Priča Ivane Paradžiković otvorila novi lov na priziv savjesti: Grujić bliska stranci Možemo traži zabranu

paradžiković
Jasenka Grujić, Ivana Paradžiković, Montaža: Narod.hr, Izvor: Fah, Snimka zaslona, Depositphotos

Nakon objave nekadašnje novinarke i urednice na Novoj TV Ivane Paradžiković u kojoj je podijelila priču o svojoj prijateljici koja je u 25 tjednu trudnoće, a nerođenoj bebi su dijagnosticirali maligni tumor te ne može u Hrvatskoj pobaciti svoje dijete, javila se ginekologinja Jasenka Grujić, inače članica Savjeta za Zagreb stranke Možemo. Grujić je ovaj slučaj iskoristila kako bi ponovno krenula u napad na institut priziva savjesti.

Paradžiković je na svom Instagram profilu podijelila fotografiju prijateljice iz tekst:

Ovo je moja prijateljica. U šestom mjesecu trudnoće. 25 tjedana sreće, uzbuđenja i iščekivanja prekinuo je uobičajeni utorak, redovan pregled kod ginekologa.
Mirelina beba ima tumor. Jako velik tumor. U otpusnom pismu piše maligan. Posljednja 4 tjedna toliko uznapredovao da su bebine šanse da preživi…nikakve. Ako kojim slučajem preživi bit će s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama. Tumor je u glavi, pritišće mu mali mozak…

Takvu ranjenu i slomljenu s prognozom koju niti jedna majka ne može ni čuti niti prihvatiti poslali su doma da čeka da beba u njoj umre! Druga opcija koju joj je liječnica šapnula ispod glasa je: neka ide u Sloveniju da joj tamo pomognu. Poput neke kriminalke. Da moli u drugoj državi da joj liječnici pomognu jer u njezinoj domovini ne mogu! Ne žele?

U Hrvatskoj je na snazi zakon iz 1978. Nejasan, nedorečen. Pitanje kojim se nitko neće baviti. Jedno od onih zbog kojih se gube glasovi, nestaje podrška.

Ali, pitam se taj netko koji odlučuje o tuđem životu, je li kada pogledao u oči trudnicu koja treba čekati mjesecima da joj dijete premine u trbuhu?!

Koja od nas je sljedeća? Molim vas pomozite! Sherajte. Nemojte da ostane sama’, napisala je Paradžiković.

‘Molim vas, pomozite’!…Da se bebi prekine život

Objavu su prenijeli najveći hrvatski mediji, a kao primjer donosimo naslov Večernjeg lista: Ivana Paradžiković objavila potresnu objavu: ‘Bebine šanse da preživi su nikakve, molim vas, pomozite’.

Ako niste išlo dalje od naslova, pomislili bi da moli pomoć kako bi se bebu održalo na životu, pomoglo joj se, izliječilo…

No, posve suprotno.

Paradžiković moli pomoć da se nerođenoj bebi okonča život u visokom stupnju trudnoće. Sve to kako majka ne bi patila ako beba kojim slučajem premine prije rođenja. Pa ćemo bebi i majci pomoći tako da nađemo one liječnike koji bi djetetu s tumorom okončali život i svaku šansu pa iako ona bila i jedan posto – da se živo rodi.

Slične naslove u mainstream medijima mogli smo čitati kada su prenošene potresne priče o teško bolesnoj djeci za koju se u Hrvatskoj i inozemstvu tražila i najmanja nit nade da može biti izliječeno. No, ovdje se traži posve suprotno.

Zašto? Jer dijete u majčinoj utrobi nije živo? Ne zaslužuje šansu jer još nije rođeno? Pa se traži da ubrzamo možda neizbježnu smrt.

Za djecu s Down sindromom?!

Inače, Paradžiković je 2018. sudjelovala u snimanju kalendara ‘Velike i male zvijezde’ za pomoć djeci rođenoj s Down sindromom.

Upravo su djeca s tom ‘greškom’ najčešće žrtve pobačaja, a u pojedinim zapadnim državama poput Islanda gdje se djeca s Down sindromom više ne rađaju ili pak Danskoj u kojoj je 2018. rođeno tek 18 beba s Down sindromom.

Foto: Velike i male zvijezde

Lov na priziv savjesti ginekologinje bliske stranci Možemo

Naime, nakon objave Ivane Paradžiković na N1 televiziji gostovala je ginekologinja Jasenka Grujić, inače članica ekstremno lijeve stranke Možemo i članica njihovog nestranačkog Savjeta.

Grujić je od ranije poznata kako promicateljica ‘prava’ na prekid života nerođene djece, a u najnovijem istupu poručila je: Prizivu savjesti nema mjesta u medicini.

>(VIDEO) Dr. Goluža: ‘Jako je dobro da svaki čovjek ima savjest, pa tako i liječnici’

‘Postoji zakonski okvir iz 1978. koji omogućava da se takva trudnoća prekine jer taj plod nema budućnost. Rečeno je trudnici da će možda odumrijeti u uterusu ili će biti biljka. To su sad riječi koje ja ponavljam, ja to nisam, moram priznati, detaljno pratila. Znam po prilici da je toj trudnici postojala mogućnost u hrvatskim bolnicama, s obzirom na kompetencije mojih kolega i opremljenost naših bolnica, postojala je mogućnost da se trudnoća prekine na teret HZZO-a.

Nažalost ono što je rečeno ispod stola odite u Sloveniju je velika sramota za moju profesiju i mislim da je vrijeme da se poduzmu koraci da se posao obavlja profesionalno i da nikakav svjetonazor utječe na to da je interes pacijenata na prvom mjestu. To je etička dužnost svakog liječnika i posebno se to odnosi na ovakve situacije koje mogu ugroziti i samu ženu…. Spominjem primjer peruanske žene koja morala roditi encefalitično dijete koje je umrlo nakon četiri dana. Udruge su nakon toga poduzele korake i država joj je morala platiti odštetu jer nije na vrijeme i adekvatno liječena, što je podvrgnuta mučenju i nehumanom pristupu, što joj je narušena privatnost… Jer je imala 17 godina. Mogla bih povući paralelu, svakako postoje određene malformacije koje se mogu dijagnosticirati koje nam kažu da plod nema perspektivu i takvu trudnoću, ako to žena odluči, treba prekinuti.

…Zna se što je u okviru moje struke, koje su dužnosti i zadaci svakog ginekologa. Ja ne prihvaćam priziv savjesti niti ga tako zovem. Zovem ga odbijanje vršenja dužnosti. Držim se mojih kolega koji su u tome dosljedni i koji smatraju da prizivu savjesti nema mjesta u medicini uopće. I ja to smatram. Savjest i ta ljudskopravaška tematika je nešto drugo, ovo je potpuno religijski obojan institut koji je počeo enciklikom Evangelium Vitae 1995. kad je rečeno da se prekid trudnoće i eutanazija moraju tretirati takvim zločinima da im se svaki čovjek mora suprotstaviti prizivom savjesti bez obzira na zakone. To je upad u sekularni poredak države i sad imamo primjer ove žene kojoj kolege ispod stola govore da ide u Sloveniju. Pozdravljam i zahvalna sam slovenskim kolegama koje rade svoj posao i kad je u pitanju prekid trudnoće’, kazala je Grijuć na N1 televiziji.

Značajni događaji u svibnju

Pitanje pobačaja koje je jučer aktualizirano u svijetu nakon što je iscurila moguća odluka američkog Vrhovnog suda kojom bi nakon gotovo 50 godina mogla biti srušena odluka u predmetu Roe protiv Wadea, koja je kamen temeljac za legalizaciju pobačaja u SAD-u, svako malo površno se poteže i u Hrvatskim medijima.

>Što znamo o presudi Roe protiv Wadea kojom je legaliziran pobačaj u SAD-u, a koja bi nakon 50 godina mogla pasti?

U mjesecu u kojima se održavaju Hodovi za život u znak potpore svakom rođenom i nerođenom djetetu, njegovoj majci, ocu i svakoj obitelji i čiji je cilj skretanje pozornosti na poštivanje svakoga ljudskog života od začeća do prirodne smrti, ovaj slučaj koji je opisala Paradžiković, iskorišten je kako bi se ponovno propagiralo ukidanje priziva savjesti.

>Pogledajte datume kada će se održati Hod za život, obitelj i Hrvatsku u 10 hrvatskih gradova

Što je priziv savjeti?

Priziv savjesti je odluka pojedinca da odbije izvršiti neku obvezu koju mu nameće pravni sustav. Svojevrsno je osobno opravdanje za neizvršavanje određene radnje te je odraz prava na slobodu savjesti i često vjeroispovijesti, a motiviran je moralnim, etičkim ili religijskim uvjerenjima.

‘Pravo na priziv savjesti vrsta je temeljnog ljudskog prava koje je višeg ranga od nekih drugih prava jer je Ustavom propisano da se ne može ograničiti čak ni u slučaju ratnog stanja’, istaknuo je ranije doc. Mato Palić s Katedre za ustavno i europsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Osijeku na tribini u Hrvatskom liječničkom zboru u povodu Svjetskog dana priziva savjesti.

>Koji su hrvatski političari napadali pravo na priziv savjesti i što su sve tvrdili?

>Priziv savjesti kao ljudsko pravo zajamčeno međunarodnim dokumentima i Ustavom RH

(FOTO) Za mainstream medije priziv savjesti je ‘uznemirujući problem’: Pogledajte kako izvještavaju o njemu

Zakonodavstva razvijenih zemalja vođena zaštitom ljudske slobode, identiteta, savjesti i dostojanstva dopuštaju priziv savjesti kao pravno dopuštene radnje ograničenog opsega. Da bi priziv savjesti bio legitiman, mora se zasnivati na moralnim principima pojedinca koji shvaća značenje pravnih normi, a ne na osobnim interesima. S druge strane, bitno je da pravo jednog pojedinca ne ugrožava ili isključuje prava drugih ljudi.

Ustav Republike Hrvatske, kao i međunarodni dokumenti, jamče pravo na priziv savjesti. Ustav tako regulira mogućnost priziva savjesti i onima koji zbog svojih uvjerenja nisu pripravni obavljati vojničke dužnosti u oružanim snagama. Na sličan je način uredba o prizivu savjesti uvrštena i u zdravstvene zakone.

Povijesno je kao ljudsko pravo priznat nakon Nirnberških procesa, kada se rađa cijela moderna doktrina ljudskih prava i Opća deklaracija o ljudskim pravima.

Priziv savjesti zajamčen je i Općom deklaracijom o ljudskim pravima Čl. 18. (svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere); Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Čl. 9.1 (isto pravo, uz navođenje mogućih ograničenja u demokratskom društvu); Rezolucijom Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o pravu na priziv savjesti u medicini broj 1763/2010 od 07.10.2010.g., St.1. (koja kaže da niti jedna osoba, bolnica ili ustanova ne treba biti prisiljena, ni biti smatrana odgovornom … zbog odbijanja da izvrši, omogući, potpomogne … izvršenje bilo kojeg čina koji bi prouzročio smrt ljudskog fetusa ili embrija).

Danas je u Hrvatskoj – izuzev prigovora savjesti protiv vojne službe koji je izrijekom priznat u čl. 47. Ustava RH – zakonima izrijekom priznat i prigovor savjesti liječnicima, medicinskim sestrama i stomatolozima protiv sudjelovanja u medicinskim zahvatima (poput pobačaja). Pravo na priziv savjesti je zakonski priznato svim zdravstvenim i nezdravstvenim radnicima, u pogledu postupaka medicinski pomognute oplodnje.

U osiguranju prava na priziv savjesti u Republici Hrvatskoj zdravstveni djelatnici pozivaju se uz Ustav i Konvenciju i na stavak 1. Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o pravu na priziv savjesti u medicini, broj 1863/2010 od 7. listopada 2010., članak 20. Zakona o liječništvu Republike Hrvatske, te članak 2. točka 15. Kodeksa medicinske etike i deontologije, koji je identičan već citiranomu članku 20. Zakona o liječništvu, te također članak 38. Zakona o medicinskoj oplodnji.

Izvan medicinske sfere u Hrvatskoj pravo na priziv savjesti može se naći u članku 24. Zakona o obrani koji propisuje da je osobama koje zbog svojih vjerskih ili moralnih uvjerenja nisu pripravne sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u Oružanim snagama dopušten prigovor savjesti, a nalazi ga se i u etičkim kodeksima raznih struka.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.