“Moram otići jer tako hoće Josip Đakić“, prokomentirao je kratko i jasno odluku Predsjedništva osječko-baranjske HVIDRA-e kojom je razriješen s mjesta predsjednika te raniju odluku Suda časti HVIDR-e RH kojom je nakon 27 godina rada izbačen iz udruge, jedan od njezinih osnivača i najpoznatijih aktivista, stopostotni ratni vojni invalid prve kategorije, Osječanin Damir Varaždinac.
Ni osječka HVIDRA 91 nije članica nacionalne udruge, jer je njezino vodstvo ne prihvaća. Predsjednik Miljenko Kolobarić kaže kako se Osječani neće vraćati u HVIDRA-u RH sve dok je vodi Josip Đakić i njegovi poslušnici. O tomu su jednoglasno odlučili potkraj lipnja, nakon što dvije godine ne uspijevaju dogovoriti sastanak u Predsjedništvu, Glavnom odboru i kod predsjednika HVIDRA-e, prenosi net.hr.
Poznato je i kako je Predsjedništvo vinkovačke HVIDRA-e jednoglasno od Glavnog odbora svoje udruge zatražilo izlazak iz sustava HVIDRA-e RH zbog ignoriranja njihova zahtjeva od 30. rujna za Đakićevim povlačenjem. Predsjednik Zoran Marunček kaže da je Đakić narušio ugled hrvatskih branitelja i invalida iskoristivši položaj predsjednika za interese HDZ-a, čiji je ‘vojnik’ i poslušnik. Izvanrednu skupštinu na kojoj bi to trebali potvrditi sazvali su za 6. prosinca. I bjelovarsko-bilogorska HVIDRA pridružila se vinkovačkoj istog dana zahtijevajući Đakićev odlazak, a nesuglasice sa središnjicom imaju i udruge u Kaštelima, Dubrovniku, Zadru…
Damir Varaždinac bio je prvi čelnik HVIDRA-e Osijek
Predsjednik HVIDRA-e RH bio je od 2000. do 2004. godine, kada je vodstvo najveće i najutjecajnije udruge iz Domovinskog rata prepustio Đakiću. Proteklog tjedna morao je zbog odluke Vijeća časti predati osječko-baranjsku organizaciju Mirku Korbaru iz Zoljana pored Našica i nazočnim predsjednicima nekoliko temeljnih udruga. Nije krio ogorčenje što ga je razriješilo krnje Predsjedništvo bez njegova i sudjelovanja predstavnika najveće osječke udruge koja okuplja 2200 ljudi te još nekoliko udruga gradova i općina s brojnim članstvom. Stoga je skup u Belom Manastiru na kojemu su novog županijskog predsjednika izabrali predstavnici manje od trećine ratnih vojnih invalida u županiji, nazvao ilegalnim i osporio mu legitimitet. Oni mu nisu ostali dužni i uzvratili su mu da županijsku organizaciju HVIDRA-e ilegalno vodi on.
Varaždinac Sudu časti predbacuje što su o njegovu izbacivanju odlučili, a nisu mu pružili nikakvu mogućnost očitovanja o optužbama. Još su ga teže pogodile kvalifikacije iz obrazloženja odluke da je teško narušio ugled i interese HVIDRA-e, svjesno manipulirao njezinim odlukama, kršio Statut i javno iznosio neistine i laži radi stvaranja raskola i blaćenja ugleda HVIDRA-e RH i njezinih članova. Predajući novom županijskom predsjedniku pečat, svečanu zastavu, dokumentaciju, računala, osvojene pehare na sportskim susretima ratnih vojnih invalida i drugo, Varaždinac se nije zaustavljao optužujući čelništvo HVIDRA-e i lokalne predsjednike koji su ga došli razvlastiti i premjestiti sjedište županijske udruge u obiteljsku kuću novog predsjednika u selu nedaleko Našica.
“Zašto ste dopustili Đakiću da nas pretvori u ekspozituru HDZ-a? Zašto me Sud časti osudio u jednom danu bez poziva da išta kažem ili napišem u svoju obranu, što je protivno svim propisima HVIDRA-e RH i Poslovnika Suda časti? Zašto ste dopustili da me tako monstruozno optuže kada znate da nikada svjesno ne bih ugrozio ugled i interese HVIDRA-e? Znate da sam uvijek svim srcem radio za članstvo i provodio odluke Predsjedništva, da nikada nisam postupao suprotno našem programu i načelima, da se protiv mene nikada prije nije vodio stegovni postupak. Zašto mi nikada nisu odgovorili na prigovor na tu odluku koji sam im poslao prije četiri i pol mjeseca?”, rekaoje Varaždinac.
‘Đakić je praktički nesmjenjiv!’
“Svi znamo da ne bi bilo ni provjere Nadzornog odbora niti postupka pred Sudom časti da se nisi zakačio s njima u Zagrebu”, rekao mu je Pavo Milekić iz Belišća, očito nastojeći smiriti strasti i približiti stajališta, a ostali su se složili s njim i retorički pitali Varaždinca tko je Đakića doveo na čelo HVIDRA-e?
“Ja! Eto, tko je kriv”, samoironično priznaje bivši predsjednik HVIDRA-e i kao da se pravda napominje kako nije htio ostati na položaju još jedan mandat.
“Kao predsjednik sam mogao u Predsjedništvo kooptirati još troje članova. Izabrao sam predsjednika HVIDRA-e HVO-a, jednoga generala i Josipa Đakića. Mislili smo da će kao saborski zastupnik bolje zastupati naše interese, a kada smo shvatili da je samo produžena ruka premijera i predsjednika HDZ-a, više ga se nismo mogli riješiti. Sada vodi HVIDRA-u već četvrti mandat. Nikad se ne bih posvadio s njima da nisam zastupao interese članova i odluke Predsjedništva”, opravdavao se Varaždinac predajući dokumentaciju nasljednicima.
Đakića je optužio i za lažiranje izbora za predsjednika HVIDR-e te da članove drži u pokornosti.
“Čovjek koji je brojio glasove priznao nam je da su zamijenili glasačke kutije i poništili određen broj ispravnih listića za drugoga kandidata, a isto je bilo i s izborom dopredsjednika. Najviše glasova dobili smo Zlatko Plazibat i ja, ali Đakić je to brojenje poništio i poslao me na Sud časti, a osječku HVIDRA-u isključio zbog navodnog neplaćanja članarine. Kolega Getliher iz Bjelovara želio je još 2008. godine snimati brojenje glasova, ali mu nisu dopustili. Mi smo najbrojnija lokalna udruga iza zagrebačke i na taj se način Đakić riješio konkurencije, jer se nitko iz Osijeka nije mogao kandidirati za predstavnička mjesta”, pojašnjava Varaždinac.
Članarinu su, kaže, odredili na 12 kuna koliko stoji izrada novih iskaznica, a temeljna i županijska udruga odrekle su se svoga dijela. U međuvremenu osječka je udruga otišla u stečaj jer nije mogla plaćati visoke troškove grijanja, a novoosnovanu HVIDRA-u Osijek 91 nacionalna udruga nije prihvatila u sustav.
Vukovarski prosvjed izazvao raskol
“Prijelomni događaj bio je Penavin vukovarski prosvjed radi bržeg procesuiranja ratnih zločina, što smo mi podržavali, a Đakić iz politikantskih razloga nije. Hajka je počela nakon mog istupa na RTL-u 12. listopada 2018., dan uoči prosvjeda, kada sam Đakića optužio da je lagao nakon sjednice Glavnog odbora HVIDRA-e. Premda smo tamo jednoglasno podržali prosvjed i odlučili odgoditi sportske igre planirane tih dana u Vukovaru, Đakić je tvrdio da se prosvjedom želi srušiti premijera Plenkovića i ministra Medveda. S Josipom Perišom, predsjednikom Glavnog odbora, izjavio je novinarima da Glavni odbor ne podržava prosvjed. Otkad je Kolobarić prošle godine javno, u ime osječke HVIDR-e podržao prosvjed, iz Zagreba nam nije izdana niti jedna članska iskaznica premda smo ih unaprijed platili”, tvrdi Varaždinac, a potvrđuje i Kolobarić, predsjednik HVIDRA-e Osijek 91.
“Miljenko Kolobarić napravio je presedan i HVIDRA-u Osijek odveo u stečaj još 2017. godine. Otad više nema ovlasti zastupati udrugu. Novac su trošili tko zna kako, a papire su sakrili pa Nadzorni odbor nije zatekao ništa od dokumentacije niti potvrde o plaćenoj članarini. Onda su osnovali HVIDRA-u Osijek 91 i naravno da im nismo odobrili pristupanje HVIDRA-i RH, jer nisu opravdali poslovanje u proteklom razdoblju”, rekao nam je Josip Đakić, koji je 3. listopada dobio jednoglasnu potporu Glavnog odbora za daljnje vođenje nacionalne udruge.
Zbog toga im ne izdaju nove članske iskaznice, a ne zbog podrške Penavinom prosvjedu, tumači nam Đakić. Drugačije opisuje i sjednicu GO-a na kojoj su odlučili podržati prosvjed za procesuiranje ratnih zločina, ali ne i sudjelovati u njemu.
“Sportske igre smo počeli pripremati dva mjeseca ranije i gradonačelnika Penavu na vrijeme upoznali s terminima, a on je uoči početka igara najavio prosvjed. Te su subote naši sportaši trebali biti na sportskim borilištima. Kako ćemo opravdati utrošena sredstva ako s natjecanja odemo na prosvjed? Molili smo gradonačelnika da prosvjed premjesti za nedjelju kako bismo se mogli pridružiti, ali nije htio. Usprkos tomu, nismo poduzimali ništa protiv naših članova koji su ipak sudjelovati u prosvjedu.”
Đakićeva strana priče
Đakić osporava i optužbe osječkih kolega da ih dvije godine ne prima na sastanak te da je nedavno angažirao interventnu policiju kako bi spriječio njihov dolazak na Glavni odbor na Plitvicama:
“Varaždinac je donedavno kao član Glavnog odbora bio na svakoj sjednici i nikada se nisam služio takvim metodama kako bih spriječio dolazak bilo kojeg člana”, odlučno tvrdi Đakić i tumači u čemu je u stvari problem:
“Svi smo mi pripadnici iste braniteljske populacije, samo postoje oni koji rade korektno i oni koji zastrane pa moraju malo ‘povući ručnu’. Nikoga ne bih prozivao niti htio uvrijediti, ali ako nekoga upozorimo na nepravilnosti, treba ih ispraviti. Ako to ne učini niti nakon drugog upozorenja, a Nadzorni odbor utvrdi da se posao ne obavlja kako treba nego je to ‘šalabajz’, onda se mora suočiti s tijelima koji prema Statutu odlučuju o njegovoj sudbini.”
Osporava i Varaždinčevu tvrdnju da se članovi Suda časti uopće nisu sastali niti raspravljali o njegovoj odgovornosti – kako mu je, kaže, javio jedan od njih – nego su samo proveli Đakićev zahtjev. Đakić nam nudi na uvid zapisnik što su ga potpisali svi nazočni članovi Suda časti i Varaždinca upućuje na Upravni ili Općinski sud ako misli da su mu prava povrijeđena.
Sukob s vodstvom HVIDRA-e RH toliko je eskalirao da u sjedištu osječke HVIDRA-e 91 tvrde kako su im suborci iz Zagreba javili da Đakić neće priznati osječku HVIDRA-u sve dok je vodi Kolobarić. Stoga je predsjednicima temeljnih udruga koji su od Varaždinca došli preuzeti dokumentaciju rekao: “Kao Đakićevi izaslanici ovdje niste dobrodošli, ali kao suborci i prijatelji jeste” i potom se povukao u svoj ured.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
