“O plaćama u državnoj upravi općenito, a plaćama u pravosudnim tijelima posebno, vodi se „briga“ prvenstveno na razini mase sredstava koja se za te namjene izdvaja iz Državnog proračuna, pri čemu se sustavno ignorira činjenica sramotno niskih plaća srednje stručne spreme, kod koje je prostor za rast plaća sužen malim brojem različitih radnih mjesta i skromnim rasponom koeficijenata, što je u uvjetima višegodišnje zabrane novog zapošljavanja i smanjene „atraktivnosti“ državne službe u trenutku oporavka gospodarstva dovelo do disbalansa između plaća u državnoj službi i privatnom sektoru”, kaže za portal Narod.hr predsjednik Sindikata državnih i lokalnih službenika, Siniša Kuhar.
S Kuharom smo razgovarali povodom njegovog upozorenja o teškom materijalnom položaju sudskih zapisničarki. Naime, ističe Kuhar, sudska zapisničarka s 34 godine staža ima plaću od 4.086,28 kuna, ona s 4 godine staža 3.694,49 kuna i s jednom godinom staža 3.678,93 kuna.
“Radi se uglavnom o službenicama na čijim plećima (s obzirom na broj sudskih spisa koje fizički prenose i doslovno) počiva administriranje (obrada i kolanje) predmeta u pravosuđu.
I dok se u dijelu državnih tijela i javnim službama plaće „podebljavaju“ dodacima na posebne uvjete rada i specifičnu odgovornost, u pravosudnim tijelima takve dodatke uživaju samo suci, sudski ovršitelji i ovlašteni zemljišnoknjižni referenti. Tako, npr. samim ulaskom u sustav zdravstva ili socijalne skrbi svi zaposlenici ostvaruju pravo na dodatke za posebne uvjete rada i odgovornost, neovisno o tome obavljaju li osnovnu djelatnost odnosno jesu li uopće u kontaktu s korisnicima, dok se u pravosuđu ni nakon bombaškog napada na Općinskom sudu u Zagrebu nitko nije sjetio pravosudnim službenicima priznati određeni stupanj ugroze i odgovornosti za posao koji obavljaju”, ukazuje naš sugovornik.
Sindikat je sa svim ministrima pravosuđa razgovarao o plaćama u pravosudnim tijelima,dodaje Kuhari, međutim niti jedan od njih nije pokazao interes ili političku snagu da za njih izbori povećanje plaće, za razliku od njihovih kolega u Ministarstvu financija, MUP-u, MORH-u ili inspekcijskim tijelima, odnosno ministrima u čijem su resoru javne službe s kojima ugovaraju granske kolektivne ugovore.
“Uvijek se čeka donošenje novog sustava plaća, kao da će on sam po sebi osigurati više plaće u pravosudnim tijelima, a istovremeno se prikriva činjenica da Vlada od 2001. godine, od kada to ima kao zakonsku obvezu, nije donijela uredbu o nagrađivanju za natprosječne rezultate rada, primjenom koje je mogla imati instrument za rast individualnih plaća. Nacrt novog Zakona o plaćama državnih službenika i namještenika pravosudnim službenicima garantira tek zadržavanje postojeće razine plaća, a prvi rast plaće za većinu službenika predviđa tek nakon 4 godine”, upozorava Kuhar.
Navodi, također, kako posljednje povećanje osnovice za 3×2 posto, osnovicu vraća tek na razinu iz 2009. godine.
“I posljednje povećanje osnovice za 3 x 2 posto osnovicu je vratilo na razinu iz siječnja 2009. godine, dok će dogovoreni rast osnovice od 3 posto tek anulirati smanjenje koeficijenata za isti postotak iz 2013. godine. Tek će dodatnih 2 posto povećanja osnovice značiti prvi pravi rast plaća nakon 2009. godine”, naglašava naš sugovornik.
Predsjednik Sindikata ističe kako državnoj službi treba vratiti dignitet koji ona zaslužuje, naglasivši pritom da u njoj ne rade “uhljebi”.
“U njoj ne rade „uhljebi“ ni proračunski „paraziti“, već ljudi koji rade odgovoran i društveno koristan posao, što je u pravosuđu, u kojem pojedinci i društvene skupine traže društvenu pravdu i procesuiraju se kriminal i maligne društvene pojave, posebno izraženo. Takav posao profesionalno i učinkovito mogu obavljati samo službenici čije plaće nisu na dnu društvene ljestvice i koji u ostvarivanju svojih prava iz rada i materijalnih prava ne moraju i sami pokretati sudske postupke”, upozorava Kuhar.
Iako se u javnosti stvara privid zaštićenosti i trajnosti državne službe i službe u lokalnoj samoupravi, prava istina je poprilično drugačija, nastavlja naš sugovornik.
“I jedni i drugi nakon svakog izbornog ciklusa podvrgnuti su „promjenama“ poslodavaca i radnih mjesta, kao i promjenama službeničkog statusa. U državnim tijelima ministarstva se prekrajaju ovisno o ministarskim koalicijskim kandidatima, nakon čega slijede promjene unutarnjeg ustroja i sistematizacije radnih mjesta. Državni službenici prelaze u jedinice lokalne i područne samouprave, inspekcijska tijela se ustrojavaju po ministarstvima pa onda opet spajaju u središnju inspekcijsku službu, a lokalni službenici se otpuštaju kao višak, kako bi se mogli zaposliti novi – iz redova pobjedničke lokalne opcije, s perspektivom „žrtve“ nakon novih izbora”, opisuje Kuhar te na koncu zaključuje:
“Takvo stanje službenike ne motivira za bolji rad i zalaganje i unapređenje korisničkog servisa, već da paze kako se ne bi zamjerili trenutnoj političkoj poziciji.”
Inače, vrijedi podsjetiti, za rad političkih stranaka i nezavisnih zastupnika u državnom proračunu je osigurano 53,76 milijuna kuna, što je u odnosu na prošlu godinu, povećanje za 2,75 milijuna kuna.
Stranke se financiraju s obzirom na broj zastupnika, a po jednom saborskom zastupniku dobivaju oko 350 000 kuna godišnje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
