Dr. sc. Hrvoje Pende: Strah od promatrača

Foto: dr. sc. Hrvoje Pende

Napokon se ovaj tjedan ukazao službeni dopis Ministarstva uprave u kojem se odbija zahtjev Građanske inicijative Narod odlučuje za promatranjem postupka provjere broja i vjerodostojnosti potpisa birača koji su podržali referendumsku inicijativu za pravedniji izborni sustav. Očekivano, dopis je tipičan primjer balkanske političke frazeologije kakvih u hrvatskoj javnoj upravi ne manjka. Politički je to isprazan govor s mnogo oznaka klasa i urudžbenih brojeva, citata iz Narodnih novina; govor otuđene institucije koja s narodom i sa stvarnošću nema veze.

No dobro, bilo je to za očekivati, jer nitko ne radi u interesu svojeg nestanka pa tako ni hrvatska Vlada koja je proteklih mjeseci javnosti jasno komunicirala da je protiv predložene promjene izbornog sustava. Nesposobni za nešto suptilnije, od prvog javnog nastupa Inicijative, predstavnici HDZSDP koalicije grubo su manipulirali javnošću te su u svojim nastupima blatili Inicijativu. U toj nedemokratskoj raboti prednjačila je ekipa iz Vlade koja je time samu sebe stavila u sukob interesa glede ovog postupka.

Naravno, mnogima iz Vlade i Sabora jasno je da s uvođenjem 3 preferencijska glasa bez praga i smanjenjem broja zastupnika korupcijska mreža polako počinje pucati, nestaje njihov lagodan život i ničim zaslužene društvene privilegije. I zato čine sve da sadašnje stanje obrane po svaku cijenu, makar i ovim sramotnim bježanjem od vlastitog naroda.

Poštena Vlada otvara, a ne zatvara vrata narodu  

Zašto je promatranje političkog procesa važno? Demokratske zemlje vide ga kao važan alat u demokratizaciji društva. Promatranje općenito pomaže u izgradnji povjerenja u pošten i zakonit postupak. Ono promiče i potiče građanska prava svih sudionika u referendumskom ili izbornom procesu. Također, omogućuje ispravljanje loših praksi u tijeku procesa, ali i za ubuduće. Otklanja mogućnost manipulacija i prijevara, odnosno javnosti otkriva takve pojave, ako se dogode. Kad promatrači daju povoljno izvješće o provedenom postupku, to jača povjerenje građana u institucije, odnosno u pravnu državu. I na kraju, promatranje jača legitimnost odluka koje su posljedica provedenog postupka. Promatranje je posebice važno u mladim demokracijama čije institucije još nemaju potreban stupanj neovisnosti.    

Osim toga, na općoj razini, kao i svaka prava veličina, poštena Vlada je pristupačna, maksimalno otvorena javnosti. Ona ništa ne gubi puštajući da je se vidi iz blizine, jer ako radi dobro i u interesu društva, tada što je više upoznajemo, to je više poštujemo. Ako radi loše i protiv interesa naroda, tada vrijedi obratno – što je više upoznajemo, to je manje poštujemo. To naravno zna i naša Vlada pa svoje aktivnosti skriva. Da bi sačuvala svoju „veličinu“ i puki opstanak ona mora biti nepristupačna i pokazivati se samo onoliko koliko je potrebno da bi javnost obmanula. Sve više od toga razotkrilo bi je i pokazalo njezino pravo lice.     

Sigurnosne sobe i APIS

Iako je vrlo jasno da Vlada ne vlada transparentno te da joj je takvo postupanje nepoznato i strano, ministar Kuščević jučer na tiskovnoj konferenciji u paru s predsjednikom uprave APIS-a (javne tvrtke koja će provjeravati potpise) priča o transparentnom postupku, sigurnosnim sobama, video nadzoru, zabranjenom unosu mobitela, Povjerenstvu, APIS-u – i to bi nama nešto trebalo značiti? To osigurava transparentan postupak? Kamera? Sigurnosna soba? Vladino Povjerenstvo? APIS?

I nakon što je ministar javnosti ispričao sve o navodnoj nemogućnosti prijevare i manipulacije prilikom provjere potpisa, mrtav-hladan izjavio je kako „oni koji sumnjaju u nepristranost države to čine krajnje neopravdano“! Ukupna poznata povijest korupcije i nesposobnosti koja se desetljećima gomila u ovom društvu zahvaljujući svim hrvatskim vladama, ministru nije ni najmanje zasmetala da jučer građanima ležerno poruči kako je „Vlada RH jamac demokracije i kako nije primjereno sumnjati u državnu upravu“!

Vrlo obećavajuće i dosljedno za Vladu kojoj je navodno jako stalo da u budućnosti našim ulicama šeću visokoobrazovani pojedinci koji će slobodno, kritički misliti i biti aktivni članovi zajednice. Misli li i ministrica Divjak da nije primjereno sumnjati u državnu upravu? Tražiti promatranje referendumskog procesa? A što o tome misli Predsjednica Republike Hrvatske? I to bi građani htjeli znati. Ipak, ovdje se radi o važnoj stvari za budućnost države.   

Tisuće promatrača

Posebno je zgodna i „uvjerljiva“ jučerašnja izjava ministra Kuščevića u kojoj tvrdi da je promatranje postupka zatražilo i nekoliko tisuća osoba koje se ne slažu s predloženim promjenama izbornog sustava. I eto mu lijepog argumenta da se promatranje nikome ne dozvoli. Jer kad ne mogu oni, zašto bi mogli predstavnici referendumske inicijative. Zaključak: ne može nitko!

Usprkos tisućama odbijenih zahtjeva za promatranje, lijepo je spoznati da je Građanska inicijativa Narod odlučuje potaknula djelovanje civilnog društva, odnosno, do sada nezabilježen interes građana za promatranje političkog procesa. Ipak, razočaravajuće je da (po ministru Kuščeviću) tisuće naglo osviještenih građana-promatrača želi svoje slobodno vrijeme provesti na državnoj straži kako bi spriječili poneki sumnjiv potpis u svojem pokušaju da se provuče ispod žice i građanima omogući veći utjecaj na sastav Sabora i jeftiniju državu.    

Dokle ide vrijeđanje građana Hrvatske?

Jesmo li mi za članove Vlade hrpa nepismenih individua koja ne zna razliku između crnog i bijelog, laži i istine; nismo sposobni prepoznati mogućnosti za manipulaciju? Valjda bi građani trebali misliti da uz Vladine kamere i Povjerenstvo nije moguća prijevara ili kako je predsjednik uprave famoznog APIS-a izabran mimo političkih intervencija? Koliko građani znaju, sve dosadašnje uprave APIS-a bile su stranački uvjetovane. Naime, jedini vlasnici su država (51%) i Grad Zagreb (49%), a građani su ipak (iz iskustva) skloni misliti da od Vlade do najmanje općine u Hrvatskoj vlastodršci ništa ne prepuštaju slučaju kad je u pitanju izbor kadrova, posebice u važnim službama poput APIS-a. Da, znamo, postoje javni natječaji, povjerenstva, testovi i slično, ali to u suvremenoj Hrvatskoj ništa ne znači. Jer da znači, mi danas ne bi bili u ovakvom stanju.

Oligarhija protiv istine

Svaka demokratska i mudra vlast u slučaju poput ovog – referendumske inicijative za pravedniji izborni sustav – omogućila bi promatrače, jer ne postoji nijedan društveno relevantan razlog da se promatranje ne dozvoli, a uzevši u obzir koje su dvije suprotstavljene strane, razlozi za omogućavanje promatranja provjere potpisa su brojni.

Svojim odbijanjem promatrača, Vlada ostavlja jak dojam da u strahu od stvarnog broja potpisa čini sve kako bi sama, na miru mogla lažirati postupak i prijevarom spriječiti narodnu volju. Onemogućavanjem promatranja postupka provjere potpisa Vlada produbljuje polarizaciju društva, smanjuje ionako nizak stupanj povjerenja građana u institucije i delegitimira ovaj postupak.

Suprotno poražavajućoj i nedemokratskoj praksi hrvatskih vlasti, razvijene zemlje svojim građanima omogućuju da o bitnim pitanjima odlučuju na referendumu te im pri tome ne zadaju gotovo nepremostive prepreke u prikupljanju potpisa. Naša Vlada, ponajprije radi vlastitog opstanka, polako oduzima vlast iz ruku svojeg naroda. Vjerujem da će u našem novom zakonu o referendumu, koji najavljuje ministar Kuščević, najduži članak biti onaj koji nabraja o čemu se na referendumu ne može odlučivati.

Ipak, svi hrvatski (ali i europski) političari koji se boje svog naroda i zaboravljaju da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, moraju biti svjesni da je moć ideje; unutarnja moć ljudi koje povezuje ideja za dobrobit svojeg naroda, mnogo jača od moći čiji je jedini izvor poklonjena pozicija.  

Jer moć koja nije autentična i ne izvire iz osobe nego samo iz pozicije, uvijek je štetna i uvijek ima svoj neslavan kraj. Pomrčina istine kojoj u Hrvatskoj svjedočimo desetljećima može potrajati dugo, ali kao sunce i mjesec, i istina se jednom oslobodi i zasvijetli.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Izvor: narod.hr