Boris Beck: Hrvatska je kao divovska vjetrenjača koja proizvodi nešto preskupo kako bi se neki obogatili na račun svih ostalih

Foto: Narod.hr

Boriti se protiv vjetrenjača – izraz je koji postoji u svim jezicima, a znači plemenitost. Juriša na vjetrenjače onaj koji slijedi nerealan, nepraktičan ili nemoguć cilj, ali ipak vrijedan i važan. Hrvatska je ovih dana obogatila svijet sasvim novim značenjem „juriša na vjetrenjače”: u Hrvatskoj se ljudi ne bore protiv vjetrenjača, nego za njih, piše Boris Beck za Večernji list u kolumni koju djelomično prenosimo.

Vjetrenjače nisu ovdje mitski neprijatelji kao u Španjolskoj u doba Miguela de Cervantesa, nego najbolji prijatelji. Njihovu gradnju potiče država, potpomognuta novcem iz Europske unije, a potom ta ista država jamči da će struju iz vjetroelektrana otkupljivati godinama po povlaštenoj cijeni. To uopće i nije vjetrenjača, nego stroj za proizvodnju novca – ekološki perpetuum mobile koji se okreće na zraku, i puni džepove novcem onih koji su ga se uspjeli domoći. Samo je potreban političar na vlasti (Josipa Rimac) koji će koordinirati onoga koji za vjetrenjaču daje tuđu zemlju (Hrvatske šume), privatnika koji će to izgraditi (tvrtka C.E.M.P. iz BiH) i državno nadzorno tijelo koje određuje enormnu cijenu struje (Hera). Kad je ubogi Don Quijote ugledao vjetrenjače, za koje je mislio da su divovi, naumio se proslaviti borbom protiv njih i zadovoljno se pohvalio svom vjernom Sanchu Pansi: “Sudbina vodi našu sreću bolje nego smo to mogli očekivati!” Upravo su to mislili i moderni hrvatski Don Quijotei dok im USKOK nije zakucao na vrata.

(…)

I zbilja hrvatska država i nije nego jedna divovska vjetrenjača koja se vrti u prazno i okreće kako vjetar puše, koja se gradi tuđim novcem na tuđoj zemlji i čija je jedina svrha da proizvodi nešto preskupo kako bi se neki obogatili na račun svih ostalih.

(…)

Na tu vjetrenjaču na ovim izborima jurišaju mnogi lakomi hrvatski Don Quijotei, kojima se više ne gine. Ima li među njima barem jedan pravi, koji slijedi nerealan, nepraktičan i nemoguć cilj, ali ipak vrijedan i važan? Glasali bismo za njega! Nobelovac William Faulkner divio se Don Quijoteu jer je sanjao, a nije samo životario; engleski pjesnik W. H. Auden smatrao je da je Don Quijote u svima nama, da je to ona naša bolja polovica, veća od života, vitez koji traga za Vjerom i Ljepotom; za češkog pisca i disidenta Milana Kunderu Don Quijote je svatko tko se svijetu obraća kao tajni i tko mu donosi mir i mudrost. Hitler ga je prezirao, mislio je da su i on i njegova Španjolska oronuli i zarobljeni u prošlosti, dok ih moderni svijet ostavlja za sobom, piše u Večernjem listu.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/vecernji.hr