Zamjene teritorija i stanovništva nisu nepoznate u ljudskoj povijesti. Iz raznih razloga i u raznim okolnostima ljudi su napuštali svoje domove i naseljavali druge teritorije. U kratko vrijeme izmijenile su se etničke slike grada, područja, države. Na našim područjima imamo slučaj grada Rijeke koji je nakon „oslobođenja“ 1945. godine napustilo gotovo pola autohtonog stanovništva da bi na njihovo mjesto došli ljudi iz raznih krajeva bivše Jugoslavije.
Međutim, na europskom tlu već neko vrijeme događa se uvertira još jedne velike zamjene stanovništva koja se nazire u ne tako dalekoj budućnosti, a posljedica je europske demografske krize i imigrantske EU politike. Naime, već godinama stručnjaci upozoravaju na izrazito lošu demografsku sliku u većini europskih zemalja. Hrvatska ima jedne od najgorih pokazatelja u Europi. Zadnjih godina u našoj zemlji rodi se do 20% manje djece u odnosu na prošlu godinu. Depopulacija u Hrvatskoj iznosi enormnih 40-50 tisuća osoba godišnje. Dio je to opće europske slike, a pogotovo istočnoeuropske. Istočna Europa polako izumire. Pored niskog nataliteta tu je još i iseljavanje mlade, fertilne i propulzivne populacije na Zapad.
Prema istraživanjima brojnih stručnjaka, do 2050. godine Bugarska će izgubiti oko 2 milijuna stanovnika. S trenutnih 7,5 milijuna, za 30 godina past će na oko 5,2 milijuna stanovnika, što je čak 28% manje. Ako se demografska politika ne promijeni, Rumunjska će do 2050. godine izgubiti više od 20% svog stanovništva, jednako tako i Moldavija, Latvija, nešto manje Litva, Hrvatska, Mađarska, Srbija, Ukrajina – ca. 15-20% stanovništva. Poljaka će biti manje za ca. 6 milijuna. Radi se o najvećem europskom gubitku stanovništva u suvremenoj povijesti.
Liberalno istrjebljenje
U takvim se okolnostima događa slučaj masovne imigracije u Europu. Umjesto da se EU političari suoče s demografskim problemom i donesu pronatalitetne politike, oni svojim liberalnim mjerama sustavno „istrjebljuju“ vlastito stanovništvo, a nastale manjkove namjeravaju ispunjavati imigracijom s Bliskog istoka i iz Afrike.
Suprotno takvom smjeru, državnici kojima je stalo do opstojnosti i identiteta vlastitog naroda, a ne samo do broja stanovnika koji će služiti multinacionalnim kompanijama, vode računa o novim momentima i donose primjerene odluke. Pojedini političari, poput mađarskog premijera Orbana i zamjenika talijanskog premijera, ministra Salvinija, čija retorika iskače iz sterilne političke korektnosti EU moćnika, s punim legitimitetom donose mjere koje smatraju da su dugoročno korisne za njihovu zemlju. Za razliku od Angele Merkel, mađarski premijer Viktor Orban smatra da Europljani mogu i moraju sami riješiti svoje demografske probleme, oslanjajući se na vlastite snage, na njihovu mobilizaciju.
Zbog toga su praktički izopćeni iz EU degenerirane političke klase, a Mađarskoj se prijeti i ozbiljnim sankcijama. Europski parlament jučer je pokrenuo proceduru protiv Mađarske zbog „kršenja vrijednosti EU-a“ (što god to značilo). Kazna je oduzimanje prava glasa u Vijeću EU-a.
U svojim „demokracijom“ nadahnutim govorima EU birokrati kažu da mađarski narod treba osloboditi njegove vlade, jer eto, Mađari ne znaju sami izabrati svoju vlast. Valjda će im to uz obilnu financijsku pomoć svjetskih spekulanata-milijardera najbolje znati izabrati Bruxelles.
U Italiji se najavljuju nove demografske mjere budući da je stanje loše (iako ne kao u Hrvatskoj). Na kraju svojeg mandata, talijanska će Vlada izložiti rezultate demografske politike koja je po ministru Salviniju mnogo važnija od npr., problema javnog duga. Talijanska vlada zaustavlja enorman i nekontroliran uvoz imigranata i demografsku politiku planira ponajprije za očuvanje identiteta i opstojnosti vlastitog naroda. Naime, trenutno se u Italiji najveća stopa nataliteta bilježi upravo u područjima u kojima ima najviše imigranata.
Nagli porast popularnosti švedskih demokrata koji su u prošlonedjeljnim parlamentarnim izborima u Švedskoj osvojili gotovo 18% glasova također pokazuje da Europljani sve više prepoznaju nesposobnost aktualnih vlasti EU članica u rješavanju imigracijskog problema. Politička stranka Švedski demokrati osnovana je 1988. godine i zalaže za ograničavanje imigracije u Švedsku.
Demografska situacija u Hrvatskoj je katastrofalna. Usprkos tome, na horizontu se vide samo novi imigranti, ali ne i politika koja će našu zemlju i njezino autohtono stanovništvo izvući iz stanja nestajanja. Ili je naša vlada ipak za „europske vrijednosti“ pa će demografsku sliku Hrvatske nastojati popraviti izvozom Hrvata i uvozom imigranata – sve za neku novu Europu? Za sada joj to dobro ide pa nema straha da će nas briselski činovnici kazniti.
Mutanti novih politika
Europske politike i razni „progresivni“ pokreti 20. stoljeća doveli su do toga da Europi danas nedostaju mladi ljudi kako bi popunili potrebne službe, radna mjesta u industrijama, naselili ruralna područja i kako bismo se u budućnosti mogli brinuti za starije. Europska su društva sve manje održiva i mnogi zapadni političari uvoz imigranata vide kao jedini lijek za sumornu demografsku sliku Europe od polovice 21. stoljeća nadalje.
Njemački predsjednik, Frank-Walter Steinmeier, član SPD-a, kaže da je bez imigranata nemoguć napredak njemačke ekonomije i društva. Začuđuje tolika promjena u snazi, volji i identitetu jednog naroda u samo 60-ak godina! On u negiranju identiteta svojeg naroda ide dalje i kaže kako nema polovičnih ili cijelih Nijemaca, nema bioloških ili „novih“ Nijemaca. Nova EU retorika par excellence! Logički zaključak je da Nijemaca kao etniciteta više uopće nema; sada su svi tek građani Njemačke, mutanti novih politika, građani svjetskog društva bez granica. A one koji još osjećaju zajedničko podrijetlo i različitost u odnosu na druge; one koji u svojoj zemlji njeguju svoje posebne običaje i tradiciju – njih hitno treba pospremiti u etnografske muzeje.
Izgleda da je sve ono što smo prije znali o narodima i nacijama zastarjelo i pripada u produkt političkih mitova koje su nekad davno stvorile i s kojima su manipulirale političke elite radi vlastitih privilegija. Za nove, „napredne“ EU elite narodi nisu nešto dano, urođeno; oni su tek zastarjele tvorevine nastale u specifičnom povijesnom i društvenom kontekstu. Stoga, s novim vremenom takvo stanje treba nadići; narode kakve danas poznajemo treba poništiti. Na tome se naravno i radi, u više smjerova i na razne načine. Ima li tek nedavno stvorena hrvatska država snage da se odupre takvoj politici ili je svaka borba uzaludna?
*Autor je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Uz znanstvene i stručne članke, objavio je i dvije znanstvene knjige: Moć neetičkog poslovanja – organizacijska kultura u Hrvatskoj (2008) i Hrvatski turizam – upravljanje identitetom (2013).
U svojim radovima istražuje svijet svakodnevnog života unutar područja kojeg oblikuje njegovo ukupno iskustvo, ali i društveni kontekst. U biranju tema nastoji pridonijeti kritičkoj analizi i dekonstrukciji hrvatske stvarnosti, odnosno razotkrivanju stvarnih identiteta i implicitnih vrijednosti hrvatskih organizacija.
Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Na sličan način kao što na znanstvenom polju preispituje društvenu svijest, u svojim fotografijama dočarava osobne percepcije, iskazuje asocijacije i doživljaje vlastitog okruženja, ali i stavove o društvu, gradu, pojavi. Do sada je priredio više samostalnih i skupnih izložbi.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
