– Kad se dogodila katastrofa, shvatili smo da zbog specifičnih okolnosti ljudi ne mogu doći u ambulante, nego mi moramo k njima, rekla je za HRT koordinatorica za psihološko-psihijatrijsku potporu stanovništvu pogođenom potresom prim. Marina Kovač, dr. med., psihijatar, ravnateljica Neuropsihijatrijske bolnice “Dr. Ivan Barbot” u Popovači.
Uz smještaj i prehranu, stradalnicima je nužno pružiti i psihološku pomoć. Primarijus Marina Kovač organizirala je specifičan oblik rada i nije sjedila u bolnici i čekala da pacijenti dođu k njoj. Odlučila se za rad na terenu, putem mobilnih timova.
– Dogodila se katastrofa i stres za ljude i oni su mogli otići ili ostati i boriti se. Odlučili su boriti se i mi smo zato došli k njima, objasnila je.
Potres i mentalno zdravlje
Upitana kako je potres utjecao na mentalno zdravlje ljudi na stradalom području i čemu svjedoči na terenu, primarijus Kovač rekla je da je situacija teška.
– Ljudi su u strahu, zabrinuti, ne mogu spavati, puno je brige, ne znaju hoće li se potres ponovno dogoditi, radije spavaju vani. Strah je što te ljude drži podalje od domova, rekla je.
Ispričala je i kako ljudi reagiraju kad im dođu na prag, u dvorište, u kamp-kućicu, u prihvatni centar.
– Svi ne doživljavaju stres jednako, netko se nosi bolje sa stresom i traumom, netko lošije. Ljudi su sretni kad dolazimo, prvo dolazimo prijateljski, a onda kao liječnici. Ljudi vape za toplim ljudskim kontaktom, da podijele strahove, da kažu što ih muči. Imali smo situaciju da smo zbrinjavali životinje jer su ljudi rekli spasite njih, mi ćemo već nekako. Prvi razgovor je bitan, a onda se u njemu iskristaliziraju teškoće, što to zaokuplja ljude, kako im možemo pomoći, treba li im medikamentozna terapija, upute za dalje, ispričala je Kovač.
Retraumatizacija – bit će posla za psihologe i psihijatre
Komentirala je i samoubojstvo na stradalom području.
– Činjenica je da govorimo o području koje je bilo traumatizirano ratom, pa koronavirus, pa sada katastrofalni potres. Sve je to trauma na traumu i mi to zovemo retraumatizacija. Neki to mogu izdržati sa svojim obrambenim kapacitetima, a neki ne, pa će i dići ruku na sebe. To je važno znati jer u vremenu pred nama, kad stanu egzistencijalni problemi, ljudi će više biti okrenuti sebi i tek će onda isplivati teškoće. Imat ćemo više suicdalnih promišljanja i više depresije i PTSP-a i panike. Naša struka zna što nam je činiti, puno će biti posla u vremenu koje dolazi i za psihologe i za psihijatre, i to je naša zadaća da se brinemo o mentalnom zdravlju ljudi, istaknula je Kovač.
Mentalno zdravlje djece
Prim. Kovač je govorila i o mentalnom zdravlju djece.
– Djeca spadaju u najranjivije skupine, zajedno sa starijim ljudima, nemoćnima, ljudima koji otprije imaju psihičke teškoće pa imaju predispoziciju za razvoj teških psihičkih stanja. Djeca su, imali smo prilike vidjeti, silno u strahu. Gledaju svoje roditelje koji su zaokupljeni egzistencijalnom problematikom. Kad djeca u roditeljskim figurama koje su im oslonac vide da su nesigurni, i kod njih se pojačava nesigurnost.
Smatra da je dobro da se djeca vrate u školske klupe ondje gdje je to moguće jer će se među vršnjacima okrenuti drugim sadržajima i pritisak će biti biti manji.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
