“Bez ikakvih suradnika-kontraobavještajaca, posve slučajno, prije nekoliko dana službenica u Primorsko-goranskoj županiji naišla je na dokaz o dugotrajnom nadzoru njezine e-pošte – postupku koji ne predviđa niti regulira ijedan propis. Štoviše, taj i takav postupak je kažnjiv“, piše dr. sc. Hrvoje Pende u kolumni za Narod.hr.
Jednog dana u rujnu 1987. godine, zazvonio je telefon u zgradi Narodne policije u Döbelnu, u Njemačkoj Demokratskoj Republici. Policajac je podigao slušalicu. S druge strane, glas nepoznatog čovjeka rekao je:
„Dobra večer. Imam informaciju za vas. Uzmite olovku.“
Policajac je odgovorio: „Slušam.“
Čovjek nastavlja: „Gospođa Marianne Schneider u srijedu, 14. rujna, putuje u Zapadni Berlin. Ne namjerava se vratiti.“
Policajac je upitao: „Tko ste vi?“
Čovjek ne odgovara. Policajac ga pita želi li ostati anoniman, na što čovjek odgovara potvrdno. Dalje ga policajac pita za izvor informacije i dobiva sljedeći odgovor:
„To je rekla svojoj bliskoj prijateljici.“ Informator tada prekida razgovor.
Jadna Marianne našla se u problemu. Služba je hitno poništila njezino dopuštenje za izlazak iz države i počela je nadzirati njezin telefon i poštu, naravno, uz sve ostale metode tajnog prikupljanja podataka.
Novi komunizam
Ovaj slučaj tek je kap u moru mnoštva sličnih, istinitih, dokumentiranih priča o kulturi dobrovoljnog prisluškivanja i cinkanja – načinu života koji se odigravao izvan okvira represivnog aparata i uključivao je stotine tisuća građana DDR-a, tzv. neslužbenih informatora. Prijavljivao je svatko svakoga – susjed susjeda, učenik učenika, student studenta, komunist komunista. Bilo je to društvo potpunog nepovjerenja; društvo puno nadzora, straha i izdaje bližnjeg.
Iz perspektive prosječnog građanina EU-a, takvo stanje društva (na globalnoj razini) nestalo je padom komunizma. Ali nije. U mnogim glavama dominira i danas. Uostalom, suvremene demokracije nove tehnološke izume sve češće koriste kako bi kontrolirale svaki korak našeg života, kako bi smanjile, a ne povećale ljudske slobode pa u tom smislu sve više nalikuju totalitarnim režimima.
Doduše, vlast u suvremenim demokracijama (još uvijek) uglavnom ne ubija i ne zatvara samo zato jer drukčije misliš i govoriš. Ne lomi preko koljena narodnu volju, ali je upornom indoktrinacijom savija i oblikuje prema vlastitim interesima. Unutar sustava koji, među ostalim, u bitnome određuju lažne veličine i njihova groteskna autoritarnost, prestrašeni i sve zatupljeniji ljudi prisiljavaju se na preuzimanje svakojakih društvenih uloga, među ostalim i na nezakonito prikupljanje podataka o kolegama.
Sokol zove Orla
Takav jedan tragikomičan slučaj ovih dana zabilježen je u Primorsko-goranskoj županiji, poznatoj po tome da suprotno zakonskim propisima odbija davati informacije od interesa za javnost. Ali ako ih ne želi davati, ne znači da ih ne voli prikupljati, i to o mnogočemu, na razne načine, ako treba i nezakonito.
Do priče sam došao jer su zaduženi za taj posao, PGŽ „neslužbeni informatori“ svoj dodatni posao (po nalogu nadređenog) radili amaterski, na razini odavno ustanovljene kvalitete rada HDZSDP grupe.
Dakle, bez ikakvih suradnika-kontraobavještajaca, posve slučajno, prije nekoliko dana službenica u Primorsko-goranskoj županiji naišla je na dokaz o dugotrajnom nadzoru njezine e-pošte – postupku koji ne predviđa niti regulira nijedan propis. Štoviše, taj i takav postupak je kažnjiv.
> Dr. sc. Pende: Vanđelićeva Republika pridonosi cjepkanju političke scene, a znamo kome to koristi
Naime, prema tumačenju Agencije za zaštitu osobnih podataka, službenu poštu zaposlenika poslodavac ne smije nadgledati bez njegova znanja. Ako to učini, krši Zakon o zaštiti osobnih podataka. Nadalje, stav Agencije je da samo iznimne okolnosti mogu opravdati uvođenje nadzora sadržaja elektroničke komunikacije zaposlenika, ali ta mogućnost i način moraju biti propisani posebnim pravilnikom. Drugim riječima, nadzor je zakonit i opravdan ako „vrijednost dobra koje se želi zaštititi spomenutim nadzorom i stupanj ugroze koji mu prijeti prevladava nad potrebom zaštite privatnosti“. Kao primjere situacija u kojima se nadzor e-pošte zaposlenika može primijeniti, Agencija navodi „sigurnosne incidente, povredu radne dužnosti, odavanje poslovnih informacija ili sumnju na mobbing“.
> Dr. sc. Hrvoje Pende: HDZSDP – Kako zajedno uništiti otok na primjeru Raba
Dakako, uz Etički kodeks nositelja političkih dužnosti i još mnogo normi kojima se uređuje lijepo i odgovorno ponašanje službenika, Primorsko-goranska županija ima i Pravilnik o korištenju i zaštiti računalnih zapisa i u njemu piše da se računalni zapisi „provjeravaju prema potrebi i sukladno normi ISO 27001:2005“ u kojoj pak nigdje nije reguliran ovdje opisani način „provjere“, a ne može ni biti jer je provjera nečega postupak koji ima razmjerno kratko, vremenski ograničeno trajanje, što ovdje nije bio slučaj. Naime, e-pošta službenice nadzirala se više od godinu i pol dana bez prekida (!) te bi se vjerojatno nadzirala i danas da službenica svojom intervencijom prema nadređenima sama nije prekinula tu sramotnu i nezakonitu „provjeru“!
Kao što su zaboravile na GDPR, PGŽ špije smetnule su s uma da je među mnogim ostalim detaljima koji omeđuju zakonitost nadzora e-pošte zaposlenika i taj da „praćenje bude vremenski i prostorno ograničeno, da traje onoliko koliko je potrebno da se utvrde relevantne činjenice“. Ekipica povjerljivih informatora očito je bila ponesena bondovskim ozračjem „špijunske afere“ i duboko zainteresirana za čitanje e-pošte svoje kolegice.
Zla volja i bolesna želja naređuju
Temeljem kojeg zakona, kojeg pravilnika, koje ISO norme, kojeg legitimnog razloga i cilja je PGŽ godinu i pol dana nadzirala e-poštu svoje službenice, bez njezinog znanja o tome? Naravno, nema uporišta u propisima, kao što nema stvarnog razloga i legitimnog cilja „provjere“. Radi se o brutalnom obračunu pročelnice sa službenicom koja nije pristala na dugotrajnu marginalizaciju i diskriminaciju te se nekoliko godina dostupnim pravnim sredstvima borila za zaštitu svojih prava iz radnog odnosa u organizaciji u kojoj je to jedan od glavnih krimena.
Jer ako se usudiš zatražiti svoja prava iz radnog odnosa, ako ukažeš na korupciju u tijelu javne vlasti, većina čelnika će te na ovaj ili onaj način maltretirati, ovisno o njihovim patološkim preferencijama. A paleta im je široka, od brutalnog verbalnog vrijeđanja, tračanja i klevetanja, preko sprječavanja prava na napredovanje i nagrađivanje, sve do povlačenja po famoznom Službeničkom sudu, a kako vidimo, ne prezaju ni od uhođenja.
> Dr. sc. Hrvoje Pende: Dvadeseto stoljeće nas je moralno korumpiralo, a dvadesetprvo će nas dotući
Nepodobni službenici nezakonito se nadziru kako bi nadređeni dobio nekakvu informaciju koja bi mu možda mogla poslužiti u nastavku nakaznog upravljanja županijskim upravnim odjelom. Na kraju krajeva, tko županijskoj vlasti što može?! Pogotovo u SDP-ovoj utvrdi čije kule i rovove dugi niz godina uspješno čuva i održava HDZ. Jer ako je mnoštvo nezakonitosti prošlo neprocesuirano, valjda se još jedan zakon bez ikakvih problema može zaobići. Pogotovo stoga što se radi tek o tajnom nadziranju elektroničke komunikacije neposlušnog službenika? Dragi prijatelji iz MUP-a i DORH-a za to će sigurno (opet) imati razumijevanja!
Uostalom, tko je i što je u današnjem svijetu službenik/radnik koji brani vlastiti, ali i integritet organizacije u kojoj radi? Nitko i ništa. Nevažna „stvar“ koju uz pljesak široke publike valja maltretirati, zgaziti, odbaciti.
Obične hulje izvršavaju
Ali ono što je poraznije od „nadređene“, bolesne želje za nadziranjem nepodobnih zaposlenika je „podređena“ ljudska zloća koja hini kolegijalnost, dok te istovremeno, sa zadovoljstvom prisluškuje i cinka.
Općenito, loša vlast ljude vrlo lako pokvari, podijeli i zavadi, baš kao što zločinačka vlast bez imalo problema obične ljude pretvara u mučitelje i ubojice. Iste te ljude, plemenita vlast može pretvoriti u činitelje dobra. Jer „obični“ ljudi su onakvi kakvima ih učini vlast. Sami po sebi nisu ni dobri ni loši. Nemaju unutarnje snage pa su vrlo zahvalna materija za oblikovanje, za potrebe vlasti. Da, oduvijek je bilo tako. Ali moramo li se svi s time pomiriti? Takvo stanje prihvatiti? Ne učiniti ništa nego poput većine, poslušno slijediti one na vlasti? Moramo li postati hulje kako bi u zajednici bili prihvaćeni i imali mogućnost ostvariti svoja legitimna prava?
Zbog iznimno lošeg javnog menadžmenta u Hrvatskoj, većina službenika i namještenika „odgojena“ je za sudjelovanje u prljavoj i nezakonitoj raboti. Po nalogu nadređenog, dio njih učinio bi to čak i sa zadovoljstvom. Poput ovdje opisanog PGŽ slučaja, takvi zadatak preuzimaju spremno i vrlo ga nerado ispuštaju iz ruku, čak i kad je „posao“ odrađen.
Ipak, nema ljepšeg osjećaja od izvješća Centrali, zar ne?
O autoru
* Dr. sc. Pende rođen je u Rijeci, doktor ekonomskih znanosti, kolumnist, društveni kroničar i aktivist. Objavio je četiri knjige, Moć neetičkog poslovanja: organizacijska kultura u Hrvatskoj (2008.), Hrvatski turizam: upravljanje identitetom (2013.), obje u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade, Zagreb, Riječke pravaške davorije (2021.) i Korona kult: 2 tjedna zauvijek (2022.), obje u izdanju udruge Primorski Hrvat, Rijeka.
Svojim ukupnim radom nastoji pridonijeti kritičkoj analizi, odnosno dekonstrukciji stvarnosti. Preispituje društvo, istražuje svijet svakodnevnog života unutar područja koje oblikuje njegovo ukupno iskustvo, ali i društveni kontekst. Jedan je od rijetkih autora koji piše vrlo jasno, britko, duhovito, bez kompromisa i autocenzure, uvijek s primjerenom dozom ironije i mediteranskog šarma.
Bio je član Organizacijskog odbora Građanske inicijative Narod odlučuje koja je 2018. godine uspješno organizirala prikupljanje potpisa hrvatskih građana za referendum za pravedniji izborni sustav. Za vrijeme „pandemijskih“ godina aktivno je djelovao na polju obrane ljudskih sloboda i građanskih prava.
Umjetnički opus Hrvoja Pendea su fotografija i razni oblici vizualne umjetnosti. U fotografijama teži dočarati osobne percepcije, asocijacije i doživljaje vlastitog okruženja. Dočarava i stavove o društvu, gradu, pojavi. Žanrovi su većinom socijalno-dokumentarni, arhitektonski, nadrealni i naturalistički. Priredio je više samostalnih i skupnih izložbi.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
