“Hoće li nakon natječaja za novog ravnatelja drame HNK dva člana kazališnog vijeća koja predstavljaju ministricu iz HDZ-a i ministarstvo kulture dati suglasnost za ponovni izbor gospodina Ivice Buljana na mjesto ravnatelja drame HNK koji je i ranije nadahnut svojim kolegom Oliverom Frljićem i poduprt javnim novcem, HNK pretvorio u stožer pseudoljevičarskog parakazališnog aktivizma i borbe protiv fantomskog hrvatskog fašizma”, pitao je u petak u Saboru Zlatko Hasanbegović iz stranke “Neovisni za Hrvatsku” ministricu kulture Ninu Obuljen-Koržinek.
Naime, Vlada je na zatvorenom dijelu sjednice prošlog tjedna radi isteka mandata, s 31. kolovoza 2018., razriješila intendanticu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu Dubravku Vrgoč, te je ponovno imenovana na tu dužnost, na zajednički prijedlog ministrice kulture i gradonačelnika Grada Zagreba, s danom 1. rujna 2018., temeljem provedenog postupka po raspisanom natječaju.
Obuljen i Bandić produžili mandat Dubravki Vrgoč – intendantica HNK još 4 godine
Vlada je Dubravku Vrgoč prvi puta imenovala na tu poziciju 2014. godine, na zajednički prijedlog HNS-ove ministrice kulture Andreje Zlatar Violić i zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića.
Ravnatelj drame u HNK je Ivica Buljan, koji je nedavno sudjelovao na prosvjedu ‘Moj izbor je antifašizam’. Tema skupa je nezadovoljstvo promjenom imena komunističkog diktatora Josipa Broza Tita u Trg Republike Hrvatske.
Na skupu je viđena velika zastava sa zvijezdom petokrakom i niz manjih istih koja vrijeđa osjećaje građana Zagreba, te izaziva strašna sjećanja na doba državnog terora i dikatature, jer su pod tom zvijezdom počinjeni masovni zločini nad stanovnicima glavnog grada. Mahalo se i zastavama komunističkog Sovjetskog Saveza.
Njegov govor poslušajte na videu od vremena 42,20.
Transkript govora Ivice Buljana na skupu pročitajte u nastavku:
“Dobra večer, pozdravljam vas sve. Ja dolazim iz kazališta, iz medija u kojem je utemeljena misao današnje Europe, Europe u kojoj živimo. Počet ću sa jednim velikim apologetom antifašizma, velikim filozofom, pjesnikom, kazališnim filmskim umjetnikom, Pierom Paolom Pasolinijem, koji kaže da fašizam nije samo nova pojava 20. stoljeća, to nije historijski fašizam koji se pojavio 20-tih, 30-tih, pa buknuo u krvavom zločinu 40-tih godina, nego ga europska kultura poznaje od svojih početaka. Nalazimo se u ovom prostoru koji na neki način nalikuje kazalištu: ja sam na pozornici, izlažem neku ideju i, Eshil je obratio, ili, preobratio, dotadašnju povijest demokratske misli. Dakle, nakon krvavih trojasnkih ratova, vraćaju se u svoj Arg Orest, Pilad i zatječu Elektru. Orest i Pilad upoznali su u međuvremenu Atenu, božicu demokracije, naučili su što jest demokracija: demokracija je spoznavanje vlastite prošlosti- upoznavanje svih, i pozitivnih i negativnih aspekata te prošlosti, demokracija je dijalog. Oni tu novu kulturu dijaloga pokušavaju prenijeti u svoj zaostali, ratovima uništeni Arg. S druge strane, Elektra, koja obdržava kult duhova, tradicionalizma, crnih vrijednosti, stupa, u jednom novom preporodu Arga, u kojem sudjeluju Orest i njegov prijatelj Pilad, međutim, Elektra pokreće desnu revoluciju. Orest se nažalost približava Elektri. Stvara se nešto što poznaje današnja Europa: savez demokratskih i retrogradnih crnih snaga. Pilad odlazi izvan grada i pokreće revoluciju. Ova Eshilova škola demokracije uči nas koliko je važna vrijednost simboličkoga: ako smo izgubili, tj. ako gubimo, nadam se da nećemo izgubiti, ovaj trg, što će se dogoditi sa svim velikim imenima hrvatskog antifašizma? Što će biti s Nazorom, s Goranom Kovačićem, s Ivom Tijardovićem, s Edom Murtićem, sa Zlatkom Pricom, sa svim onim što je temeljilo hrvatski modernitet od 40-tih do danas? Izgubit ćemo sjećanje, a narod bez sjećanja nije sposoban graditi niti budućnost. 22. lipnja ove godine, na proslavi obljetnice državnosti Slovenije, bivši predsjednik Milan Kučan promovirao je jednu fantastičnu ideju, nažalost on je bivši, rekao je da bi hitno trebalo stvoriti novi savez antifašističkih snaga Europe. Zaboravljamo da je Europska unija prvenstveno utemeljena na ideji antifašizma. Danas, kao što vidimo ne samo u Hrvatskoj nego u cijeloj Europi, antifašističke tendencije postaju kao neka alternativa, ovdje vidite koliko nas je zapravo malo. U zemlji od 4 i po milijuna stanovnika okuplja se jedna malena grupa, ali jedna malena dostojanstvena grupa koja brani naše pravo istraživanja povijesti i pravo da u prošlosti pronađemo one velikane koji su utemeljili ovaj modernitet u kojemu danas živimo. Za kraj, opet jedan veliki norveški pisac, Jens Bjorneboe, završava svoju Trilogiju bestijalnosti, jednu briljantnu analizu fašističkih tendencija 20. stoljeća, jednom divnom slikom: kaže da je pišući svoj roman, inspiraciju nalazio u jednoj partizanskoj fotografiji: svi se sjećamo Stjepana Filipovića i one čuvene fotografije uzdignutih ruku. Stjepan Filipović je, pred smrt, ozarenog lica gledao zapravo u smrknuta lica fašista koji su ga osudili na vješanje i uzviknuo svoje, ono čuveno: “Smrt fašizmu, sloboda narodu!”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
