Beck: Vlasti je dugo trebalo da reagira jer nema svojih ni na Baniji ni na Banovini

Boris Beck
Foto: Narod.hr

Bez nedoumica o tome je li ispravno Banija ili Banovina, mnogi su nakon potresa onamo spontano pohrlili pomoći, i to je najljepša i najneobičnija vijest nakon dugog vremena. Ljudi su onamo nahrupili s korisnim i beskorisnim stvarima, novim i starim, kamp prikolicama i flaširanim vodama, montažnim kućama i dječjom odjećom, vatrogasnim vozilima i konzervama, kontejnerima i starim dekama, šatorima i čašama, krevetima i brašnom, vrećama za spavanje i tjesteninom, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.

Pokazalo se da je najlakše biti plemenit spontano, bez razmišljanja, a možda je to uopće i jedini način da budemo dobri jedni prema drugima. U veoma ružnoj stvari koja je zadesila stanovnike Petrinje, Gline, Kostajnice i mnogih većih i manjih mjestašca oko Kupe, ima jedna divna – nitko nije mogao pomisliti da su ti ljudi sami krivi za potres i zato im se moglo spremno pomoći. Odmah bilo je jasno da su gradske, županijske i državne službe zakazale u ovom potresu.

Slučaj u Požegi, gdje je korupciju u gradskoj vlasti raskrinkao USKOK prisluškivanjem, pokazuje zašto je tako. Gradonačelnik i saborski zastupnik pritišće direktora komunalnog poduzeća da za neku obnovu zgrada namjesti natječaj pa da posao dobiju požeške tvrtke; on to odbija jer računa da će veća konkurencija donijeti niže cijene i uštedu gradu, a, osim toga, stvar je i protuzakonita.

Vlast mu objašnjava da stvari stoje ovako: a) zakon je nebitan, b) ti si došao na svoje mjesto političkim putem, pa ćeš političkim putem biti i smijenjen, c) s tim u vezi, još se nisi učlanio u našu stranku, a to je nužno da bismo znali da si naš, d) posao treba dati našim firmama, a ne nekim tuđima. Kod nas se puno govori o dubokoj državi, ali naša država je sasvim plitka.

Samoća i solidarnost je i naslov knjige Catherine Camus što ju je napisala o svom slavnom ocu, francuskom nobelovcu Albertu Camusu, kojem je ovih dana bila posvećena izložba u Zagrebu, u Francuskom institutu. On je mislio da nitko ne može umrijeti u miru ako nije učinio sve što može za druge ljude. Catherine njegovu misao o solidarnosti sažima ovako: ljudske vrijednosti zamijenili su prezir i efikasnost, a volju za slobodom građana guši želja političara za dominacijom; umjesto pravednosti i velikodušnosti zato imamo samo žudnju za uspjehom.

Da biste uspjeli, ljudi vam moraju biti samo sredstvo – a onima koji su spontano pomogli unesrećenima, nitko ondje nije bio sredstvo ni za što. I zato je ta prva pomoć bila plemenita, i zato je tako drugo trebalo vlasti da reagira. Jer vlast nema svojih ni na Baniji ni na Banovini. I zato nije ispravno ni Banija ni Banovina, odnosno, oboje je ispravno ako se ispred stavi prefiks – je, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list.

Kolumnu u cijelosti pročitajte u Večernjem listu.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/Večernji list