Davor Ivanković: U pet godina vojni proračun Hrvatske porastao 17, a Srbije čak 90 posto!

Foto: fah, snimka zaslona Fotomontaža: narod.hr

Usvega 5 godina, od 2015. do 2019. hrvatski vojni proračun narastao je oko 17 posto, a vojni proračun Srbije, u istom periodu oko – 90 posto! Hrvatska je u 2015. tako na vojsku trošila oko 555 milijuna eura, Srbija 459 milijuna eura. Već 2017. Hrvatska troši 591 milijun eura, a Srbija se primiče Hrvatskoj i troši 559 milijuna eura, piše Davor Ivanković u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I onda se u 2018. događa potpuni preokret, Hrvatska počinje ubrzano zaostajati za vojnim trošenjem u Srbiji, naš je (realizirani) vojni proračun te godine bio 587 milijuna eura, manje od plana zbog prekida nabavke borbenog zrakoplova, dok je vojni proračun Srbije značajno “skočio” na čak 725 milijuna eura. Takav trend nastavljen je i tijekom ove godine, kada, prema rebalansu (opet utrošeno manje od plana, ovoga puta za 35 mil. eura manje), hrvatski vojni proračun iznosi 647 milijuna eura, a onaj u Srbiji čak 877 milijuna eura.

S računovodstvenim manevrima Hrvatska je NATO-u prikazala da troši više

Ovi podaci dokazuju ono što se vojni analitičari već isticali, činjenicu da se Hrvatska izuzetno sporo, “mic po mic” penje po vojnim izdacima, pa je izložena i kritici NATO-a i SAD-a što ne uspijeva značajnije se približiti kolektivnoj obvezi o utrošku 2 posto BDP-a na vojsku. Računovodstvenim manevrom, po uzoru na neke druge zemlje članice, u ožujku ove godine Hrvatska je NATO-u prikazala da troši znatno više, pa je uračunavanjem troškova vojnih mirovina, postotak naglo “porastao” s 1,3% na 1,75% BDP-a. Što je onda RH i podignulo na ljestvici zemalja članica, na solidno 11. mjesto unutar 28 članica (bez Makedonije).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Rebalansom potvrđeno da MORH nije utrošio planirani izbos

Kako je rebalansom utvrđeno da niti ove godine MORH nije uspio utrošiti planirani iznos, u međuvremenu je Hrvatska pala na 1,68% BDP-a. U roku od naredna tri tjedna Hrvatska mora sastaviti konkretan “papir”, dokument koji će imati obligatornu snagu, a u kojemu će biti točno razrađeno kako i do kada će RH dostignuti onih 2% vojnih izdvajanja iz BDP-a. Računa se da bi s početkom nabavke eskadrile borbenih zrakoplova i još jednom kvalitetnijom, a planiranom nabavkom, primjerice 60-tak američkih oklopljenih vozila “Bradley”, koje bi nam SAD donirao, a mi platili 30 mil eura za modernizaciju, te nabavkom još nekoliko helikoptera “Black Hawk”, Hrvatska i dostignula tih 2%, dakle trošila bi više od milijarde eura godišnje na vojsku.

Skok u Srbiji ne smije proći bez uzbune u sustavu nacionalne sigurnosti

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Problem je MORH-a što ne može nikakvom “računovodstvenom operacijom” približiti se drugom obveznom NATO cilju, a to je da za modernizaciju i opremanje, dakle nabavu novih ili modernizaciju starih borbenih sustava troši 20% vojnog proračuna, konkretno oko 150 milijuna eura godišnje. Premda službena Hrvatska nerado komentira jačanje vojnog trošenja u Srbiji, a nikako ne komentiraju nove, za javnost atraktivne vojne nabavke zrakoplova MiG-29 i protuavionskih raketa “Pantsir S1” iz Rusije, i njima je valjda očito da skok od 90% u vojnom trošenju u susjednoj Srbiji nikako ne smije proći bez paljenja lampica za uzbunu u sustavu nacionalne sigurnosti RH.

Završetkom modernizacije Srbija će trošiti još više novaca

Srbija će, završetkom modernizacije borbenih zrakoplova sigurno početi trošiti još više novaca, kao i Hrvatska kada napokon nabavi borbenu eskadrilu. Valja uzeti u obzir da autoritarni režimi imaju oslonac na državne simbole, vojsku i/ili policiju. Atraktivne vojne vježbe s Rusijom, “posudba” moćnog S-400, sve to jača narativ da Srbija postaje vojna sila, što u konačnici i nije istina, smatra Cvrtila. No, bez obzira na to postaje li Srbija vojna sila ili ne, Cvrtila se slaže da Hrvatska jednostavno mora prionuti u nabavci borbene eskadrile, ali i odgovarajućeg protuavionskog (PZO) sustava.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Možda za rješavanje dvojbe naših stručnjaka o tome kakve su namjere susjedne Srbije, valja uzeti u obzir i činjenicu da su srbijanski analitičari u mjerenju vojnih izdataka pronašli i podatke da, kada se pojavi potreba za brzim vojnim nabavkama, od francuskih PZO raketa “Mistral”, do modernizacije MiG-ova 29, njihovom vojnom proračun “uskaču” često u pomoć i druga ministarstva, od ministarstva rada, do MVP-a, te prelijevaju po par desetaka milijuna eura. To govori i da je Ministarstvo obrane postalo ipak najvažnije ministarstvo u Vučićevoj Srbiji. Ne može se ne primijetiti, pogotovu kada je Hrvatska u pitanju, koja tradicionalno mora biti osjetljiva na ovakve vojne pomake u susjedstvu.

Kolumnu u cijelosti pročitajte u Večernjem listu

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.