U proteklom tjednu najviše ste čitali o tome što je Boris Dežulović rekao o Hajduku, razlici između pojmova Banovina i Banija, kolumnu Helene Mostarkić Gobbo o Pupovcu, o Tončiju Kukoču u Beogradu te o iskustvu Jima Caviezela za vrijeme snimanja Pasije.
1. Dežulović: ‘Hajduk mora ostati narodni klub, a za Hrvatsku ne navijam’
Kontroverzni novinar Boris Dežulović prošlog je tjedna gostovao u ”Denis podcastu”. Između ostalog, osvrnuo se na Hajduk, jer je kako sam kaže njegov navijač. No, možda najvažnija poruka Dežulovića ide prema narodu i najbolje možda oslikava model koji danas upravlja Hajdukom. Kultnim hrvatskim klubom i prvim prvakom slobodne Hrvatske.
Kontroverzni novinar, koji se ne libi najopskurnijim uvredama častiti neistomišljenike, poručio je: ”Hajduk ne mora 100 godina osvojiti naslov prvaka, ali mora ostati narodni klub…”
Kad ”navijač” jednog kluba, u ovom slučaju Hajduka, kaže da njegov klub ne treba 100 godina biti prvak jasno je o kakvom se navijaču radi. Posve je jasno da je u celofan navijača Hajduka umotana i ona najrigidnija ideologija, ona koju smo, barem smo tako mislili, 1990. ostavili iza sebe. Nije Hajduk klub partizanske zadruge, Hajduk je ozbiljan klub, ozbiljne povijesti, klub gladan trofeja. Klub koji je osvajao brojne trofeje i višestruki prvak ove, naše, hrvatske države.
2. Kako su se kroz povijest koristili nazivi Banovina i Banija i zašto je ljevičarima draži ovaj drugi?
Kad su u pitanju naziv Banija i Banovina važno je istaknuti kako su jezično gledano oba naziva hrvatska jer dolaze od hrvatske riječi ”ban”. No isto tako povijesno gledano, geografsko područje koje podrazumijevaju ova imena nazivalo se, još od srednjeg vijeka u Hrvatskom narodu – Banovina. Međutim nakon NDH, točnije od 1945. potpuno se izbjegava naziv Banovina, a koristi se Banija. Banovina se vratila tek nakon 90-ih godina prošlog stoljeća, s tim da istovremeno nije bilo zabrane riječi Banija.
O tome detaljnije pročitajte na linku:
Možda će vas zanimati
Kako su se kroz povijest koristili nazivi Banovina i Banija i zašto je ljevičarima draži ovaj drugi?
Od 1945. potpuno se izbjegava naziv Banovina, a koristi se Banija. Banovina se vratila tek nakon 90.ih godina prošlog stoljeća.
3. Mostarkić Gobbo: Milorad Pupovac i dobro
U svojoj kolumni Helena Mostarkić Gobbo protekloga tjedna Helena Mostarkić Gobbo osvrnula se na Milorada Pupovca, HDZ-ovog koalicijskog partnera.
“Na Veliki četvrtak ove godine Milorad Pupovac je slavio. Naravno, ne Veliki četvrtak. Slavio je otvorenje Srpskog kulturnog centra u Slavonskom Brodu.
Da je netko Brođanima početkom devedesetih spomenuo da će na Veliki četvrtak 2024. godine svjedočiti tom događaju, ne bi mu vjerovali. Sigurno.
…
Na dan kada se sjećamo Kristove posljednje večere, Milorad Pupovac sa suradnicima MORAO je doći u Slavonski Brod. Grad čiji su brojni stanovnici devedesetih okusili svoju posljednju večeru. Da bi današnje Brođane, eto, Srpski kulturni centar naučio ‘kako se sjećati stradanja svojih sugrađana’. Da bi brodske majke koje su plakale nad bijelim mrtvačkim kovčežićima Milorad Pupovac poučio kako tugovati!? Da bi očeve koji su hrabrili svoje sinove branitelje Pupovac i njegov centar poučio kako da ih se sjećaju!?
Znam, tek smo izašli iz Velikog tjedna, ali Bože, koliko puta moramo okrenuti drugi obraz? Ima li broja u toj gotovo beskonačnosti?”, piše iz kolumne koju možete pročitati na linku:
Možda će vas zanimati
Mostarkić Gobbo: Milorad Pupovac i dobro
Na dan kada se sjećamo Kristove posljednje večere, Milorad Pupovac sa suradnicima MORAO je doći u Slavonski Brod
4. Za srpske medije: Kako je Toni Kukoč devedesetih ostao ‘neukaljan’?
Bivši košarkaški hrvatsku reprezentativci Toni Kukoč i Dino Rađa nedavno su boravili u Beogradu gdje su doživjeli ovacije navijača Partizana. I oni su sami, kako kažu, oduševljeni Beogradom. Za razliku od primjerice pokojnog hrvatskog glazbenika Olivera Dragojevića koji nakon velikosrpske agresije nikad više nije posjetio glavni srpski grad.
Bivši igrač Jugoplastike, bivši košarkaš velikih Chicago Bullsa, Toni Kukoč, dao je izjave za neke srpske medije, pa tako i za tamošnji Sport Klub. Govorio je i ovacijama koje je doživio u Beogradu te je kazao kako mu je uvijek bilo drago doći u Beograd, igrati u Beogradu.
Na pitanje kako je Kukoč ostao ”neukaljan” s obzirom na ”ovo naše trusno područje”, ‘‘puno kontroverzi” (misli voditelj na sve ono što se događalo devedesetih, odnosno srpsku agresiju na Hrvatsku op. a.) Kukoč odgovara:
”Možda što sam otišao 1992. za Ameriku, nisam bio ovdje. Ne znam, stvarno ne znam, ja sam totalno normalna, prirodna osoba, ne volim kontroverze, ne bavim se politikom. Uvijek sam volio imati prijateljske odnose sa suigračima, trenerima, sa svima…”
5. Jim Caviezel: Za vrijeme snimanja Pasije, zadobio sam veliku posjekotinu na leđima
Jim Caviezel u više je navrata govorio o svom iskustvu sa snimanja svjetski poznate Pasije, filmu o Isusovoj muci i križnome putu.
Caviezel je podijelio i jedno od bolnih iskustava obilježeno na snimanju nastalo kroz bičevanje. Naime, za vrijeme bičevanja na leđima je zadobio ranu od 30-ak centimetara.
Hod Golgotom na kojem je Isus razapet, također je bila emocionalno izazovna za Caviezela. “Osjetio sam kako me obuzima neka zla prisutnost”, rekao je.
Caviezel je rekao kako mu je Božja providnost dopustila da pretrpi nekoliko vrlo bolnih ozljeda i bolesti tijekom snimanja što mu je omogućilo da omogući Kristovu muku na dubok i stvaran način. Nadodao je i da ga je u jednom trenutku snimanja pogodio grom, prenosi HKM.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
