Albanija je s početkom nove 2019. godine uvela zabranu kockarnica, uz iznimku luksuznih hotela.
U zemlji s 2,8 milijuna stanovnika imali su izuzetno veliki broj kladioničara po broju stanovnika, čak jedan na 670 stanovnika, što je mnogo više nego u susjednim zemljama i zapadnoj Europi.
Bravo za Albaniju: Zatvaraju kockarnice – osim u najskupljim hotelima
No, kakva je po ovom pitanju situacija u Hrvatskoj?
Ovisnost o kocki ujedno je i najmlađa ovisnost koja je tek osamdesetih godina prošlog stoljeća i službeno priznata kao takva. Danas imamo ovisnosti o psihoaktivnim tvarima (alkohol, droga) i o ponašanju čiji je jedini predstavnik upravo kockanje.
Ovisnost kao takva je kronično recidivirajuća bolest zbog čega ne možemo koristiti pojam izlječenja, nego zalječenja što znači da oporavak od ovisnosti, zapravo, traje cijeli život, a najteže je postići apstinenciju od kockanja.
Razlozi tomu leže u činjenici da terapija pri “skidanju” s kocke ne postoji, a ovisnost je tim teža jer se kockarnice i kladionice nalaze praktički na svakom uglu te su kocka i klađenje društveno prihvatljivi modeli ponašanja. Dapače, mjesta na kojima se stvara ova zlokobna ovisnost potpuno su legalna, kao i reklame koje se odnose na njih.
Prema podacima Porezne uprave u kolovozu 2017.godine u Hrvatskoj je poslovao 21 kasino i 264 automat kluba, a treba napomenuti da je do danas ovaj broj vjerojatno i veći. Ovo nije slučajno budući da su hrvatske zakonske odredbe koje reguliraju ovu djelatnost liberalnije od zakona većine drugih europskih zemalja.
S druge strane, podaci iz siječnja 2018. govore kako je u Hrvatskoj registrirano 50 tisuća ovisnika o kocki, dok su kockarnice zabilježile rast prihoda od čak 301 posto.
“Imam dojam da je epidemijski rast kockanja i klađenja iza nas. On se događao unazad posljednja dva desetljeća, kada su suvremeno dizajnirane igre liberalno i bez velike regulacije uvedene u Hrvatsku.
‘Regulacija je neophodna’
Ponuda igara stvorila je potražnju. Kockanje i klađenje prestali su biti percipirani kao društveno devijantne pojave, postali su široko društveno prihvaćene i marketinški promovirane djelatnosti. Do jučer još moralno izopačena aktivnost kockanja, prepakirana je kao ‘igranje’, u legitimni oblik razonode i zabave. Priređivači troše značajna sredstva da nas uvjere kako igre na sreću nisu hazardna aktivnost sa značajnim adiktivnim potencijalom, nego općeprihvaćeni načini opuštanja i zabave s mogućnošću zarade. Promidžba igara na sreću osmišljena je tako da uvećava pozitivna očekivanja vezana uz kockanje”, objasnio je u jednom razgovoru za tportal psihijatar Robert Torre.
Ovaj ugledni psihijatar ističe da je kockanje tu već stoljećima. Utopiji društva bez kockanja ne bi trebali težiti, kao što ni potpuna zabrana kockanja nije moguća, međutim to ne znači da se kockanje ne treba regulirati, upozorio je.
Dr. Toni Maglica s Filozofskog fakulteta upozorava pak da su recentna istraživanja provedena među 2700 hrvatskih učenika, svih profila srednjih škola pokazala kako je čak 30 posto mladih u opasnosti od ozbiljnih problema vezanih uz kockanje, a 20 posto jednom ili više puta tjedno igraju kombinacije na kladionicama, bilo mobilnim aplikacijama ili osobnim odlaskom u kladionice. Od ukupnog broja, 13 posto već ima problema s kockanjem, podaci su izneseni na znanstveno-stručnom skupu “Kockanje mladih u Hrvatskoj” održanom u ožujku 2018.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
