Dossier DSA(6): Hoće li svjetonazorski i vjerski stavovi postati ‘govor mržnje’?

Zakon o digitalnim uslugama (DSA) jedan je od najspornijih propisa koje je Europska unija donijela u posljednje vrijeme – on je kamen temeljac novog europskog digitalnog poretka. Pod parolama borbe protiv ‘dezinformacija’, zaštite djece i obrane demokracije, Bruxelles je uspostavio mehanizam koji prvi put sustavno centralizira nadzor nad internetskim sadržajem i daje institucijama moć da određuju granice dopuštenog govora. DSA je time najmoćniji instrument kontrole interneta u povijesti EU. U Hrvatskoj provedbu nadzire HAKOM, na čijem je čelu Tonko Obuljen, brat ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek  što otvara pitanje političkog utjecaja na reguliranje digitalnog prostora. U ovom dossieru, kroz seriju tekstova, razotkrivamo sve njegove ključne mehanizme i posljedice za slobodu izražavanja u Europi i Hrvatskoj.

Kontroverzni europski Akt o digitalnim uslugama (DSA) postavlja okvir za suzbijanje govora mržnje i dezinformacija na internetu, ali ostavlja značajan prostor za tumačenje na nacionalnoj razini, što dovodi do različitih standarda među zemljama članicama. Dok u Hrvatskoj zakon jasno štiti slobodu izražavanja i religijska uvjerenja, u nekim europskim državama isti sadržaji mogu biti kažnjeni kao ”govor mržnje”.

Posebno je problematično pitanje kako se tretira katolički nauk o čovjeku, spolnosti, braku i obitelji. U kontekstu LGBT ideologije, koju EU smatra ”temeljnom vrijednošću”, tradicionalni stavovi često bivaju proglašeni ”govorom mržnje” ili ”štetnim sadržajem”.

Još prije donošenja DSA, primjeri iz prakse pokazuju koliko nacionalni zakoni u okviru kojih se sada primjenjuje DSA, mogu biti restriktivni i diskriminatorni. U Francuskoj je bivša ministrica kažnjena zbog tvrdnje da su homoseksualni čini grijeh prema učenju Katoličke Crkve, dok se u Finskoj političarka sudski gonila zbog citiranja Biblije na internetu.

U Hrvatskoj se ovakve izjave zasad ne sankcioniraju, iako raste pritisak političara iz redova Možemo i SDP-a koji zagovaraju sličnu cenzuru i ograničavanje javne vjeroispovijesti.

Na europskoj razini ovakvih primjera vjerojatno će biti sve više. Nova LGBTIQ strategija Europske unije najavljuje sankcioniranje onih koji zagovaraju da je brak zajednica između muškarca i žene i da postoje dva spola. Također cilja na one koji kritiziraju tzv. ”tranziciju” i kirurške zahvate ”promjene spola”. Ovo je nešto što EU želi normalizirati na svim razinama javnog života, uključujući medijski i digitalni prostor, što vodi ka cenzuri tradicionalnog, katoličkog poimanja antropologije i društva.

>Dossier DSA (4): Transparentnost ili cenzura? Što naši EU zastupnici misle o Aktu o digitalnim uslugama?

Restriktivni primjeri provođenja DSA u nekim zemljama članicama Europske unije

U praksi primjene Akta o digitalnim uslugama (DSA) u državama članicama Europske unije vidljive su znatne razlike. One ne proizlaze iz samog teksta DSA-a, nego iz nacionalnih kaznenih zakona, sudske prakse i načina na koji platforme, iz straha od sankcija, preventivno uklanjaju sadržaje.

DSA formalno ne zabranjuje religijski ili nacionalni govor, ali obvezuje velike platforme da aktivno smanjuju tzv. ”sistemske rizike”. Među njih se ubrajaju govor mržnje, diskriminacija i sadržaji za koje tvrde da mogu poticati društvene sukobe. Upravo se u toj sivoj zoni, kroz široko tumačenje rizika, pojavljuju slučajevi koji bi u Hrvatskoj teško ili nikako bili sankcionirani.

No to ne znači da u budućnosti neće biti primjenjivi i u Hrvatskoj, pogotovo ako se popusti pritisku ljevice koja kontinuirano inzistira na strožoj restrikciji. Primjer za to smo najbolje vidjeli na pokušaju cenzure molitelja krunice na Trgu, na zabrani zastava Hoda za život ili pak na stručnim kritikama operacija tzv. ”promjene spola” ili o cjepivu protiv Covida19.

>Molitelji podigli kaznenu prijavu protiv Sanje Sarnavke: Njezina peticija krši naša prava

Kažnjavanje zbog javnog iznošenja stava Katoličke Crkve o spolnosti

Premda je restrikcije provodila još prije donošenja DSA, Finska je jedan od najpoznatijih primjera kaznenih progona zbog vjerskih uvjerenja. Ona će sada DSA provoditi u skladu s postojećim zakonima koji diskriminiraju katolike.

Tamo je bivša ministrica i parlamentarna zastupnica Päivi Räsänen bila kazneno gonjena zbog objave na društvenoj mreži u kojoj je citirala biblijski tekst i povezala ga s kršćanskim shvaćanjem braka i spolnosti. Državno odvjetništvo tvrdilo je da takvo citiranje, u suvremenom društvenom kontekstu, može predstavljati govor mržnje prema određenoj skupini.

Iako su je niži sudovi oslobodili, sam postupak, koji je trajao godinama i uključivao žalbe, pokazuje koliko je prag za kazneno procesuiranje religijskog govora nizak. U Hrvatskoj bi citiranje biblijskog teksta, čak i u javnoj raspravi, gotovo sigurno bilo zaštićeno slobodom izražavanja i vjeroispovijedi.

U Njemačkoj se kombinacija strogih kaznenih odredbi i posebnog zakona o društvenim mrežama dovela do brojnih sankcija i uklanjanja sadržaja. Njemački kazneni zakon sadrži odredbu o vrijeđanju vjerskih uvjerenja. Sudovi su u više navrata potvrdili novčane kazne za izjave koje su oštro kritizirale religijska učenja, osobito islam, ako su procijenjene kao vrijeđanje vjerske zajednice, a ne legitimna rasprava.

Francuska primjena pokazuje još stroži pristup, osobito zbog snažne tradicije sekularizma. Tamo je bivša ministrica Christine Boutin kažnjena novčanom kaznom zbog javne izjave da su homoseksualni čini grijeh prema katoličkom učenju. Sud je ocijenio da se radi o poticanju diskriminacije, iako se pozivala na vjersko uvjerenje.

>Ovdje možete pročitati Izvješće o kršenju prava molitelja krunice

Uklanjanje tzv. nacionalističkih izjava

Osim toga, u Francuskoj se vrlo rano povlači granica kod naglašavanja nacionalnog ili vjerskog identiteta u javnom prostoru, osobito ako se to percipira kao suprotstavljanje ”republikanskim vrijednostima”. Izjave o kršćanskim korijenima Francuske ili o nacionalnom identitetu u kontekstu migracija često se tretiraju kao problematične i podliježu sankcijama ili uklanjanju s platformi.

Platforme su masovno uklanjale nacionalno obojene izjave poput tvrdnji da određeni narod ima isključivo pravo na svoju državu ili kulturu, poput onih francuskog desničara Erica Zemmoura. Takav govor se tumačio kao isključiv i potencijalno diskriminatoran. Takve intervencije često nisu rezultat sudskih presuda, nego preventivnog postupanja platformi. One, pod pritiskom visokih kazni, radije uklone sadržaj nego da riskiraju regulatornu odgovornost.

Slični obrasci vidljivi su i u drugim državama članicama, poput Švedske ili Španjolske. Tamo su pokretani kazneni postupci zbog propovijedi, letaka ili javnih istupa s religijskim sadržajem, ako su ocijenjeni kao diskriminatorni. Čak i kada su optuženi kasnije oslobođeni, sama činjenica kaznenog progona pokazuje koliko je nizak prag tolerancije.

DSA u tim slučajevima ne djeluje izravno kao kazneni zakon, ali stvara regulatorni okvir u kojem platforme, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i političkom klimom, vrlo strogo filtriraju religijski i nacionalni govor.

>Dossier DSA (3) Goleš Babić za Narod.hr o novom digitalnom poretku i sužavanju slobode govora

Hrvatska za sada sankcionira samo govor koji potiče na nasilje i ozbiljnu diskriminaciju

U usporedbi s tim državama, Hrvatska ima viši prag za proglašavanje govora mržnje. Religijski stavovi, citiranje biblijskih tekstova i izražavanje nacionalnog identiteta u pravilu su zaštićeni. Kaznena odgovornost nastupa tek kod jasnog poticanja na nasilje ili ozbiljnu diskriminaciju.

Ključnu definiciju govora mržnje dao je ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan (HDZ), koji je jasno rekao da ”nije teško zaključiti što je govor mržnje”. Govor mržnje Habijan je izravno vezao uz pozivanje na nasilje ili druge oblike izražavanja koji potpadaju pod postojeće kazneno djelo.

Iz toga proizlazi da se u Hrvatskoj govor mržnje, u kontekstu DSA-a, ne poistovjećuje s kritikama, svjetonazorskim, religijskim ili političkim stavovima. Također se ne poistovjećuje ni s oštrim ili kontroverznim mišljenjima kako to traže članovi lijevih stranaka.

Govor mržnje odnosi se isključivo na izraze koji potiču nasilje ili ozbiljnu mržnju prema određenim skupinama na način koji je već kažnjiv prema važećim zakonima.

Drugim riječima, prema Vladi, odnosno donositeljima zakona, hrvatski pristup DSA-u polazi od pretpostavke da zakon ne stvara nove zabrane govora, nego služi kao alat za provedbu već postojećih kaznenih normi, uz relativno visok prag zaštite slobode izražavanja.

U saborskoj raspravi zastupnik Josip Borić (HDZ) upozorio je pak na osjetljivu granicu između zaštite prava korisnika i moguće cenzure, postavljajući pitanje uklanjanja sadržaja koji možda nisu nezakoniti, ali bi se mogli ukloniti preventivno.

Primjerice pod izlikom borbe protiv lažnih vijesti, govora mržnje ili manipulacija na internetu. Time je otvorio pitanje pravednosti zakonodavnog okvira i rizika da se DSA tumači šire nego što mu je stvarna svrha.

>Dossier DSA (2): Od Muska do Poljske; je li DSA novo ‘ministarstvo istine’?

Hrvatska ljevica bi rado primijenila finski i francuski model

Iako se Hrvatska za sada ne može usporediti sa zapadnim zemljama kad je u pitanju cenzura slobode govora, primjeri iz Finske, Njemačke ili Francuske dolaze kao upozorenje i krajnji oprez.

Ponajprije zato jer lijeve političke stranke poput Možemo i SDP-a pozivaju na strožu i restriktivniju primjenu DSA. Zagovaraju sličnu cenzuru i diskriminaciju vjernika. To je najvidljivije bilo na pokušaju cenzure molitelja na Trgu te njihovom sustavnom omalovažavanju, zabranom zastava Hoda za život ili pokušaju cenzure stručnih kritika o tranziciji i operacijama tzv. ”promjene spola” te pandemije Covida 19.

Lijevi politički akteri uglavnom izražavaju bojazan da bi se DSA mogao koristiti za uklanjanje sadržaja kritičnih prema vlasti. Ovakve kritike uputili su pravnica i ljevičarka Maja Munivrana koju Vlada želi postaviti u tijelo nadzora za provedbu Istanbulske konvencije. Njoj se pridružila i Urša Rukar Gamulin (Možemo) te Dario Juričan.

>Vlada ih želi poslati u tijelo za nadzor Istanbulske: Tko su Šimonović i Munivrana?

Dvostruki kriteriji političke ljevice

Poučeni ranijim iskustvima, ovakve kritike uglavnom su licemjerne jer su usmjerene isključivo protiv HDZ-ove vlasti. Naime, istim kritičarima ne smeta što su hrvatski faktchekeri (Faktograf) ili primjerice GONG duboko povezani s političkom ljevicom te u svojoj prosudbi ne nastupaju ideološki neutralno.

Možemo traži strožu primjenu DSA i šire sankcioniranje sadržaja, kritizirajući primjerice AEM zbog navodnog neodgovaranja na prijave govora mržnje i diskriminacije te predlažući proširenje tijela koja odlučuju o sadržaju, uključujući Državno izborno povjerenstvo. Zalažu se da sankcije nad ”govorom mržnje” ili nezakonitim sadržajem ne provode ministarstva nego ”politički neutralne” agencije. Premda takva neutralnost u praksi nije zajamčena te može pogodovati upravo lijevom političkom spektru.

Takvim pristupom zamagljuju se granice između kaznenog djela, prekršaja i političkog govora, dok se lažne vijesti, klevete i političke optužbe stavljaju u isti okvir kao ”govor mržnje”, što omogućuje jačanje kontrole javnog prostora pod izlikom zaštite prava.

>Dossier DSA (1): Kako je donesen europski akt kojim je zacementirana cenzura?

*Ovaj je članak plod istraživačkog novinarstva redakcije Narod.hr-a. Neovisno i profesionalno novinarstvo važno je za demokraciju u svakom društvu. Podržite rad portala Narod.hr putem DONACIJE.

Izvor: narod.hr