Foto: Snimka zaslona

Ofenziva pseudoljevice i njihovih instaliranih kadrova na hrvatski odgoj i obrazovanje ne jenjava. I najnevjernijim Tomama potpuno je jasno kakvi su to izdajnički gulanferi, anacionalni uhljebi i jeftini kameleoni. I kako je riječ o jezivoj trapuli namijenjenoj hrvatskome narodu. Iza navodnih spasitelja koji Hrvatima trebaju osigurati dio suvremenog svijeta zapravo se iščitavaju metode indoktrinacije kroz odgoj i obrazovanje pa nas od kurikula dovedoše do Manifesta. Marx i Engels svoj su Komunistički manifest objavili 1848., a Blaženka Divjak, HNS-ova ministrica obrazovanja i znanosti, 2017. objavljuje obrazovni manifest. Dešifrirana je pseudoljevičarska „enigma“.

Instalirani kadrovi pseudoljevice imaju zadaću provesti indoktriniranu reformu hrvatskoga odgoja i obrazovanja. Predstavljaju se apolitičnim i nestranačkim pojedincima, i borcima za depolitizaciju obrazovanja. Činjenica kako su postavljeni od politike i provode programe svojih istomišljenika, u potpunosti se ignorira. Tako se Boris Jokić predstavljao osobom koju nije postavila politika (iako je tadašnji šef Partije i vlade RH Zoran Milanović javno više puta ponovio kako ga je upravo on postavio na to mjesto). I aktualna ministrica obrazovanja Blaženka Divjak predstavlja se apolitičnom i nestranačkom osobom. Brine je politizacija obrazovanja, traži izlazak iz „ideoloških rovova“ koji zaustavljaju reforme, a činjenica je kako je baš Divjak politički izbor HNS-a.

Riječ je o stranci koja je opravdanje za trgovačku koaliciju s HDZ-om pronašla upravo u preuzimanju ovoga resora i obećanjem kako će nastaviti Jokićevim putem. Aktualna ministrica posljedica je politike „stabilnosti“ jer se nakon takve „pragmatičnosti“ našla na vodećem političkom mjestu u resoru obrazovanja. Zanimljivo je kako i Jokić i Divjak imaju snažnu potporu medija. „Imamo medije“, često je ponavljao Boris Jokić među svojim pristašama. Veći dio medija sudjeluje u promoviranju njihova lažnog profila te u provođenju indoktrinirane reforme hrvatskog odgoja i obrazovanja.

S druge strane, vlada potpuna medijska blokada prema stručnjacima koji argumentirano progovaraju o Jokićevoj reformi jer je to dogma koju se ne smije dirati. I dok se instalirani kadrovi pseudoljevice lažno predstavljaju apolitičnim demokratima, istodobno „konzumiraju“ političko ponašanje i djelovanje najrigidnijeg jednoumlja. Neistomišljenici se kompromitiraju i ozloglašuju. Prisjetimo se samo medijske hajke kojom se odvijala brutalna difamacija ministra Pave Barišića za koju se poslije uspostavilo kako je bila neosnovana, zlonamjerna i lažna. Nakon Pave Barišića na meti je Dijana Vican. Umjesto rasprava i pluralističkoga dijaloga vode medijski rat. Pojedinci se etiketiraju desničarima, ultrakonzervativcima, kleronacionalistima koji će navodno unazaditi hrvatsko obrazovanje. Kako bi narodnim masama bili prihvatljiviji, kroz svoja novinarska pera poručuju kako je zemlja okrugla, a dinosauri stariji od Boga.

Oživljavanje Jokićeva koncepta

Unatoč tome što je jedna od najvećih znanstvenih i stručnih odgojno-obrazovnih rasprava u novijoj hrvatskoj povijesti pokazala kako je koncept Jokićeve reforme neprovediv, metodologija isprobana i odbačena te kako može imati negativne posljedice na naraštaje učenika, hrvatsko gospodarstvo i društvo, ministrica Divjak te činjenice u potpunosti ignorira kao i Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti (HAZU) te uspijeva „oživjeti“ Jokićev dokument pa najavljuje njegovo uvođenje u škole.

U pismu, kojim se obraća učiteljima, više ne govori samo o uvođenju informatike sljedeće školske godine, već govori o „osobnom cilju i cilju njezina tima“ (vladu RH i ne spominje) uvođenju kurikularne reforme kroz pilot projekt“. Zanimljivo je kako dobiva potporu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. I ne samo to. Njihova zajednička izjava kako je 90 posto sadržaja kurikula prihvaćeno, a samo 10 posto treba sitne dorade, nečuvena je, neistinita i obična je manipulacija. Znači, neprovediva, neučinkovita i moguće štetna reforma koju je izradio Boris Jokić „oživjela“ je i uvodi se u škole.

Vrhunski hrvatski stručnjaci koji su analizirali Jokićevu reformu, koju je Divjak danas preuzela, istakli su kako je u dokumentu zanemaren nacionalni identitet (i to u čak i u odnosu na ostale članice Europske Unije). Stoga ne čudi što se umjesto nacionalnoga ponosa našim učenicima, školama i profesorima koji svojim postignućima promoviraju kvalitetu hrvatskoga obrazovanja stvara ozračje neuspjeha, nezadovoljstva i beznađa. A hrvatski su srednjoškolci ove godine na prirodoslovnoj olimpijadi između 24 zemlje članice Europske unije osvojili tri zlatne i tri srebrne medalje, a prošle godine jednu srebrnu i pet brončanih medalja. Od 80 država na međunarodnoj kemijskoj olimpijadi naši učenici ove godine osvajaju tri medalje i posebnu nagradu. Mladi robotičari potukli su svjetske velesile i donijeli sedam medalja. Na svjetskom prvenstvu u debati hrvatski su učenici osvojili treće mjesto. Prošle godine, osvojili su četiri medalje na svjetskoj geografskoj olimpijadi na kojoj sudjeluju od 2010., a na svim dosadašnjim natjecanjima osvojili ukupno 19 medalja od mogućih 24 te su naši mladi geografi među najboljima na planeti. Prošle godine, na jednom od najzahtjevnijih natjecanja iz matematike na svijetu, osvojili su brončanu medalju, a na međunarodnoj kemijskoj olimpijadi čak tri medalje. Ali, uz spregu medija, kontinuirano se ponavljaju jednostrane, zlonamjerne i netočne informacija uvjeravajući narod kako, eto, u ovoj zemlji u kojoj ništa ne vrijedi ne vrijedi ni obrazovanje.

Interesna skupina s jasnim ciljevima i planom rada

Očito je kako Divjak, uz Jokića, predstavlja eksponirani dio interesne skupine koja ima jasne ciljeve i plan svoga rada. Organizirani su i dobro financirani iz inozemstva. U svakoj bi se državi na spregu politike, izvršne vlasti, medija i financiranja koje dolazi izvana uključio alarm, a u Hrvatskoj se takvu interesnu skupinu predstavlja mesijanskom.

Onoga trenutka kada je premijer smijenio Pavu Barišića i prepustio prostor obrazovanja HNS-u i Divjak, bilo je jasno kako se aktualna Vlada odrekla obrazovanja. Sve što se događa poslije toga samo je logičan slijed kojim se potvrđuje kako su HDZ i premijer Plenković pseuodoljevičarima prepustili obrazovanje. Najave o transformiranju povjerenstva i navodnome vodstvu od strane premijera Plenkovića izvrstan su potez vrhunski organizirane interesne skupine oko ministrice Divjak. Na taj način smjenjuju Dijanu Vican koju nisu mogli staviti pod nadzor. A premijer u ulozi predsjednika stručnoga povjerenstva samo je „pro forma“ kojom će se držati narod u zabludi o tome tko navodno brine o obrazovanju, a zapravo biti zavjesa iza koje će se odvijati nastavak ofenzive pseudoljevičara na hrvatsko obrazovanje.

O pripremama javnosti za rovovske promjene govorio je i SDP-ovac Vjeran Zuppa, jedan od vodećih ideologa pseudoljevice. On je vrlo otvoreno i jasno istakao kako je obrazovanje, uz znanost i kulturu, prioritet pseudoljevice, odnosno kroz kulturu i obrazovanje žele zavladati narodom. A obrazovanje je ključ. Stoga ne čudi činjenica što je kurikulna reforma za njih imperativ. U njoj je, kako Zuppa ističe, sposobnost za dubinske promjene. A naivci misle kako se ljevica treba baviti pitanjima socijaldemokracije. Namjernim zanemarivanjem i omalovažavanjem nacionalnih vrijednosti i identiteta stvaraju se pretpostavke kojima će se Hrvatsku priključiti zemljama regiona u inicijativi za reformu obrazovanja Istočne Europe. Ako tome dodamo i nedavno predstavljenu Deklaraciju o zajedničkom jeziku, Jokićevo educiranje u regionu koristeći hrvatske kurikulne dokumente, jasno je kako djeluje pseudoljevica i koji su joj ciljevi. Isto tako jasno je kako državni vrh još uvijek nema vremena i mogućnosti zaustaviti ofenzivu pseudoljevice ili će biti zapamćeno kako su u vrijeme HDZ-ove vlasti, predsjednika vlade (HDZ), predsjednika Sabora (HDZ) i predsjednice države (HDZ) odgoj i obrazovanje prepušteni izdajničkim gulanferima, anacionalnim uhljebima i jeftinim kameleonima?

dr. sc. Sanja Bilač
Hrvatski tjednik/HKV

Izvor: narod.hr/Hrvatski tjednik/hkv