Prošlog tjedna pisali smo kako većinu organizacija koje se bave “provjerom činjenica na Facebooku” u srednjoj i istočnoj Europi financira multimilijarder i samoprozvani filantrop George Soros, jedan od najvećih donatora lijevo-liberalnih organizacija u svijetu. Među financiranima se nalazi i hrvatski Faktograf u čijem je vlasništvu GONG. Kada je riječ o financiranju Faktografa pojavile su se i tvrdnje da je s njima povezan Transparency International. Povodom toga razgovarali smo s dr. sc. Davorkom Budimir predsjednicom Transparency International Hrvatska (TIH) kako bi saznali razliku između te dvije organizacije. Također razgovaramo o činjenici da su nevladine organizacije koje se bave “anti-korupcijom” i “promoviranjem demokracije” zainteresirane za određivanje koje informacije jesu, a koje nisu točne na društvenim mrežama.
Narod.hr: Nedavno je objavljeno kako je među Faktografovim donatorima i Transparency International, njemačka udruga koja za sebe kaže da se bori protiv korupcije. U Hrvatskoj su, tijekom svog djelovanja ovdje blisko surađivali s GONG-om, sada jedinim vlasnikom Faktografa kojeg je Facebook ovlastio za “provjeru činjenica” koje objavljuje mediji, a zatim se na temelju njihovih primjedbi smanjuje doseg. Je li Vas iznenadila ta informacija?
Dr. sc. Budimir: Sve ono što je povezano s njemačkom udrugom Transparency International iz Berlina više nas ne može iznenaditi. Važno je istaknuti da se ne radi o međunarodnoj organizaciji, već o njemačkoj udruzi civilnog društva koja je osnovana 1993. godine s ciljem borbe protiv korupcije diljem svijeta. Osnovao ju je Peter Eigen bivši direktor Svjetske banke za Sjevernu Afriku. Transparency International nije osnovao podružnicu u Hrvatskoj kako je u hrvatskoj javnosti više puta bilo istaknuto. Način djelovanja te udruge, te njihovo financiranje bilo bi korisno detaljno istražiti, jer borba protiv korupcije počiva na transparentnosti i otvorenosti. Da biste nekoga mogli prozivati za korupciju i sami morate biti transparentni u radu, ali i u tome odakle se i zašto financirate. Što više vrijeme prolazi sigurna sam da smo ispravno postupili ne dozvoljavajući da nas se tretira kao grupu bez integriteta koja će slijepo biti ispostava tuđih interesa u Hrvatskoj.
Narod.hr: Kako je počela Vaša suradnja sa Transparancy International i kakva su Vaša saznanja o toj udruzi?
Dr. sc. Budimir: Transparency International Hrvatska osnovan je 2000. godine kao udruga civilnog društva po hrvatskim zakonima. Osobno mogu govoriti o radu udruge od 2010. godine kada sam postala članica, a odgovarati za postupke i odluke od 2013. godine. TIH je bio inicijator mnogih zakonskih rješenja uključujući i nacrt prvog zakona o sprječavanju sukoba interesa ili rada na financiranju političkih stranaka i sl.
TIH je sklopio sporazum o suradnju s TI iz Berlina 2010. godine na neodređeno vrijeme, a tijekom 2013. godine započeo je proces redovite provjere kvalitete našeg rada. Ta suradnja se ocjenjuje tako što udruga napravi samoevaluacijsku procjenu, koju provjerava prvo regionalni koordinator, a nakon toga i akreditacijski odbor sastavljen od nekoliko članova. U srpnju 2013. godine primili smo izvješće koje je postavilo nekoliko zahtjeva za poboljšanjem rada udruge kao što je npr. bila izrada nove web stranice ili zapošljavanje izvršnog direktora koji bi imao veće ovlasti i samostalnost u radu u odnosu na upravljačka tijela kao što je Upravni odbor ili Skupština udruge. Sve zahtjeve smo ispunili u zadanom roku, ali onda bi Tajništvo iz Berlina mijenjalo kriterije, povećavalo zahtjeve i pomicalo rokove odluke.
Takva situacija je trajala do kraja 2015. godine i onda su nam poslali email poruku o tome da prekidaju suradnju zbog tri razloga: nedovoljna financijska stabilnost, nedovoljna stručnost i nedovoljna suradnja s organizacijama civilnog društva. Kriteriji ocjenjivanja stalno su se mijenjali, a nedopustivim smo smatrali da naš rad ocjenjuju, kako su ih oni nazvali u svom izvještaju o našem radu – „tajni informatori“ iz Hrvatske.
Suradnja, a ne licenca je potpisana pisanim putem, a prekid reguliran i podrazumijeva rješavanje nesporazuma arbitražnim postupkom i u konačnici sudskim procesom u Njemačkoj. Našu žalbu na odluku Akreditacijskog odbora smo argumentirali, a onda smo u procesu vidjeli da oni nemaju regulirane procedure kada se nađu u ovakvoj situaciji. Drugo stupanjsko tijelo koje je o nama odlučivalo bilo je sastavljeno od istih pojedinaca s nižih razina.
To je nedopustivo, jer se u stvarnosti niste imali kome žaliti. Od 2016. godine do danas Transparency International je poduzimao razne inicijative u hrvatskim tijelima javne vlasti da nam se onemogući rad, a isto tako su pokušali uništavati naš osobni integritet kompromitirajući nas dopisima veleposlanstvima stranih zemalja u Hrvatskoj, medijima i slično.
Narod.hr: Kako je došlo do toga da ste s njima završili na sudu? Problemi su nastali kod reakreditacije hrvatske udruge koja je osnovana prije 20 godina?
Dr. sc. Budimir: Kada su iscrpili sve moguće pritiske i nisu uspjeli u svojoj ideji da nas zabrane onda su nas tužili prvo na temelju Zakona o udrugama na Općinskom sudu u Zagrebu zbog imena, a istovremeno i na Trgovačkom sudu zbog znaka Transparency International Hrvatska pod kojim smo osnovani pet godine prije potpisivanja prve suradnje 2005. godine. Općinski sud je bio proglašen nenadležnim, a na Trgovačkom sudu proces je trajao dvije i pol godine i okončan je u srpnju 2020. godine odbacivanjem tužbe i cijelog tužbenog zahtjeva. U tom smo procesu mnogo naučili o samom Transparency Internationalu na temelju dokumentacije koju su kao tužitelj dostavili u spis.
No nismo stali na tome, već smo zatražili poništavanje znaka i imena Transparency Internationala pred Državnim zavodom za intelektualno vlasništvo za Hrvatsku, a koja će posljedično biti važna i izvan hrvatskih granica. Transparency International iz Berlina zaštitio je svoj figurativni žig koji je registran pod brojem 753416 pri WIPO-u za sljedeće tri usluge prema Međunarodnoj klasifikacije proizvoda i usluga „usluge sprječavanja kriminala, pravne usluge i promicanje održivog razvoja“. Taj postupak je pravomoćno okončan Rješenjem DZIV-a. Ako postoje neovisna preventivna i represivna tijela za borbu protiv korupcije u nekoj državi onda ne može jedna udruga uzeti sebi ekskluzivno pravo da se bavi ovim uslugama.
Ovo je važno zbog toga što se Indeks percepcije korupcije uzima kao važan pokazatelj korumpiranosti neke države i nitko ne postavlja pitanje o tome kako se on izračunava i da li je to objektivan pokazatelj s obzirom da je dojam vrlo teško izmjeriti. Mi smo se suprotstavili takvim izračunima koji su nelogični. Ako mjerite razinu korupcije u nekoj državi onda bi bilo logično da one korumpirane imaju maksimalan broj bodova (100), a one transparentne (0), u ovom istraživanju je to obrnuto tako nekorumpirane države imaju oko 90, a najkorumpiranije ispod 10 bodova.
TIH se zapravo našao u ulozi zviždača koji je ukazao na nepravilnosti u radu Transparency Internationala , globalne inicijative koja je osnovana da bi štitila zviždače i prijavitelje nepravilnosti u cilju podizanja kvalitete političkih poredaka diljem svijeta.
Narod.hr: Kako to sad dovodite u vezu s ovim informacijama da su oni istovremeno dok su se s Vama sudili istovremeno financirali GONG i Faktograf?
Dr. sc. Budimir: Mi smo u nekoliko navrata upozoravali na to da udruge civilnog društva moraju biti temeljene na aktivizmu građana i one koje podižu demokratsku političku kulturu i uspješnost poretka, a ne da svoju aktivnost temelje isključivo na profesionalizmu tj. profesionalno zaposlenim aktivistima koji rade za novac. Mi smo svoju ulogu vidjeli u tome da se angažiramo kao uspješni pojedinci iz različitih profesija na poboljšavanju transparentnosti i otvorenosti. Iz toga proizlazi da novac nije problem odnosno da onaj kriterij zbog kojeg su prekinuli suradnju s TIH-om nije bio točan. Novac nije bio problem pogotovo za Transparency International koji ima ogromne godišnje budžete i sigurne donatore. Da su htjeli omogućiti naš rad mogli su nas financirati.
Osobno smo pisali europskim institucijama i samom Sorosu upozoravajući da nismo primili novac za nadgledanje europarlamentarnih izbora 2014. godine kako je pisalo u medijima.
Narod.hr: Među Faktografovim donatorima navodi se i National Endowment for Democracy, nevladina organizacija koja također financijski podupire GONG. Po Vašem mišljenju, zbog čega je nevladinim organizacijama koje tvrde da se bave “anti-korupcijom” i “promocijom demokracije” važno financiranje “organizacija za provjeru činjenica” na društvenoj mreži Facebook?
Dr. sc. Budimir: Pitanje bi možda trebalo biti drugačije. Već smo kao udruga ukazivali da imano pravo znati tko kontrolira kontrolore, jer se u našem slučaju pokazalo da ne objavljuju informacije i odgovori koji nisu u skladu s očekivanjima.
Novac koji primaju udruge mora biti transparentan, odnosno dobro je znati tko i zašto financira pojedine organizacije. Udruge koje se bave ljudskim pravima, demokratizacijom i borbom protiv korupcije morale bi biti osobito oprezne kod primanja donacija i općenito izvora financiranja, jer je vrlo teško biti „nevladina“ udruga i ukazivati na netransparentnosti i nelogičnosti u sustavu. Što se tiče Transparency Internationala iz Berlina i njihovog ponašanja u Hrvatskoj nitko od aktera nije doista propitao o čemu se tu radi i što se zapravo dogodilo. Kao samorazumljivo se uzimalo da su činjenice na strani onih koji su kroz financiranje i javno djelovanje nastojali utjecati na antikorupcijske javne politike i općenito demokratizaciju onemogučavajući stvarnu borbu protiv korupcije.
Općenito smo mišljenja da ovakav način provjere činjenica na društvenim mrežama treba pravno regulirati, jer doista postoji opasnost da se onemogući pluralizam mišljenja i pravo na stavove koji ne odgovaraju klimi koja se želi postići u nekom društvu.
Bez slobode govora i javnog izražavanja vlastitog mišljenja širi se strah kod pojedinaca, a on je suprotan s demokratskim principima i demokratskom vlasti. Ono na čemu kao društvo trebamo raditi je podizanje vlastitih kapaciteta, vjeri u vlastite građane i sposobnosti da imamo snage raditi za bolji, pravedniji i pošteniji život u Hrvatskoj. Naše ponašanje moralo bi biti okrenuto svijesti o vlastitoj kvaliteti i sposobnostima da znamo što je najbolje za nas, a ne na podaničkom mentalitetu u kojem služimo kao ispostava tuđih interesa.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
