Nikada do sada nije u Hrvatskoj napisan morbidan tekst o Vukovaru kao ovaj pod Borisa Dežulovića pod naslovom „Jebo vas Vukovar“. . A napisano ih je mnogo morbidnih, uvredljivih, odvratnih.
Objavljen je na portalu N1, a urednik portala N1 je tekst uredio, opremio i odobrio.
Približava se 30 godina od okupacije grada Vukovara. Taj strašan događaj bio je nedjelo srbijanskih vojnih postrojbi koje je organizirao Beograd. Isti Beograd u kojem su tisuće građana bacale cvijeće pred tenkove koji su kretali na Vukovar. Da bi koji mjesec kasnije grad postao ruševina, a ulice pune tijela pobijenih ljudi. Od istih tih tenkova.
Vukovar – mjesto ljudske hrabrosti i mjesto ljudske bestijalnosti
Na dan 18. studenoga, državnog praznika Republike Hrvatske, svaki Čovjek će još jednom stati na trenutak. Da bi odao počast ubijenim ljudima, žrtvama masakra koji nije viđen u modernoj Europi. I vukovarskim junacima koji su mjesecima branili grad pod opsadom. I Vukovar i cijelu Hrvatsku.
Masakr u Vukovaru se dogodio na samom pragu 21. stoljeća u srcu Europe.
Te mračne jesenske 1991. srbijanske postrojbe ušle su u razoreni hrvatski grad na obalama Dunava. S četničkom pjesmom na ustima pjevali su i orgijali srbijanski vojnici nad mrtvim gradom i njegovim pobijenim ljudima. Pjevali su o klanju Hrvata.
Nije ostalo na pjesmi, već su to i učinili na najbrutalniji način.
Vukovar – Hirošima Europe
Sva masa udruženih srbijanskih fašista i jugošovinista, s petokrakom i kokardom na uniformi, zajednički se obrušila na Vukovar. Došli su kao dragovoljci iz svih krajeva Jugoslavije: Srbije, BiH, Crne Gore, Kosova… Pridružili su im se i brojni hrvatski Srb – od Knina do Bršadina.
Imali su samo jedan cilj: slomiti obranu šačice vrlo slabo naoružanih hrvatskih dragovoljaca-branitelja umirućeg grada. A onda mučiti i ubijati. Vukovar je branio Zbor narodne garde, policija, HOS, dragovoljci, domaći sinovi junaci Vukovarci. Bilo je to apokaliptično vrijeme kada je srbijanska vojska razarala Hrvatsku od Konavala do Dunava. A Hrvatska vojska bila u začetku.
Grad je sravnjen sa zemljom. Njegovi stanovnici i branitelji pobijeni, najokrutnije mučeni, odvedeni u privatne i službene logore, žene silovane, djeca ostala siročad, a grad porušen do temelja.
Vukovar su zbog obima razaranja prozvali „Hirošima Europe“. Ali ne od atomske bombe u trenutku, nego mjesecima, dan za danom – od srbijanske vojske.
Srbizacija Vukovara na mjestu najstrašnijeg zločina
Nakon okupacije 18. studenoga 1991. imena svih ulica u Vukovaru su promijenjena i srbizirana. Da bi ponizili Hrvate, ulica Stjepana Radića dobila je ime po njegovom ubojici Puniši Račiću. Naravno, na ćirilici. Latinica je kao „hrvatsko pismo“ izbačena iz Vukovara. I ne samo to. Na mjestu najvećeg zločina podignut je u središtu grada spomenik jednom od najvećih koljača Europe Draži Mihajloviću.
Sve je u Vukovaru smjelo biti samo – srpsko. Kao i u svim dijelovima Hrvatske koje su Srbi privremeno okupirali. Od hrvatskog ni traga nije ostalo ni u čemu – nazivima ulica, škola, vrtića, pismu, ljudima…
Do sada smo svašta čitali o Vukovaru.
Ali nikada do sada ništa tako bolesno kao naslov i tekst pod imenom „Jebo vas Vukovar.“ Napisan i potpisan od „novinara“ Borisa Dežulovića za portal N1, koji je iza tog njegovog teksta stao.
Boris Dežulović morbidno nastavio priču koju je započeo Možemo
Teško se oteti dojmu da sve što se ovih dana događa oko Vukovara nije slučajno. Počelo je s ljevičarima iz stranke Možemo koji su prebrisali u Zagrebu mural Vukovara. I to u naselju u kojem živi velik broj hrvatskih branitelja i invalida. Iz Možemo su vrlo brzo nastavili priču obarajući se na mural koji oslikava hrabrost Zvone Bobana u sukobu s jugoslavenskom “milicijom”. Petokraka na kapi “milijaca” ubrzo se seli s maskimirskog stadiona gdje je batinala navijače pred Vukovar gdje i razara Hrvatsku. Pod geslom laži o „obrani ugroženih Srba“. A i na Maksimiru i u Vukovaru bili su ugroženi samo Hrvati.
Svih ovih tema, i murala na Laništu i Rade Šerbedžije koji sada predstavlja “ugroženog Srbina” čija obrana valjda opravdava psovanje Vukovara, i Možemo, i Dinamovih navijača, i branitelja, i Vukovara dodirnuo se u svom mrzilačkom tesktu nekadašnji Feralovac, Boris Dežulović:
„Istog dana kad je iz službenog pijeteta prema balzamiranom lešu Vukovara otkazan koncert Rade Šerbedžije, gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević mucajući je pred navijačkim ološem morao objašnjavati kako je uklanjanje njihova murala „u počast Vukovaru“ na trafo stanici u Savskom Gaju bila grozna greška, požurivši obećati kako će taj jeftini kič biti odmah obnovljen o gradskom trošku. Teško, eto, da ima preciznije mjere vukovarskog martirija: slavni Grad Heroj danas je tek nekoliko grobljanskih križeva nevješto nažvrljanih na jednoj zagrebačkoj trafo-stanici.“, piše Dežulović za N1.
I nastavlja u istom tonu. Nazivajući navijače Dinama – ološem:
„Istog dana kad je iz službenog pieteta prema balzamiranom lešu Vukovara otkazan koncert Rade Šerbedžije, gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević mucajući je pred navijačkim ološem morao objašnjavati kako je uklanjanje njihova murala “u počast Vukovaru” na trafo stanici u Savskom Gaju bila grozna pogreška, požurivši obećati kako će taj jeftini kič biti odmah obnovljen o gradskom trošku…“
Boris Dežulović i N1 pišu – prezir i mržnja prema obrani Vukovara
Dežulovićevo riganje neljudske mržnje prema Vukovaru i obilježavanju njegove ljudske tragedije kulminira na kraju teksta:
Jebo vas posebni domovinski pijetet. Jebale vas kolone sjećanja, posmrtni marševi i počasni plotuni. Jebali vas plastični lampioni, plastični vijenci i plastične krizanteme. Jebale vas komemoracije, rekvijemi i mise zadušnice. Jebale vas minute šutnje, dani žalosti i noći svijeća. Jebali vas nogometni memorijali, domoljubni recitali, vukovarski arzuhali i navijački murali.
Jebo vas Vukovar.
Jebala vas smrt.“, završio je svoj pamflet Boris Dežulović.
Treba li nešto dodati za kraj?
Sve to događa se dva tjedna prije službenog državnog praznika Republike Hrvatske koji se zove Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Tog dana obilježava se s jedne strane hrabrost, ljubav i žrtva, a s druge strane se podsjećamo kako izgledaju kukavičluk, mržnja i zlo.
Kristalno je jasno na kojoj strani stoje Boris Dežulović i N1.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
