“Uz 25. obljetnicu proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske, 8. listopada 2016. godine, možemo reći da se ta suverenost i neovisnost naglo, od 2000. godine na dalje i sve više postupno umanjuje, kao kad se kuha žaba u mlakoj i sve toplijoj vodi, te je već toliko omamljena i malo joj je preostalo od života.
Narod, u velikome dijelu također omamljen, izmanipuliran i ispranih mozgova, više i ne reagira ne te velike dane i ne zna što bi zapravo slavio, pa ništa i ne slavi.
Sve se odvija prema strategiji antihrvatskih moćnika svijeta, vanjskih i unutarnjih neprijatelja i domaćih izroda i izdajnika, slugu moćnika i poslušnika tih slugu, makar se na vlasti izmjenjivali sa još gorima od sebe. Sve namještaju uz pomoć narodnoga novca i svojih glavnih medija, a služe se i svim prijevarama kako bi onemogućili ikoga od čestitih ljudi i stranaka da dođu i blizu vlasti.
Nakon posljednjih izmanipuliranih parlamentarnih izbora, 11. rujna 2016. godine, doveli su u Hrvatski (državni) sabor i na vlast sve gore od gorih slugu i poslušnika, kao i raznu bagru, kao što bi narod rekao, od zla oca i gore matere.
Slučajno im je promaknuo samo jedan hrabar, pošten i sposoban čovjek, neovisni kandidat, general Hrvatske vojske i HVO-a Željko Glasnović i još nekoliko kvalitetnih osoba, ali ipak ovisnih.
Svi takozvani analitičari bilo koje provenijencije govore kao roboti, jezikom nekakve političke korektnosti, da se oni ipak nadaju boljemu, uz sadašnju garnituru na vlasti. Zaboravljaju ili neće reći da je ta garnitura dovedena i nametnuta po volji moćnika, a da ti moćnici sigurno nisu prijatelji slobode i napretka ni jednoga naroda koji želi biti suveren i neovisan, a najmanje hrvatskoga naroda.
Dokle smo već sada došli, vidimo po tome da nam žele zabraniti i javnu molitvu za spas života nerođene djece, najnemoćnijih i najnedužnijih ljudskih bića.
Zaprepastio me naslov u Večernjem listu od 7. listopada 2016. godine: “DORH istražuje jesu li podaci o pacijentici iscurili iz bolnice” i nadnaslov: “Molitva protiv abortusa”.
Uznemirili su se svi zli duhovi što se međunarodna inicijativa “40 dana molitve i posta za život” ove jeseni, od 28. rujna do 6. studenog u Republici Hrvatskoj proširila već na 24 grada, pa i na grad Vukovar.
Mediji digli hajku protiv molitve i spašavanja života, iako grupe molitelja sa natpisima samo mole na javnim mjestima ispred bolnica, ne spominjući ničija imena i nikome se osobno ne obraćaju, a ne smeta im što se nemoćni i nedužni ubijaju, po nevažećemu, prema Deklaraciji o neovisnosti Republike Hrvatske, Zakonu za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine, i što to rade liječnici, koji su kod primanja diplome dali prisegu da će apsolutno poštivati ljudski život od samog začeća, te da ni pod prijetnjom neće dopustiti da se njihovo znanje iskoristi protivno zakonima humanosti.
U današnje vrijeme ratoborni zagovaratelji smrti, pa čak i nedužnih i nemoćnih, ne bi dopustili liječnicima ni da se pozovu na svoju prisegu i prigovor svoje savjesti, nego bi ih prisilili da to zlo čine.
DORH izgleda nema drugoga posla, kao primjerice istraživanje ratnih zločina od strane agresora ni tko je u Vukovaru nasilno i nezakonito postavljao ćirilične ploče, ni istraživanje tolikog kriminala i korupcije, nego će evo sada istraživati i kažnjavati molitelje za život kao valjda u Kini ili u Sjevernoj Koreji!
U nastavku donosim Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske.
Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske (donesena 25. lipnja 1991. i stupila na snagu 8. listopada 1991, zbog tromjesečnog moratorija Europske zajednice koji je prihvaćen Brijunskom deklaracijom 7. srpnja 1991. godine)
SABOR REPUBLIKE HRVATSKE
Na temelju članka 140. stavka I. Ustava republike Hrvatske. Sabor Republike Hrvatske donosi
DEKLARACIJU
O PROGLAŠENJU SUVERENE I SAMOSTALNE REPUBLIKE HRVATSKE
Polazeći od trinaeststoljetne drevno-pravne tradicije na tlu između Jadrana, Drave i Mure, hrvatski narod je sačuvao samosvijest o vlastitom identitetu i o pravu na samobitnost i neovisnost u samostalnoj i suverenoj državi Hrvatskoj. Stjecajem povijesnih okolnosti. nalazeći se na razmeđu istočnog i zapadnog kršćanstva dviju često suprotstavljenih civilizacija i kultura te različitih političkih, gospodarskih i inih interesa, hrvatski je narod stoljećima branio svoju narodnu državu, a time i narode zapadno od svojih domovinskih granica, Hrvatski je narod bio pod vlašću hrvatskih narodnih vladara te Hrvatskoga sabora samostalan ili pak u personalnim i ugovornim unijama i državno-pravnim savezima s drugim narodima, ali uvijek budno pazeći na očuvanje svoje drevne samobitnosti i suvereniteta Hrvatski narod sačuvao je i u najtežim povijesnim uvjetima dio svoga nacionalnog prostora i glavni grad Zagreb sa svim obilježjima hrvatskoga državnog suvereniteta čuvari i nositelji kojega bijahu – nakon narodnih vladara – Hrvatski sabor i hrvatski banovi koji imaju ovlasti potkraljeva u vrijeme kada je Kraljevina Hrvatska bila udružena s drugim državama Hrvatski je sabor očuvao predaje o hrvatskom povijesnom pravu i održao hrvatsku državnu samobitnost tijekom sveukupne povijesti. po čemu je hrvatski narod jedan od najstarijih državotvornih povijesnih naroda Europe.
II.
U razdoblju nametnutoga centralističkoga i totalitarnoga sustava SFRJ, Republika Hrvatska nije mogla promicati i štititi svoje političke, gospodarske, kulturne i ine interese pa je stoga neprestano jačala težnja za razdruživanjem iz jugoslavenske državne zajednice.
Danas smo suočeni i s pokušajima da se organiziranim odmetništvom i terorizmom, poticanim izvan Republike Hrvatske narušava ustavni poredak i integritet Republike Hrvatske, štoviše. da se spriječi provedba volje hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske koja je očitovana na izborima i ozakonjena u Ustavu Republike Hrvatske, a osobito na referendumu za suverenost, neovisnost i samostalnost u odnosu na druge republike SFRJ i ostale susjedne države. Hrvatski je narod zajedno sa svim građanima koji Republiku Hrvatsku smatraju svojom domovinom odlučan da svim snagama brani svoju samostalnost i teritorijalnu cjelovitost od bilo čije agresije.
III.
Republika Hrvatska jest demokratska pravna i socijalna država, u kojoj su najviše vrednote ustavnoga poretka: sloboda, jednakost. nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, pluralizam i nepovredivost vlasništva, očuvanje prirodna i čovjekova okoliša vladavina prava i demokratski višestranački sustav. Republika Hrvatska jamči Srbima u Hrvatskoj i svim nacionalnim manjinama koje žive na njezinu tlu poštivanje svih ljudskih i građanskih prava, a osobito slobodu izražavanja i njegovanja nacionalnog jezika i kulture, kao i političkog organiziranja. Republika Hrvatska štiti prava i interese svojih državljana bez obzira na vjersku, etničku i rasnu pripadnost.
Republika Hrvatska jamči, u skladu s pravilima međunarodnoga prava, drugim državama i međunarodnim organizacijama da će u cijelosti i savjesno izvršavati sva prava i obveze kao pravni sljednik dosadašnje SFRJ u dijelu koji se odnosi na Republiku Hrvatsku.
IV.
Republika Hrvatska je i po dosadašnjim ustavima FNRJ i SFRJ imala pravo na samoodređenje uključujući i pravo na odcjepljenje. Republika Hrvatska uspostavljajući se kao samostalna i suverena država, koja je do sada dio svojih suverenih prava ostvarivala u zajednici s drugim republikama i autonomnim pokrajinama u SFRJ, mijenja svoj položaj i državno-pravni odnos spram SFRJ. pristajući na sudjelovanje u pojedinim njezinim institucijama i službama od zajedničkog interesa u funkciji razdruživanja. Dok traje razdruživanje treba utvrditi prava i obveze, odnosno udjel Republike Hrvatske u cjelokupnoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i pravima dosadašnje SFRJ. Proglašenjem Ustavne odluke o osamostaljenju Republika Hrvatska otpočinje postupak razdruživanja od ostalih republika i SFRJ. želeći da se ovaj postupak što prije okonča na demokratski i miroljubivi način, poštujući interese svih republika i autonomnih pokrajina koje su činile SFRJ.
Proglašenjem Ustavne odluke o osamostaljenju ostvarene su pretpostavke za priznavanje Republike Hrvatske kao međunarodno-pravnog subjekta, za što će Predsjednik i Vlada Republike Hrvatske poduzeti sve određene korake.
Ovom Ustavnom odlukom sadašnje granice Republike Hrvatske postaju državne granice prema drugim republikama i susjednim državama dosadašnje SFRJ.
Na području Republike Hrvatske važe samo zakoni koje je donio Sabor Republike Hrvatske, a do okončanja razdruživanja i savezni propisi koji nisu stavljeni izvan snage. Sva pitanja koja u ovom trenutku ne mogu biti riješena, kao što su položaj JNA, savezna diplomacija. razdioba zajedničkih prava i obveza bit će uređena posebnim dogovorom – ugovorom između Republike Hrvatske i ostalih federalnih jedinica i SFRJ u postupku razdruživanja. Dok traje razdruživanje, Republika Hrvatska priznaje samo, one savezne institucije u kojima se odlučuje na osnovama, pariteta i suglasnosti.
Savezna tijela ne mogu djelovati na teritoriju Republike Hrvatske, osim ako to Vlada Republike Hrvatske za pojedini slučaj privremeno ne odobri.
Republika Hrvatska povlači svoje predstavnike iz Saveznoga vijeća Skupštine SFRJ. kojemu je istekao mandat, a njegovo je postojanje nepotrebno u postupku razdruživanja. Republika Hrvatska smatra da Vijeće republika i pokrajina može obavljati ulogu parlamentarnog razmatranja problema razdruživanja.
V.
Republika Hrvatska priznaje puni suverenitet i međunarodno-pravni subjektivitet novim državama koje nastaju razdruživanjem SFRJ u okviru postojećih granica SFRJ i u okviru njihovih međusobnih granica utvrđenih dosadašnjim ustavom ili međusobnim dogovorom na demokratski način. Uspostavom samostalnosti i suverenosti Republika Hrvatska ne želi prekid odnosa s drugim republikama niti poremećaj u gospodarskim, prometnim i financijskim odnosima ili poslovanju. Republika Hrvatska uspostavit će posebni ugovorni odnos s Republikom Slovenijom, stvarajući savez dviju samostalnih suverenih država. Republika Hrvatska poziva i ostale republike dosadašnje SFRJ na stvaranje saveza suverenih država pod sljedećim pretpostavkama: priznavanje međusobnog državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta, uzajamno uvažavanje, priznavanje političkog pluralizma i demokracije, pluralizma vlasništva i tržišnog gospodarstva djelotvorno poštivanje ljudskih prava, prava nacionalnih manjina i drugih civilizacijskih vrednota slobodnoga svijeta. kao i spremnost na recipročni dogovor i ugovor o svim spornim pitanjima koja postoje između pojedinih republika suverenih država.
Republika Hrvatska polazi od stanovišta da bi savez suverenih država s Republikom Slovenijom kao i s ostalim republikama. utemeljen na osnovama ugovorne, dobrovoljne i interesne zajednice. mogao biti od koristi za sve republike dosadašnje SFRJ pod uvjetom da se poštuju međusobni interesi po važećim propisima međunarodnog prava, posebno onih na kojima se zasniva i izgrađuje Europska zajednica, jer ta načela pokazuju životnost i praktičnu djelotvornost i ona su putokaz koji će i u budućem savezu suverenih država, do ulaska u Europsku zajednicu, osigurati mir, prosperitet i međunarodno uvažavanje.”
* Dr. Ružica Ćavar, dr. stom. i dr. med., je počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj i počasna članica Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva. Napisala je veliki broj članaka odgojnog, proživotnog, moralnog, socijalnog i političkog sadržaja, objavljenih u više listova i časopisa katoličke i društvene provenijencije, kao i veći broj još neobjavljenih radova sličnog sadržaja. Nastupala je u više TV i radijskih emisija, sudjelovala svojim radovima na obiteljskim skupovima, te održavala više predavanja o obiteljskim temama.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
