Borislav Ristić: ‘Ako se netko služi lažima kako bi prikrio svoju prošlost, to pokazuje kako je svjestan da bi mu otkrivanje istine nanijelo štetu’

Foto: snimka zaslona

Kampanja za parlamentarne izbore nalazi se na svom vrhuncu. Stoga je sada pravi trenutak oduprijeti se emocijama i političkim strastima koje nas preplavljuju, kako bismo podvukli crtu i sabrali se dok važemo odluku kamo ćemo usmjeriti Hrvatsku. Zato se i kaže kako je “istina koja nije izrečena u pravo vrijeme gora od laži”, jer je bilo kakav kompromis između istine i laži uvijek na štetu istine, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.

Jer, ako se netko služi lažima kako bi prikrio svoju prošlost, to samo pokazuje kako je svjestan da bi mu otkrivanje istine nanijelo štetu. A kada do toga ipak dođe, stari je trik osvjedočenih lažaca da takvo otkrivanje istine nazovu – podmetanjem. Za takve ima ona narodna, koja kaže kako “nije majka sina klela što je kockao, već što se vadio.”

Tako je posebno zanimljivo ljudima iz Osijeka dok slušaju Miroslava Škoru kako tvrdi da mu netko stalno podmeće istinu. Škoru, međutim, nitko nije prisilio da godinama priča neistine o vlastitoj prošlosti. Može se razumjeti kako se ponavljanjem neistina o sebi pokušao dodvoriti desnim glasačima, ali sve ono što je do jučer u predsjedničkoj kampanji nazivao podmetanjima, ovih dana, nakon što je suočen s činjenicama, redom priznaje.

Legitimno je reći kako su ovi drugi koji to sad plasiraju možda i gori od njega, ali zar se pisanje istine može nazivati podmetanjem? Tako je Škoro tvrdio kako “nije bio ni član pionira”, pa se onda doznalo kako je bio nešto puno više – šef komiteta za kulturu socijalističke omladine u Osijeku. Tim otkrićem je rubna desnica bila toliko razoružana da su svi odjednom, u obranu Škore, komunizma i Jugoslavije, počeli otkrivati “mračne tajne” iz svoje prošlosti, pa je čak i “ruža koja šesti put izlazi na svoje posljednje izbore” morala priznati kako je “svatko negdje bio”.

Zatim je Škoro tvrdio kako nije pobjegao iz Hrvatske za vrijeme Domovinskog rata, već da se ’89. prije rata odselio u Ameriku. Pritisnut dokazima, ipak je priznao kako je prije nego je “službeno odselio” nekoliko puta dolazio i, u stvari, “neslužbeno” živio u Osijeku sve do ljeta ’91. Tako izgovor kako nije mogao sudjelovati u Domovinskom ratu jer je prije rata otišao u Ameriku ne stoji.

Zato je posebno ironična činjenica kako je Škoro svoju stranku nazivao Domovinski pokret i njen identitet pokušava izgraditi na prozivanju drugih za izdaju domovine i Tuđmanovog nasljeđa, dok je on u vrijeme prvih višestranačkih izbora vodio skupove Tuđmanove političke konkurencije – Koalicije narodnog sporazuma, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list.

Dalje, Škoro tvrdi kako je on najveći donator svoje kampanje, te da je u tu svrhu stavio svojih milijun kuna stranci na raspolaganje. Time se on pokušava prikazati kao netko tko riskira vlastiti novac iako on kao fizička osoba može donirati samo 30 000 kn – što je pokušaj svjesne manipulacije onima koji ne znaju da je on svojoj kampanji u biti pozajmio milijun kuna i da će posuđeno nadomjestiti iz proračuna osvajanjem samo jednog zastupničkog mandata.

Kada je sredinom ožujka formirao svoj Domovinski pokret, Škoro je izjavio kako njegov pokret “nije deponij za kompromitirane i islužene članove drugih stranaka.” Sada pak vidimo kako je on pokupio sve živo i neživo s političke scene i uključio upravo ljude kojima je on posljednja slamka spasa. Zbog toga ga je i napustio jedan od osnivača pokreta, cijenjeni kutjevački vinar Ivo Enjingi, uz obrazloženje kako se “tamo okupila samo ekipa koja traži političko uhljebništvo”. Dovoljan je tek letimičan pogled na liste DP da se vidi kako je ovaj mudri čovjek skroz u pravu.

Nepristojno bi bilo reći kako gospodin Škoro laže, ali, kao što bi gospodin Hebrang rekao, “ne laže, nego ne govori istinu”. Nakon što je “sad” ispalo “nikad”, evo njega sa sloganom – “Zato što svoje volim”. A koliko gospodin Škoro svoje voli pokazao je postavljanjem svoje sestre za nositeljicu liste u četvrtoj izbornoj jedinici. To je nastavak jedne prakse po kojoj on sve što mu se ponudi – prihvaća. Oni koji ga bolje poznaju kažu da njegovim ambicijama nema kraja i da je tamo gdje je interes, tamo i Škoro.

Tako su mu s višom građevinskom i tečajem diplomatske akademije ponudili mjesto konzula – a što ne bi moglo? Pa su mu onda ponudili mjesto direktora HRT-ovog Orfeja – i to može. Zatim mu je ponuđeno da bude predsjednik uprave Croatia Recordsa – i to može. Pa je onda dobio ponudu da bude u žiriju reality showa – i to je moglo. Nakon toga je dobio ponudu od HDZ-a da bude saborski zastupnik – i to je Škoro mogao. Potom mjesto kandidata za HDZ-ovog gradonačelnika Osijeka- opet Škoro može.

Zatim se oprobao u Pervanovoj “Večernjoj školi”, a onda i na mjestu voditelja zabavnog programa – opet Škoro može. Da izgovara “Ja, Piko i više niko” – i to može. Nedugo nakon preživljenog teškog infarkta, ponuđeno mu je da bude asistent na Sveučilištu Sjever…i to može. Nakon toga je pristao biti i kandidat za predsjednika. I sada kad nije prošlo s predsjednikom mogli bismo pokušati s mjestom premijera. Sve što mu se ponudi može ovaj svestrani doktor Miroslav – biznis, estrada, zabava i politika- sve Škoro može, samo nek se brojčanik vrti.

Upravo zato nije me nešto posebno iznenadila informacija, koja je potvrđena iz nekoliko različitih izvora, kako postoje video snimke na kojima gospodin Škoro u zanimljivom društvu pjeva zanimljive pjesme.

Na moje otvoreno pitanje zašto se te snimke ne objave, jer bi glasači za to trebali znati prije izbora, odgovoreno mi je kako oni koji ih posjeduju još procjenjuju vrijede li im više neobjavljene ili objavljene. Jer, logika iza tog stava je što više Škoro mandata osvoji, to će biti veća vrijednost tog materijala nakon izbora, u postizbornom preslagivanju.

Oni koji su te snimke vidjeli pak tvrde kako bi one, kada bi bile objavljene, ne samo Škori skinule aureolu vođe desnice, nego bi postalo upitno bi li on nakon toga mogao proći i kao domoljubni pjevač. Tvrde kako bi puštanje tih materijala moglo nanijeti štetu ne samo njegovoj političkoj ambiciji, nego bi ga moglo u potpunosti kompromitirati.

Ti su ljudi uvjereni kako Miroslav Škoro posljednje dane kampanje provodi u strahu od objave video snimke koja bi ga mogla zauvijek diskreditirati kod glasača desnice, što me ostavlja s jednim upitnikom iznad glave. Ako je taj videomaterijal toliko poguban po Škoru, onda bi onaj koji ih posjeduje imao izvanrednu polugu pritiska prema njemu, jer bi u zamjenu za njihovu neobjavu mogao od Škore dobiti sve što poželi, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/Večernji list