Sandra Benčić, koju njezina stranka Možemo predstavlja kao buduću predsjednicu Hrvatske vlade, pokušava uvjeriti javnost da je život na račun države čestitost i skupljanje radnog iskustva. Benčić je studirala 18 godina. Na Pravnom fakultetu potvrdili su nam i da je drugu godinu fakulteta ponavljala jednom, a četvrtu čak tri puta. Diplomirala je s 36 godina.
Suočena s tom činjenicom, posljednjih se mjeseci neprestano pravda kako je to vrijeme iskoristila za učenje, skupljanje radnog iskustva i zarađivanje za život.
To je točno. S tim da je Benčić učila, skupljala iskustvo i financijska sredstva na račun države. Benčić je cijelo vrijeme bila aktivistica koja je, angažmanom u krajnje lijevim krugovima usavršila korištenje državnih financijskih sredstava za svoj aktivizam.
Benčić, neuspješna studentica, izgradila je zavidnu karijeru na račun društva
Benčić je fakultet upisala akademske godine 1996./1997., odmah nakon srednje škole. No, studiranje se oduljilo sve do 2014. kada je diplomirala.
>Šarić: Benčić i Možemo u Petrinji se susreli s Hrvatskom koja ne trpi ljevičarski ekstremizam
Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu potvrdili su nam i da je drugu godinu fakulteta ponavljala jednom, a četvrtu čak tri puta.
Tema diplomskog rada bila joj je “Međunarodne i nacionalne norme u području zaštite od nasilja u obitelji” pod mentorstvom prof. dr. sc. Davora Derenčinovića.
Na upit portala Narod.hr, Pravni fakultet je odgovorio da ne može pronaći diplomski rad Sandre Benčić.
Studij samo usputna obveza u karijeri
Vrijeme studiranja mnogi joj spotiču, na što ona odgovara pokušajima diskvalificiranja kritičara. Nedavno joj je to isto predbacio branitelj na predizbornom skupu u Petrinji.
Kasnije se u nekim medijima tvrdilo da je riječ o “aktivistu”, iako je branitelj u nekoliko navrata odbacio svaku tvrdnju o aktivizmu i naglasio kako nije blizak ni jednoj političkoj stranci.
Benčić je u nekoliko navrata pokušala objasniti kako je moguće da je studirala 18 godina i što je u međuvremenu radila. Iz njezinih objašnjenja proizlazi da je studij bio samo usputna obveza u njezinoj karijeri.
Ono što uporno ističe i čime se ponosi, jest angažman u nevladinim udrugama, s kojima je promicala radikalno lijeve ideje i uspješno na to trošila državni novac.
Blokiran račun, obrt bez zaposlenih i javni izvori financiranja privatnog probitka
Blokada od 300 eura na računu njezina obrta u rujnu prošle godine otvorilo je i druga pitanja iz njezine imovinske kartice koju moraju ispuniti javni dužnosnici zbog sprečavanja sukoba interesa. Benčić je u kartici imala naveden stan od 38,7 kvadrata za koji je rekla da ga iznajmljuje.
Otkriveno je i da nije prijavila da plaća najamninu niti u čijem stanu je podstanarka. U međuvremenu je nadopunila imovinsku karticu te je unijela i ime svog najmodavca.
Zbog ovih propusta Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa je 18. rujna 2023. najavilo otvaranje predmeta protiv nje.
>Rupe u imovinskoj kartici Sandre Benčić: Povjerenstvo i dalje u ‘fazi provođenja provjere’
Povjerenstvo je u listopadu pojasnilo za Narod.hr da još nije dovršilo postupak pokrenut sredinom rujna. Na pitanje kad će predmet Benčić biti na dnevnom redu sjednice Povjerenstva, rekli su kako to “u ovom trenutku nije moguće precizirati”.
Objasnili su se “predmeti stavljaju na sjednicu kada član Povjerenstva kao izvjestitelj smatra da su u predmetu ispitane sve okolnosti i da je predmet spreman za donošenje odluke”. Dokle je predmet došao, još nije poznato.
Benčić je jedan od protagonista rubnih skupina koje nastoje preuzeti državu
Benčić je kao studentica bila vrlo angažirana u udrugama koje su za svoj lijevi aktivizam, uključujući i borbu za javnu promidžbu seksualne dezorijentacije, dobivale velike dotacije od države. Otvorili su široko razgranatu mrežu financiranja svoga aktivizma iz državnih izvora, uključujući i sredstva Europske unije. Benčić to danas naziva gradnjom karijere i osiguravanjem egzistencije.
U međuvremenu, ti su aktivisti postupno zauzeli mjesta u državnim institucijama sukladno trendu koji promiče utjecaj civilnog društva na državu.
Benčić je 2012. godine organizacije civilnog društva, organizacije stručne javnosti i nevladine organizacije predložile su Benčić Hrvatskome saboru kao kandidatkinju za članicu Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova.
>Dossier: Benčić je za vrijeme studentskih dana, pod palicom SDP-ove vlade, dobila mjesto u ovom Povjerenstvu
Sandra Benčić je tada još uvijek bila studentica prava, bez stručnih kvalifikacija kakve su poželjne za to mjesto. No usprkos tome, saborski Odbor za ljudska prava i nacionale manjine, čiji predsjednik je tada bio Furio Radin, imenovao je Benčić članicom Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova.
Sudjelovanje u važnim tijelima unatoč nedostatku kvalifikacija
Povjerenstvo za rad po pritužbama osnovano je Zakonom o policiji (Narodne novine, br.34/11) i prvotno je nosilo naziv ”Povjerenstvo za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova”.
U Hrvatskoj je građanski nadzor nad policijom uspostavljen 2011. godine preko sustava odlučivanja o pritužbama građana na rad policije (Povjerenstvo za rad po pritužbama). Ovakvim rješenjem Republika Hrvatska je omogućila participaciju građana u posebnom obliku građanskog nadzora nad radom policije.
Time je Benčić svoj subverzivni aktivizam praktički legalizirala, što je također bio dio trenda. Udruge poput onih u kojima je djelovala isticale su vlastitu subverzivnost, borbu protiv države i silile državu da im za to plaća. U međuvremenu, postupno su zauzimale mjesta u državnim institucijama.
Važno je napomenuti da je u to vrijeme predsjednik Sabora bio SDP-ovac Josip Leko, a ministar unutarnjih poslova njegov stranački kolega Ranko Ostojić. Za mjesto koje je dodijeljeno Benčić nisu bile navedene nikakve posebne kvalifikacije. Danas su na toj poziciji visoko obrazovane i kvalificirane osobe.
Benčić je međutim još ranije naučila kako iskorištavati državu za svoje osobne potrebe. Još prije dvadesetak godina kandidirala se za Vladin savjet za razvoj civilnog društva, naravno kao studentica.
Sigurnosna provjera kao važna poluga za rast popularnosti
U državnim tijelima, posebice u onim savjetničkim, traže se visoko kvalificirane osobe, no u Hrvatskoj to nije bio slučaj. Štoviše, to je očito bio procesa kojemu je bio cilj da se državne institucije razvodne, trivijaliziraju i na kraju padnu u ruke pripadnicima rubnih skupina koji ni na koji drugi legalan način nisu mogli doći do političkog utjecaja.
Benčić je bila protagonist nastojanja ljevice da slabljenjem države preuzme važne pozicije u njoj.
>Benčićkina udruga primala milijune iz inozemstva, SDP je bez diplome uveo u povjerenstvo
Na to ukazuje i afera zbog sigurnosne provjere, u kojoj je središnju ulogu imala upravo Benčić. U spomenuti vladin Savjet za razvoj civilnog društva kandidirala se kao predstavnica Centra za mirovne studije (CMS), jedne od udruga u mreži u kojoj je djelovala.
Osobe koje sudjeluju u državnim tijelima podliježu sigurnosnoj provjeri, što je i ovdje bio slučaj. Sigurnosno-obavještajna agencija podvrgla ju je rutinskoj provjeri.
Ne može se isključiti da je to bio dio strategije koja bi Benčić pomogla da postane javna osoba i izazove dojam da je njezin angažman legitiman i štoviše koristan za državu. U tom slučaju, sigurnosna provjera može se protumačiti kao savršen izgovor.
Odšteta od države kuna kao važan poslovni uspjeh
Benčić je izazvala skandal tvrdeći da je provjera bila nezakonita. U to vrijeme nitko se nije usudio javno usprotiviti ljevičarskim aktivistima i osporiti im legitimnost. U tome kontekstu, rutinska sigurnosna provjera aktivistice koja je imenovanjem u državno tijelo trebala dobiti uvid u važne državne podatke prikazana je kao nečuveni potez gušenja civilnog društva.
Stvar je dospjela na sud, koji je doista presudio da je provjera bila nezakonita, a Sandri Benčić dosudio odštetu od 20.000 kuna. To je bio jedan u nizu koraka kojima je Benčić zarađivala za egzistenciju, stjecala vrijedna iskustva i napredovala u karijeri.
Benčić se ovih dana hvali kako je uspješno prolazila dodatno obrazovanje i rad na programima Europske unije. Ovakve formulacije sugeriraju da je Benčić u najmanju ruku važan čimbenik bez kojega bi uloga Hrvatske u Europskoj uniji bila znatno slabija.
Obrt bez posla i tvrtke za širenje političkog utjecaja
U stvarnosti, ona je 2016. otvorila obrt “EU savjetovanje”, kojemu je u više navrata blokiran račun. Uzgred, obrt nema zaposlenih.
Nadalje, Benčić je u prošlosti bila aktivna u nekoliko tvrtki, koje su redom bile povezane s nastankom i širenjem utjecaja platforme Možemo.
Primjerice, Benčić je bila članica uprave društva Razbor, kasnije preimenovanog u Apsolon strategija i to od 2007. do 2011.
>Dossier: Crtica iz poslovne biografije Sandre Benčić otkriva interesno-poslovnu mrežu vezanu za Možemo
Direktorica te tvrtke od 4. svibnja 2023. je Suzana Brenko, koja je nakon dolaska Možemo na vlast u Zagrebu imenovana predsjednicom Nadzornog odbora Zagrebačkog holdinga.
Tvrtka Apsolon očito je na više načina povezana s Možemo. Uz Sandru Benčić, kroz nju su prošli mnogi članovi i suradnici Možemo. Ivana Novoselec, donedavna izvršna direktorica Apsolona, ujedno je izvršna direktorica i Akademije za politički razvoj čiji je bivši polaznik i Tomislav Tomašević, a 2021. Tomašević ju je imenovao u upravno vijeće Dječje bolnice Srebrnjak.
Benčić, Tomašević, Možemo…
S Apsolonom je povezan i Ratko Bajakić, kojega je Tomašević doveo u NO Holdinga nakon preuzimanja vlasti u Zagrebu i koji je bio član Savjeta stranke Možemo i jedan od većih donatora Možemo.
Za Apsolon grupaciju i Bajakića poslovno je vezan i suprug zagrebačke dogradonačelnice Danijele Dolenec, Slaven Vukasović.
Ukratko, Benčić se nije se dokazala poslovnim uspjesima, ali jest uspješnim trošenjem državnog novca kojim je jačala svoj politički utjecaj.
Usput, zajedno sa svojim suprugom Miroslavom Petrovićem razvila je specifičan oblik javno-privatnog partnerstva. Njih su dvoje pripadnici iste političke opcije, dugogodišnji suradnici u aktivističkim krugovima oko Možemo i vrlo uspješni crpitelji proračunskih sredstava.
Te udruge zajedničkim novcem iz Europskih fondova i novcem poreznih obveznika pod krinkom znanstvenih istraživanja osmišljavaju projekte koji potom ulaze u stranačke programe lijevih stranaka, a ponekad i stranaka takozvanog “desnog centra”.
Obiteljsko političko poduzetništvo
Narod je već iscrpno pisao i o zajedničkim poslovima Sandre Benčić i njezina supruga, koji su ogledni primjer crpljenja novaca iz državnih izvora za projekte zvučnih naziva od kojih međutim korist imaju samo njihovi autori.
Erasmus+, IPA,ESF, FP7, SFSN samo su neki od programa kojima su financirana istraživanja koja potom služe kao “znanstvena podloga” za predlaganje i provedbu političkih projekata kroz zakonodavnu i izvršnu vlast.
>Tko je Miroslav Petrović, suprug Sandre Benčić, koji sudjeluje u osiguravanju milijunskih sredstava za okupljene oko Možemo?
Primjer takvog projekta je i “bEUcitizen: Sva prava pridržana? Prepreke europskom građanstvu” za koji je iz EU-ova programa dano 1.604.382 kune.
Iz Hrvatske je taj projekt vodila Denisa Ivušić, a riječ je o istraživanju mogućnosti i izazova glede uspostave europskog državljanstva. Kao jedan od rezultata tog projekta navodi se uspostava fakultetskog Centra za istraživanje etičnosti, državljanstva i migracija (CEDIM) koji provodi opsežna istraživanja u suradnji s projektnim partnerima.
CEDIM se očekivano bavi istraživanjima u područjima državljanstva, prisilnih migracija, etničnosti, “roda” i migracijskih studija. Taj centar FPZG-a otvoreno na svojim stranicama navodi da je dugoročni cilj “osigurati prostor koji će kombinirati empirijsko istraživanje sa zagovaračkom politikom i ispuniti rascjep između postojećih donositelja odluka, akademske zajednice i krajnjih korisnika politika”, odnosno stvaranje “znanstvene podloge” za lobiranje unaprijed određenih politika iz smjera akademske zajednice prema zakonodavnim i izvršnim tijelima.
O jednom takvom projektu Narod.hr pisao je još 2020., kada se provodio projekt vrijedan 4.200.000 kuna čija je nositeljica aktivnosti Danijela Dolenec, jedna od ključnih osnivačica platforme Možemo i sadašnja zamjenica zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića.
‘Neposlušna demokracija’ i javno financiranje istraživanja vlastitog aktivizma
Riječ je o projektu “Neposlušna demokracija: komparativna analiza sporne politike u europskoj poluperiferiji” koji okuplja istraživače iz Hrvatske, Srbije, Španjolske i Portugala, a koji nastoji izraditi baze podataka o prosvjednom djelovanju u navedenim zemljama, kao i mapiranje društvenih pokreta i politika osporavanja u urbanom političkom prostoru Zagreba, Beograda, Madrida i Lisabona.
U timu za ovaj projekt su uz Danijelu Dolenec bili Daniela Širinić, gradska zastupnica Možemo u Zagrebu te sam Miroslav Petrović, suprug zastupnice Sandre Benčić.
>Benčić napala Narod.hr zbog diplomskog, spominje ‘fakultetčić u Mostaru’. Što je s Kragujevcem?!
Pri tome je među radnim materijalima povezanim s tim istraživanjem naveden članak “Osporavanje neoliberalnog urbanizma na europskoj poluperiferiji: pokret Pravo na grad u Hrvatskoj”, čiji su autori Karin Doolan, Danijela Dolenec i Tomislav Tomašević.
Podsjetimo, pokret Pravo na grad je inicijativa na čijem je čelu bio upravo Tomašević, a u tom znanstvenom članku osnivači pokreta tobože “istražuju” vlastitu inicijativu i zaključuju da je taj pokret “uspio izbjeći navodno neizbježni Michelsov željezni zakon oligarhije”, prema kojem svaka organizacija kad-tad razvija oligarhijske tendencije.
Uspješna poslovna žena na državnim jaslama
Tu se zatvara krug i dolazi se do točke na koju je Sandra Benčić posebno ponosna.
Njezina “naporan rad” za preživljavanje i izgradnja karijere sadrže impozantne brojke, posebice novčane iznose koje su ona i njezini istomišljenici crpili za sebe.
Pritom društvo od toga nije imalo nikakvu korist, za mnoge od tih projekata, koji su predstavljeni kao opće korisni ili čak nužni, gotovo se i ne zna. Nisu stvarali ništa, osim aktivističke mreže koja nastoji preuzeti vlast u državi. Uz pomoć državnih sredstava.
U konačnici, karijera Sandre Benčić, njezin uspon i utjecaj kao i složena političko-aktivistička u kojoj sudjeluje donekle podsjeća na besmisleno, tajnovito ali krajnje utjecajno “Ministarstvo za istraživanje ruda i gubljenje vremena” iz popularnog stripa Alan Ford.
Nije poznato da je Sandra Benčić ikad išta zaradila mimo poslova u kojima su korištene javne financije.
Sandri Benčić, čiji diplomski rad nije moguće pronaći, na tome bi pozavidio i poneki akademik. No akademici se bave temama važnima za opće dobro, a Benčić i njezini suradnici bave se pitanjima kako opće dobro iskoristiti za vlastiti probitak.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
