“Furio Radin član je Kluba zastupnika IDS-a i Kluba zastupnika nacionalnih manjina. Prema poslovniku Hrvatskoga sabora on jedan dan može govoriti u ime jednog kluba, drugi dan u ime drugog kluba, i time udvostručiti minutažu govora u Hrvatskom saboru u odnosu na ostale zastupnike, koji su diskriminirani jer su pripadnici hrvatskog naroda. Svoje poslove Furio Radin može jednim dijelom delegirati zaposlenom asistentu jednog kluba, drugi dan asistentu drugog kluba, dok izabrani zastupnik koji nije pripadnik nijedne nacionalne manjine ima upola manje prava kao i oni izabrani zastupnici koji nisu članovi nijednog kluba, koji uopće nemaju pravo ni na asistenta, ni na ured, ni na približan broj istupa za saborskom govornicom”, upozorava Građanska Inicijativa „Ivo Pilar“.
Njihovo priopćenje prenosimo u nastavku:
“Člankom 29. Stavkom 3. Poslovnika Hrvatskog sabora određeno je da svaki zastupnik može biti članom samo jednog zastupničkog kluba, uz jednu iznimku – a to su zastupnici nacionalnih manjina koji imaju pravo biti u dva zastupnička kluba.
Dakle, svi su zastupnici jednaki, a zastupnici izabrani prema kvoti nacionalnih manjina su jednakiji pa imaju dvostruka prava: umjesto jednog ureda, oni imaju pravo na dva, umjesto prava na jedan govor u ime kluba, oni imaju pravo na dva. Umjesto prava na jednog zaposlenog asistenta, oni imaju pravo na dva.
Konkretno, Furio Radin član je Kluba zastupnika IDS-a i Kluba zastupnika nacionalnih manjina. Prema poslovniku Hrvatskoga sabora on jedan dan može govoriti u ime jednog kluba, drugi dan u ime drugog kluba, i time udvostručiti minutažu govora u Hrvatskom saboru u odnosu na ostale zastupnike, koji su diskriminirani jer su pripadnici hrvatskog naroda. Svoje poslove Furio Radin može jednim dijelom delegirati zaposlenom asistentu jednog kluba, drugi dan asistentu drugog kluba, dok izabrani zastupnik koji nije pripadnik nijedne nacionalne manjine ima upola manje prava kao i oni izabrani zastupnici koji nisu članovi nijednog kluba, koji uopće nemaju pravo ni na asistenta, ni na ured, ni na približan broj istupa za saborskom govornicom.
Istodobno, u svim članicama EU svaki izabrani zastupnik (ne klub, već zastupnik) ima pravo na svog asistenta ili čak i na dva, osigurano mu je uredsko mjesto i sva popratna logistika, a institut zastupnika bilo kakvih manjina ne postoji jer je to diskriminatorno, a time i protuustavno. Izuzetak je Slovenija, jedina uz Hrvatsku država članica EU koja nije provela lustraciju.
Dok hrvatska vrhuška već dva desetljeća stotine milijuna, ukupno i milijarde kuna novca poreznih obveznika daje svojim političkim strankama, istodobno degradira Sabor i saborske zastupnike, ne samo protuustavnim Poslovnikom Hrvatskog sabora, već i protuustavnim odnosom hrvatske vlade prema Saboru. Time urušava glavni stup uređenog demokratskog državnog sustava. Cilj je onemogućiti funkcionalnost vladavine prava, a time osigurati nastavak korupcije na svim državnim i društvenim razinama.
Unatoč jasnim ustavnim odredbama koji jamče ravnopravnost, jednakost, jednake uvjete u obavljanju javnih poslova, obvezu da zakoni i propisi budu u skladu s hrvatskim Ustavom i da za sve jednako vrijede, ta ista Ustavom zajamčena prava i ustavnopravne odredbe čak se i u Saboru krše.
To mora stati, jer samo uređena država može osigurati društvenu i socijalnu pravdu.
Pismo je dostavljeno svim saborskim zastupnicima, predsjedniku Sabora, tajniku Sabora i medijskoj službi Sabora. Uvažavajući monstruoznost protuustavnosti na koje ukazujemo, dužni ste javno se očitovati”, zaključuje Građanska Inicijativa „Ivo Pilar“.
Privilegirane nacionalne manjine i višegodišnja diskriminacija ‘običnih’ zastupnika
Podsjetimo, upravo je zanimljiv slučaj zastupnika talijanske nacionalne manjine Furia Radina, koji je ljetos unaprijed znao da ulazi u Sabor po deveti uzastopni mandat, jer na parlamentarnim izborima nije imao protukandidata. I Robertu Jankovicsu (mađarska nacionalna manjina) i Radinu dovoljan je bio tek jedan glas kako bi ušli u Hrvatski sabor.
Slična situacija po umijeću političke trgovine je i sa SDSS-ovim Miloradom Pupovcem, koji je od Vlade HDZ-ovog Ive Sanadera pa do danas bio u svim vladama. Osim u onoj kojoj je premijer bio Tihomir Orešković.
Aktivnost osam zastupnika nacionalnih manjina značajno se povećala u Plenkovićevoj Vladi u trenutku kada su postali “jezičac na vagi” njegove vlasti, neophodni za održavanje tanke većine.
Tako 8 manjinaca, koji ni krivi ni dužni već zaslugom prošlih Vlada, postaju kamen spoticanja kod svakih izbora.
“Plenković napravio udar na demokraciju i spriječio referendum, kako ne bi izgubio vlast”
Iz tih razloga GI Narod odlučuje predala je Hrvatskom Saboru više od 800.000 potpisa za oba referendumska pitanja – čime su se građani jasno izrazili za bolji i pravedniji izborni sustav. Time bi se spriječila politička trgovina i korupcija, a građani bi mogli izabrati zastupnike koje će ih doista predstavljati u Saboru. S obzirom da predstavnici nacionalnih manjina u Sabor ulaze s višestruko manjim brojem glasova od svojih kolega, tisuće građana potpisale su da zastupnici nacionalnih manjina ubuduće ne odlučuju o Vladi i proračunu. Na žalost, da bi se i dalje moglo trgovati utjecajem i vlašću, korupcijskim postupcima ministar Lovro Kuščević za svog šefa Andreja Plenovića ukrao je referendum Narod odlučuje.
Pripadnici srpske nacionalne manjine biraju tri zastupnika. Pripadnici mađarske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika u Sabor. Pripadnici talijanske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika u Sabor. Pripadnici češke i slovačke nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor. Pripadnici austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor. Pripadnici albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor.
Nacionalne manjine biraju svoje predstavnike na posebnim listama: prilikom izlaska na izbore pripadnik nacionalne manjine može izabrati hoće li glasovati na općoj listi ili želi glasovati na manjinskoj listi za svoju nacionalnu manjinu. No, bez obzira koliko ljudi glasuje na manjinskim listama, ukupan broj manjinskih zastupnika zagarantiran je – on je uvijek jednak. Dakle, moguće je i da samo jedna osoba glasuje na manjinskoj listi i taj će manjinski zastupnik ući u Sabor. Dok je za zastupnika na općim listama potrebno preko 10.000 glasova da bi ušao u Sabor, manjinskim zastupnicima mjesto je već zagarantirano te njihov zastupnik ulazi u Sabor i ako za njega glasa samo jedna osoba.
Građanska inicijativa Narod odlučuje prikupila je 2018. dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma o promjeni izbornog zakona i o ovlastima zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru.
Plenkovićeva vlada i njegov tadašnji ministar uprave Lovro Kuščević, koji su se tijekom prikupljanja potpisa više puta usprotivili ovoj inicijativi, su, dugo vremena nakon što su potpisi predani, formirali povjerenstvo koje je više 40.000 potpisa za svako referendumsko pitanje proglasilo nevažećima. Pri tome nije bilo dopušteno da predstavnici inicijative niti bilo tko od zainteresirane javnosti u svojstvu promatrača prisustvuje provjeri broja i vjerodostojnosti potpisa.
“Uz pomoć Uskokovih osumnjičenika iz Afere Rimac, Terezije Marić i Lovre Kuščevića, ukradeno je više od 40.000 potpisa, čime je Plenković napravio udar na demokraciju i spriječio referendum, kako ne bi izgubio vlast.”, istaknula je dr. Natalija Kanački iz Građanske inicijative ‘Narod odlučuje’
Situacija nepoznata u EU, a i u svijetu zapadne demokracije!
Ovakav neobičan sustav gotovo da i ne postoji u drugim zemljama. Tek rijetke zemlje imaju zagarantirana mjesta za manjine u parlamentu, a nijedna ih nema toliko puno kao Hrvatska.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
