Zagrebački gradski zastupnik, liječnik ginekolog i nekadašnji predsjednik Hrvatske liječničke komore Trpimir Goluža oglasio se na svom Facebook profilu nakon objave Ivane Paradžiković u kojoj je podijelila priču o svojoj prijateljici koja je u 25. tjednu trudnoće, a nerođenoj bebi su dijagnosticirali maligni tumor te ne može u Hrvatskoj počiniti feticid.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Činjenice koje bi trebala znati osoba koja sudi o slučaju trudnice kojoj je “zabranjen pobačaj”
1. prekid trudnoće nakon 22. tjedna NIJE POBAČAJ nego prijevremeni POROD
2. postupak prekida trudnoće nakon 22. tjedna u slučaju živog čeda, za koji se zalažu rijetki stručnjaci i mnogi laici, podrazumijeva prvo USMRĆIVANJE odnosno UBIJANJE bolesnog čeda, a potom i njegov porod
3. prenatalno, dakle prije rođenja djeteta, nemoguće je sa sigurnošću utvrditi prirodu tumorske tvorbe kao niti posljedice koje će ista imati po život djeteta
4. po porodu djeteta može se puno točnije postaviti dijagnoza i dati preciznija prognoza
5. u Hrvatskoj je moguće i nakon 10. tjedna trudnoće, u određenim situacijama i uz jasno propisanu proceduru, izvršiti prekid trudnoće
Pitanje za promišljanje sviju nas:
Što bismo učinili prijevremeno rođenom djetetu u 30 tj. trudnoće kojem je nakon poroda dijagnosticiran identičan tumor mozga, koji ima nerođeno dijete zbog kojeg je pokrenuta ova sveobuhvatna hajka u javnosti?
Ja bi ga pokušao izliječiti. Ne bih ga apriori usmrtio. Vi?, zaključuje dr. Goluža.
“Pitam se taj netko koji odlučuje o tuđem životu, je li kada pogledao u oči trudnicu koja treba čekati mjesecima da joj dijete premine u trbuhu?!”
Podsjetimo, Paradžiković je na svom Instagram profilu podijelila fotografiju prijateljice iz tekst:
“Ovo je moja prijateljica. U šestom mjesecu trudnoće. 25 tjedana sreće, uzbuđenja i iščekivanja prekinuo je uobičajeni utorak, redovan pregled kod ginekologa.
Mirelina beba ima tumor. Jako velik tumor. U otpusnom pismu piše maligan. Posljednja 4 tjedna toliko uznapredovao da su bebine šanse da preživi…nikakve. Ako kojim slučajem preživi bit će s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama. Tumor je u glavi, pritišće mu mali mozak…
Takvu ranjenu i slomljenu s prognozom koju niti jedna majka ne može ni čuti niti prihvatiti poslali su doma da čeka da beba u njoj umre! Druga opcija koju joj je liječnica šapnula ispod glasa je: neka ide u Sloveniju da joj tamo pomognu. Poput neke kriminalke. Da moli u drugoj državi da joj liječnici pomognu jer u njezinoj domovini ne mogu! Ne žele?
U Hrvatskoj je na snazi zakon iz 1978. Nejasan, nedorečen. Pitanje kojim se nitko neće baviti. Jedno od onih zbog kojih se gube glasovi, nestaje podrška.
Ali, pitam se taj netko koji odlučuje o tuđem životu, je li kada pogledao u oči trudnicu koja treba čekati mjesecima da joj dijete premine u trbuhu?!
Koja od nas je sljedeća? Molim vas pomozite! Sherajte. Nemojte da ostane sama”, napisala je Paradžiković.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
‘Molim vas, pomozite’!…Da se bebi prekine život
Objavu su prenijeli najveći hrvatski mediji, a kao primjer donosimo naslov Večernjeg lista: Ivana Paradžiković objavila potresnu objavu: “Bebine šanse da preživi su nikakve, molim vas, pomozite”.
Ako niste išli dalje od naslova, pomislili bi da moli pomoć kako bi se bebu održalo na životu, pomoglo joj se, izliječilo…
No, posve suprotno.
Paradžiković moli pomoć da se nerođenoj bebi okonča život u visokom stupnju trudnoće. Sve to kako majka ne bi patila ako beba kojim slučajem premine prije rođenja. Pa ćemo bebi i majci pomoći tako da nađemo one liječnike koji bi djetetu s tumorom okončali život i svaku šansu pa iako ona bila i jedan posto – da se živo rodi.
Slične naslove u mainstream medijima mogli smo čitati kada su prenošene potresne priče o teško bolesnoj djeci za koju se u Hrvatskoj i inozemstvu tražila i najmanja nit nade da može biti izliječeno. No, ovdje se traži posve suprotno.
Zašto? Jer dijete u majčinoj utrobi nije živo? Ne zaslužuje šansu jer još nije rođeno? Pa se traži da ubrzamo možda neizbježnu smrt.
Za djecu s Down sindromom?!
Inače, Paradžiković je 2018. sudjelovala u snimanju kalendara “Velike i male zvijezde” za pomoć djeci rođenoj s Down sindromom.
Upravo su djeca s tom “greškom” najčešće žrtve pobačaja, a u pojedinim zapadnim državama poput Islanda gdje se djeca s Down sindromom više ne rađaju ili pak Danskoj u kojoj je 2018. rođeno tek 18 beba s Down sindromom.
