog jezika, onako kako se uči u školi, nazire se već dugo
Protest protiv reda
Budući da se protestira protiv reda, jasno je da prosvjedi moraju biti neuredni, zbrkani i bezoblični. Ali pravo je pitanje zašto se prosvjeduje. Odgovor je u bubnjanju. Prosvjednici žele spriječiti Boga da čuje molitve.
Sad mislite da pretjerujem, ali prošle je subote novinar gurnuo mikrofon jednom od molitelja pod nos i pitao sljedeće: Za što vi molite? Ako Bog ne postoji, onda molitva nije ništa drugo nego glasno razmišljanje, a i misao i govor u Hrvatskoj su slobodni. Ali ako Bog postoji, onda bi on mogao čuti molitvu i svojim bezgraničnim moćima umiješati se u politički i društveni život Hrvatske te skrenuti rijeku događaja na katolički mlin.
Ako Bog ne postoji, pitanje je besmisleno, jer je to isto kao da nekoga politički nevažnoga pitate što misli. Ali ako postoji, pitanje ima svoje značenje: što ste poručili ključnom političkom čimbeniku?
I poslije Freda Fred!
Ali, ljutite se sada, prosvjeduju ljevičari, esdepeovci, možemovci i anarhisti, a oni sigurno ne misle da postoji Bog. Nisam siguran! Poslije neočekivane smrti Freda Matića, najuglednijeg prosvjednika protiv molitelja, njegovi su se drugovi, bolno i iskreno, opraštali od njega širom interneta, s tipičnim frazama: on je sad na nekom boljem mjestu, vidimo se gore druže, on nam se smije odozgora, on je sad u vječnosti.
Zašto misle da vječnost postoji, da će se u njoj vidjeti i da će to biti baš gore, a ne, recimo, dolje? Pa onda vjerski sprovod, na kojem se, naravno, i molilo. Gle čuda, nije se bubnjalo tom prilikom. Nije došao onaj tip s Trga bana Jelačića koji je već bio kažnjen jer je veslao u crkvi. Ni ona žena, također s Trga, koja se slikala gola po istarskim crkvama i grobljima. Nikakvih cirkusa nije bilo.
>Beck: Djeca u ludnici zvanoj – hrvatsko školstvo
Cirkus je rezerviran samo za prvu subotu u mjesecu, točno u 9 sati ujutro, kada, na sramotu hrvatske države i zagrebačke vlasti, mora na Trg bana Jelačića doći više specijalaca nego što ima ljudi koji se mole. No ove nas je subote dočekalo nešto novo: jedan prosvjednik došao je s transparentom na kojem je slika Freda Matića. I poslije Freda Fred!
Uskrsnuće ratnog veterana, SDP-ovog ministra i europarlamentarca samo će neupućene šokirati. I ljevičari imaju potrebe za svojim ikonama. Njegova kanonizacija započela je gradonačelnikovom odlukom da bude pokopan u Aleji velikana, a sada je dovršena – vox populi, vox Dei!
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
