Borna Puškarić: Papa Franjo je najteže riječi koristio za rodnu ideologiju kojom se potkapa temelj kršćanske vjere

U Novom danu na N1 gostovao je pročelnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije Borna Puškarić. Donosimo i dijelove intervjua koje N1 nije prenio, posebice riječi pape Franje.

Kakva su vaša osobna i duhovna iskustva ovoga Uskrsa?
Primjetio sam već prošlih tjedana da je više ljudi pristupilo ispovijedi, govori to da se ljudi pripremaju za taj središnji kršćanski blagdan, to je iskušenje – kad vidite te velike redove, naporno je, ali ima izražena svijest da je potrebno pripremiti se, blagdan je to prihvaćanja.

Smatrate li da je bio veći broj vjernika u crkvama nego prije?
Uvijek mi je teško reći, svakako su bile pune crkve, imao sam jučer tri mise, za svetu ispovijed se može osjetiti veći broj ljudi, ali svakako osjećam da ljudi traže tu duhovnu komponentu u svom životu jer Uskrs dolazi na ono što je jedno od temeljnih iskustava – patnja, razočaranje, promašaj – to je taj veliki petak koji smo svi mi doživjeli i doživljavamo, a Uskrs je odgovor na tu patnju, jedini relevantan i autentičan odgovor na iskustvo ljudske patnje, smrti, grijeha i razočaranja.

Kako vidite taj duhovni spoj preispitivanja patnje s jedne strane i Uskrs s druge kao jedan od najsvetijih blagdana?
To je jedno od otajstava naše vjere, impresivno mi je vidjeti to kod klanjanja križ, toliko ljudi koji čekaju da bi poljubili križ – jer treba imati n aumu da je to na neki način ljubljenje vlastitih križeva, poteškoća i patnji u smislu prihvaćanja života jer život jest odgovornost i prihvaćanje. To nije kraj, te suze su samo jedan dio rečenice, naš život ne završava pa čak niti onda kada je se to čini najizraženijim u veliki petak, nego uvijek postoji nada jer gospodin je stvarno pobjedio smrt i donio radost i ljudi koji se otvaraju tom navještaju i vidimo to kroz otajstvo i vjere i božje milosti vidimo da ulaze u tu uskrsnu radost, to ostaje misterij koji se prihvaća vjerom, nešto na čemu moramo biti zahvalni.

Koja su po vama najveća iskušenja koje žive vjernici i Crkva u Hrvatskoj?
Kao i kod ostalih građana, iskušenja su vezana uz nesigurnost i manjak, ugroženost zbog pitanja nade u bolje sutra, u obiteljima, na radnim mjestima … sve se to prenosi i na odnose koji su zbog toga također dosta ugroženi, čovjek kad je narušenog duhovnog zdravlja nekako je agresivniji, nervozniji, to se prenosi na odnose i vidi se to … prisutna je apatija i dezorijentiranost možda i u tom je smislu Kristova poruka nade i pobjeda dobrog nad zlim nešto što našeg čovjeka itekako privlači.

Što čovjeku donosi sreću?
Koliko ima onih kod koji su stolovi puni, a neke su druge stvari neriješene – odnosi narušeni: rastava, generacijski jaz, djeca ne razgovaraju … nije pitanje materijalne sigurnosti jedino što opterećuje. Ima onih koji imaju malo, a imaju toliko sreće – otvoreni su radosti života. Jedan od darova Uskrsa jest da čovjek prihvati dobro koje se nalazi oko njega, ima i zla – bili bismo neozbiljni da ne primjećujemo koliko lošeg ima oko nas, ali ima toliko dobroga i važno je otvoriti se radosti života kao daru koji donosi Uskrs.

Je li za Crkvu jedno od iskušenja i Istanbulska konvencija?
S oltara se nikad ne čuju političke poruke, barem ja to tako gledam i u Crkvi je doista to tako, ne postoje političke poruke s oltara, nego one poruke koje su pastiri dužni uputiti svojim vjernicima, svome narodu – općeljudske vrijednosti, istine za koje Katolička crkva ima poslanje biti glasnogovornik u društvu. U medijima se može interpretirati da je riječ o političkim porukama, ali to su prije svega poruke koje vjernici žele čuti, poruke ohrabrenja koje se tiču dostojanstva svakog čovjeka. Kada jedan biskup govori o važnosti života od začeća pa do naravne smrti – ne upućuje političku poruku o pobačaju, nego govori o vrijednosti ljudskog života, koja je takva i koja se ne mijenja. Tako da možemo, i u ovom kontekstu koji ste vi rekli, reći da možda se to može tako interpretirati, ali prije svega to je onaj zadatak Crkve da bude nositeljica dostojanstva svake ljudske osobe u društvu u kojem djeluje.

Očekujete li nastavak dijaloga oko Konvencije?
Jučer je naš [zagrebački] nadbiskup uputio jednu vrlo značajnu propovijed gdje je rekao da je vrlo važno da se međusobno poštujemo, svi čimbenici u društvu, da postoji to međusobno poštivanje i kultura dijaloga – dakle, apsolutno dijalog, Crkva će uvijek biti ta koja je spremna slušati i to jest jedan od njezinih zadataka, ali u međusobnom poštivanju koje se očekuje.

Bilo je riječi da bi se onima koji budu za Konvenciju moglo oduzeti mogućnost nekih sakramenata – je li to moguće?
Ono što je važno naglasiti za vjernike – ovdje govorim o onim vjernicima koji dolaze u crkvu. Pristupiti svetoj pričesti za Uskrs mogu oni koji su se pripremili kroz svetu ispovijed. Pričest jest ponuđena svakome, ali nije za svakoga. Znači da postoje neki uvjeti koje uvijek, u svakoj situaciji, treba vjernik zadovoljiti da bi mogao pristupi svetoj pričesti. Vidjet ćemo kako će se stvari razvijati, u svakom slučaju, postoji javna sablazan i na te stvari moramo računati, ali bit će prilike da se te stvari pojasne. Euharistija je dar koji je doista ponuđen svim vjernicima, ali onim vjernicima koji doista žive u zajedništvu s vjerom ispovijedanom od Crkve.

Je li ovo što se dogodilo zadnjih dana podijelilo društvo?
Ne bih rekao da se nešto posebno u zadnjih tjedan dana dogodilo, hrvatsko društvo doživljava te dinamike već dugi niz godina, nažalost. Ja bih rekao da danas, Bogu hvala, u demokratskoj Hrvatskoj, i kroz procese koji su vezani uz digitalnu tehnologiju i internet, lakše je reći svoje mišljenje i mislim da je to važno – nismo više u vremenima koja bi možda neki htjeli. Ja danas mogu doći govoriti na televiziju, to je možda prije bilo teže. Danas je možda lakše ljudima, građanima, pojedincima, skupinama izreći svoje stavove, koji u ovom slučaju [Istanbulske konvencije] jedni imaju jedne, drugi imaju druge, pa neka se u argumentiranoj javnoj raspravi o tome diskutira.

Podržava li Zagrebačka nadbiskupija referendum oko ovog pitanja?
O tome nije bilo govora, nije to pitanje na koje Crkva daje neke smjernice ili odgovore. Prošli tjedan smo izdali priopćenje o svemu ovome što se događa oko Istanbulske konvencije i vidjet ćemo kako će se dalje stvari razvijati.

Smatrate li da je referendum dobro rješenje?
Ja svakako ne podržavam Istanbulsku konvenciju jer smatram da uvodi rodnu ideologiju, koja je za Crkvu neprihvatljiva i to je temeljni razlog zašto izražavam taj stav. Ono što mi se ne sviđa, a što se događa, vidimo i kroz medije zadnjih dana, da se imputira svima koji su protiv Konvencije da su protiv zaštite žena od nasilja i ranjivih skupina što je velika laž i što nije korektno, jer za nas je briga za dostojanstvo svake osobe, svake žene. Tko ako ne Crkva se brine za one žene, za one djevojke koje se nalaze na primjer u situaciji da moraju pobaciti, ja ih i znadem, a oni možda koji sebi prisvajaju tu priviliegiju da se samo oni zalažu za te osobe – u tim trenucima ih nema. Mislim da je to doista licemjerno. Apsolutno smo, kao što su rekli naši biskupi, kao što je već prisutno u hrvatskom zakonodavstvu, da se učini sve, apsolutno sve, za zaštitu žena, za zaštitu djece, za zaštitu obitelji, da se učini sve protiv toga velikog zla nasilja u obitelji, koje opet dolazi često zbog drugih razloga, koje se često ne žele otvoriti u ovim diskusijama – to je jedna stvar, a uvođenje rodne ideologije sasvim nešto drugo.

Hrvatski veleposlanik Ivica Maštruko kazao je da bi Papa Franjo …
On nikada nije bio hrvatski veleposlanik u Vatikanu, on je bio posljednji jugoslavenski veleposlanik u Vatikanu – to je velika razlika. Drago mi je da ste to otvorili, da to razjasnimo.

On je izjavio da bi Papa Franjo glasao za Konvenciju.
Mislim da je smiješno uopće tako nešto reći. Postoji pozicija Svete stolice iz prošle godine koja jasno kaže da je nažalost došlo do toga da je proces [izrade] te konvencije narušen jer su se otvorila neka pitanja [o rodu] oko kojih se nije došlo do konsenzusa. Postoji Pozicija stalne misije Svete stolice pri Vijeću Europe po pitanju roda u kojoj se također spominje Istanbulska konvencija. Papa Franjo, znamo od početka koliko je njegov stil blag, dijaloški orijentiran, gdje uvažava svog sugovornika, a najčešće i onda kada on ne dijeli stavove koje Sveti otac ispovijeda i predstavlja kao poglavar Katoličke crkve, ali znamo da je najteže riječi koristio upravo za tu rodnu ideologiju s kojom se potkapa ono što je za kršćansku vjeru i za kršćansku civilizaciju temelj – a to je čovjek kao muško i žensko – i to je nešto što je Sveti otac osudio kao ideološku kolonizaciju. Tako da je jedna takva izjava [Ivice Maštruka] neozbiljna i nije točna.

Kako tumačite da je Konvenciju ratificirala Italija?
Ne znam, ne bih komentirao druge političke procese i države, mislim da svaka država ima jednu svoju dinamiku,i ono što nas zanima je Hrvatska, mi moramo gledati prije svega ono što se događa u Hrvatskoj i mislim da je dobro da se oko svega otvori javna rasprava.

Je li točno da je Crkva u Njemačkoj podržala Konvenciju?
Iskreno ne znam tu informaciju, bio sam u drugim stvarima ovih dana.

Dobar ste poznavatelj Rima, čuli smo poruke Pape, poziva na mir.
Stalno poziva na mir, i naš nadbiskup je spomenuo dva dara uskrslog Krista – mir i oproštenje, uskrsli Krist dolazi svojim učenicima i kaže im mir s vama, taj mir je potrebno prihvatiti u našim srcima i dijeliti ga s drugima u društvu.

Pater Tvrtko Barun jučer je gostovao kod nas i govorio o uređenju Cetra za integraciju izbjeglica, koliko je naše društvo spremno prigrliti takve ljude?
Mislim da su naši ljudi spremni prepoznati one koji su u potrebi, vidimo to oko sebe i što se tiče njegove inicijatove – poznajem Tvrtka i pratim njegov rad i mislim da je važno to što kaže da se treba raditi još više na otvorenosti prema onimn skupinama koje su sada u potrebi i dolaze iz ratnih područja.

Ljudi su ostali bez vode u Slavonskom Brodu, druge su svećenici posjećivali u čamcima zbog poplava, što je poruka za one koji se za ovaj Uskrs osjećaju napuštenima, slabima, izgubljenima?
Voda jest naše temeljno ljudsko pravo i ostati bez toga je neprihvatljivo i toplo se nadam da će se to što prije riješiti.

Cijeli razgovor možete pogledati ovdje.