Nedavno je na Laudato TV gostovao umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo. Iako mnogi polemiziraju i kritiziraju njegove teze i predviđanja, gotovo proročki točnim nadahnućem Lošo je u knjizi „Klonovi nastupaju“ zapisao prije više od deset godina dvije teze sa kojima se Europa danas susreće kao krucijalnim problemom: predvidio je rat u Ukrajini kao stožernoj točki geopolitike i potencijalnu izolaciju zidom ili mrežom „stare Europe“ od ostatka Europe i svijeta.
A to se događa pred našim očima uslijed okolnostima o kojima nismo mogli ni pomišljati prije 10 i više godinama. Tako događanja pred našim očima daju legitimitet da njegove teze ipak treba ozbiljno poslušati, ako se već i ne slažemo s njima.
Lošo smatra da je referendum u Republici Srpskoj važan zbog trenutka kada se on pojavljuje. To je vrijeme teške krize u Europi kada sve više razvidnom postaju preslagivanja u Europi. Ta kriza je pogodila čak i vodeću državu Europe Njemačku gdje se politička kriza manifestira na jedan način u Bavarskoj koja ne prihvaća politiku Merkel, u istočnoj Njemačkoj gdje jača antiemigrantska desnica i ostatak Njemačke.
Tu je važan i izlazak Velike Britanije iz EU za koji smatra da je bio jasan i svjestan čin, a ne nikakva slučajnost.
“Bosna i Hercegovina je jedna od dvije države koja nema Ustav i ona je stvorena Daytonom kao posljedica geopolitičkih interesa SAD-a. Tako je i Republika Srpska, kao neosporno genocidna država, nastala pod interesom velikih sila. Bosna i Hercegovina je od posebnog značaja za Hrvatsku: geopolitičkog, političkog i povijesnog”, naglasio je Lošo dodavši: “Ona ne samo da je domovina hrvatskog naroda, već i mjesto krunidbe hrvatskih kraljeva, kao i činjenica da je posljednji bosanski kralj bio katoličke i hrvatske krvi (Stjepan Tomašević), kao i kraljica Katarina Kotromanić. To itekako da je legitimitet i, što je najvažnije, suverenitet Hrvatima u BiH na cijelom teritoriju te države”.
“Svijet vidi suštinski tripolarno podijeljen u ovom trenutku: anglosaksonski dio sa svojim utjecajem, ruski dio i kineski. Ruska geopolitika povijesno igra na kartu Srbije, ali i svjesna da je Srbija znala izdati ruske interese i prikloniti se politici Velike Britanije”, naglasio je admiral.
Pojasnio je kako stoga ovaj referendum treba gledati u tom kontekstu.
“Ono što je ključno u BiH jest što će se događati sa hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini. Problem Hrvata BiH ne može se riješiti ako se problem Hrvata i BiH ne stavi kao pitanje broj jedan hrvatske vanjske politike. Sadašnje stanje je posljedica neimanja politike Hrvatske prema BiH nakon smrti Tuđmana, pa čak i nema koncepta kakva bi trebala biti politika prema BiH”, ocijenio je Lošo.
“Hrvatska politika se mora jasno opredijeliti i odrediti svoje interese u BiH. Ona mora pratiti i politiku velikih sila gdje planovi već postoje. Tako ruska strategijska politika vidi Bosnu podijeljenu koridorom 5C (zapad Hrvatskoj, istok Srbiji), a svakako Rusija želi preko referenduma imati i lakmus papir do kuda se trenutno može izazivati slaba Europa i Zapad”, istaknuo je dodavši kako Rusija zna za američke interese u ovom području, kao i to da je Hrvatska članica NATO-a.
“Rata u BiH neće biti ako ‘veliki’ ne žele taj rat, a da li ga žele ne znamo: žarišne točke svijeta su Kinesko more, Bliski istok i jugoistok Europe. Zagreb mora voditi svoju politiku da se rat izbjegne, a podršku predsjednice Kitarović Ukrajini smatra pogrešnom jer je dvojbeno se uplitati u geopolitičke igre velikih, a ne gledati što je u ‘svom dvorištu'”, rekao je Lošo dodavši kako treći igrač u BiH je Turska koja se infiltrira ne samo u BiH, već i u hrvatsku ekonomski i politički.
“Turska je praktički prešla na stranu Rusije preko noći, a to znači da je moguć njihov zajednički utjecaj na Srbe i muslimane u BiH. Njihov potencijalni dogovor, bez obzira na prošlost, može jako ugroziti južnu Hrvatsku i hrvatsko more”, pojasnio je dodavši kako Srbija se samo deklarativno ograđuje od referenduma, a zapravo ga podržava.
“U takvom kontekstu Hrvatska treba plan i mora ga provoditi i predsjednica Kitarović i premijer Plenković. To mora biti napravljeno na ekspertnom nivou stručnim timovima i ekspertizama, te se onda čvrsto i jasno provoditi u politici prema BiH. Posebno bi važno bilo osnovati Institut za strateška istraživanja koji bi djelovao u korist Hrvatske, a ne primarno Bruxellesa. Takav institut bi analizirao događanja, te davao smjernice i naputke hrvatskoj vanjskoj strategijskoj politici”, ocijenio je Lošo dodavši: “Pogrešna, zapravo nikakva, politika Hrvatske prema BiH dovela je do toga gdje smo sad. Hrvatska nema nikakvu strategiju i plan za BiH, osim deklarativne na riječima. To je potpuno različito od npr. Tuđmana koji je govorio o oslobađanju BiH, ali je i dvije godine pripremao strateški i vojno uvjete za njeno oslobođenje”.
“Stoga, nužnost je definiranje politike Hrvatske prema BiH i to je trenutno vanjsko političko pitanje broj jedan”, zaključio je.
