Na ovaj kratak osvrt o zastavama potaknula me informacija da je stanoviti građanin Hrvatske ovih dana u svojem dvorištu istaknuo zastavu Socijalističke Republike Hrvatske (onu s crvenom petokrakom) kako bi proslavio kraj radova na novom krovu svojeg svinjca. Ubrzo nakon što je zastava zavijorila, zaradio je prekršajnu prijavu od naše policije, vjerojatno zbog toga što nije rabio zastavu Republike Hrvatske u propisanom obliku. Zakon naime kaže da se zastava RH može rabiti u obliku koji je utvrđen Ustavom RH i uređen odnosnim zakonom.
Junak najnovijeg zastavnog incidenta, petokraki je barjak istaknuo jer je jedino tu zastavu pronašao na tavanu, tako je navodno rekao policiji. Zastavu Republike Hrvatske nije našao i što sad čovjek da radi! Naime, u tom hrvatskom kraju običaj je izvjesiti zastavu (valjda bilo kakvu) kad se nešto izgradi, a zna se, bolje da propadne selo nego običaji. I tako se zbog dobrih starih običaja, u Lijepoj našoj još jednom zavijorila petokraka crvena zvijezda.
Nejednako prema „dobrim običajima“ u Hrvata
Ali ovaj slučaj sa svinjama i komunističkom zastavom dovodi nas još jednom do zakonskog i vrijednosnog kaosa u našoj državi. Naime, zastave SFRJ i SRH postale su uobičajene na dernecima na Petrovoj gori i svugdje na teritoriju RH, gdje štovatelji Tita slave partizanski pokret koji je poslužio stvaranju nove, komunističke Jugoslavije. I nitko te zastavnike ne prijavljuje, još manje kažnjava. I zašto bi sad naša policija kaznila čovjeka koji je sagradio svinjac i onako veseo, izvjesio istu zastavu koju ponosno i nekažnjivo diljem današnje Hrvatske vijore titoisti.
Osim toga, ako su partizani udarili temelj na kojem je stvorena naša suvremena državnost (tako nam iz HDZSDP-a pričaju) i crvena zvijezda petokraka nije zabranjena u Hrvatskoj, nego dapače, zvanično simbolizira slobodu i antifašizam (tako govori većina naših političara), zašto onda čovjeku koji je svojim svinjama osigurao bolji život pakirati prekršaj?
Kako to da se krajobraznom arhitekturom raslinje po hrvatskim proplancima nekažnjeno može preoblikovati u veliko i čitko T I T O, a u svojem dvorištu, pored svojeg svinjca, ne može se istaknuti zastava SR Hrvatske? Zašto netko i danas nekažnjeno može održavati višemetarski natpis T I T O na liticama naših planina, a netko drugi ne smije vijoriti Titove zastave? Tko može, a tko ne može vijoriti zastave SRH i SFRJ i zašto? To nigdje ne piše. U nijednom zakonu, a bogami ni u Ustavu.
Brod može, a zastava ne može!
Je li normalno da je u Hrvatkoj brod Galeb proglašen kulturnim dobrom i Grad Rijeka se zadužuje kako bi u njegovu obnovu ulupao silne milijune, a nekog nesretnika proganjaju zato jer mu je na tavanu ostala samo zastava koju je dugi niz godina ponosno vijorio i Franjo Tuđman.
U konačnici, ako Republika Hrvatska uvažava Tita i njegovu vojsku koja se u II. svjetskom ratu borila s takvom zastavom i izborila za novu Jugoslaviju, tada je i zastava SR Hrvatske jedna od hrvatskih povijesnih zastava (?) i njezino isticanje ne bi trebalo predstavljati prekršaj. To je činjenica, sviđalo se to nekome ili ne. Ako pozitivno vrednujemo Tita i njegovu armadu, ne možemo kažnjavati ljude koji ističu zastavu SRH. To je logika stvari. Sve ostalo je dnevno-lokalna politika nesnalažljivih službi kojima očito nitko nije dao jasna uputstva pa u nedostatku zakonskih rješenja, u državi proizvode dodatni kaos.
Jer istini za volju, ni hrvatska zastava koju su nedavno istaknuli Neovisni za Hrvatsku, ne zadovoljava oblik koji je utvrđen Ustavom RH i uređen odnosnim zakonom pa bi sukladno takvom tumačenju zakona i jednakoj provedbi zakona prema svima, isticanje te povijesne hrvatske zastave trebao biti prekršaj!
Petokraka i dalje sja nad našim nebom
Zastave su jasan i prepoznatljiv simbol društva i države. One jačaju društvenu koheziju i pridonose prepoznatljivosti nacionalnog identitea. Građanima komuniciraju prošlost, sadašnjost i budućnost njihove države; društvene temelje i vrijednosti. Pojedine nacije, poput američke, imaju poseban odnos poštovanja prema vlastitoj zastavi pa je isti i zakonski reguliran do u detalje. Točno se zna što se smije, a što ne smije raditi sa zastavom.
Za razliku od Amerike, pojedina društva, poput našeg, nisu u stanju ni zakon koji regulira uporabu zastave prilagoditi društvenim aktualnostima pa se tako u našem zakonu kazne za prekršaj u vezi sa zastavom još uvijek određuju u dinarskoj protuvrijednosti njemačkih maraka!
Tko, kako, kada i gdje smije isticati, vijoriti bilo kakve zastave u RH – to u našoj neuređenoj državi ne zna nitko, čak ni policija. Zakoni koji reguliraju to područje potpuno su nedorečeni i kao što vidimo zaostali u dobu dinara.
Osobno sam za kažnjavanje isticanja komunističkih simbola zbog zločina koji su pod tim simbolima počinjeni nad hrvatskim narodom, a čije posljedice osjećamo i danas. Ali vidim da većina građana RH ima neodređene stavove po tom pitanju ili im je potpuno svejedno. Pored nezainteresiranih, razmjerno velik broj građana gaji simpatije prema bivšem sustavu i Drugu Titu. Budući da živimo u demokraciji (s greškom), volja većine mora se poštovati.
Pa kad je već tako, dok se država ne izvuče iz potpunog vrijednosnog košmara i dok zakonski preciznije ne uredi svoje vrijednosti i temelje, bilo bi najbolje prestati sa selektivnim kažnjavanjem ljudi zbog isticanja crvene petokrake. Pa državu čiji je to bio simbol poštuju i prema njoj gaje neskrivene sentimente mnogi očevi, stričevi, kumovi i mentori dobrog dijela saborskih zastupnika i članova svih razina vlasti. To je općepoznato.
Čitali smo nedavno skandalozan intervju sa stogodišnjim Manolićem u kojem je još jednom jasno pokazao svoje političke stavove i odnos prema Titu i Jugoslaviji, ubojstvima hrvatskih civila i zarobljenika. Što smo od takvih mogli očekivati? Demokratsku Hrvatsku oslobođenu od jugoslavenstva i titoizma? Ne! U ova tri desetljeća stvaranja „neovisne“ Hrvatske, oni su se pobrinuli da njihova komunistička zvijezda još uvijek sja nad našim nebom. A zašto onda ne bi zasjala i nad slavonskim svinjcem?
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
