Već me pitaju imam li preporučiti što za Božić? Evo jedne izvrsne slikovnice. Zove se „Betlehemska crna ovca“ napisala ju je Livija Kroflin. Livija Kroflin lutkarstvom se bavi na različite načine: predaje povijest lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, piše i uređuje knjige o lutkarstvu, selektorica je lutkarskog festivala PIF, osnovala je lutkarsku grupu Lutkobus i za nju napisala nekoliko igrokaza…, govori dr. sc. Sanja Nikčević, teatrologinja i kazališna kritičarka iz Zagreba. Njezino djelovanje usmjereno je prema afirmaciji temeljnih ljudskih vrijednosti iz jasno postavljene kršćanske pozicije, vrlo često protiv vladajućih trendova u kazalištu i teoriji. Odlikovana je Redom hrvatskog pletera za doprinos razvitku i ugledu države te za dobrobit građana 2000. godine.
Jedan od njih je bio „Betlehemska crna ovca“ koji je nakon Lutkobusa igralo još nekoliko kazališta. Ovo joj je prva slikovnica (Naklada Semafora, Zagreb, 2019.) koja se jako lijepo i čita i gleda.
Govori nam o događaju za koji svi znamo: Kristovom rođenju ali kroz pogled životinja i to male ovce sa crnim runom. Ona je sva neobična ne samo zbog runa nego i zato što ima silan osjećaj za pravdu, za dobro, a i hrabra je… Kad čuje da su Josip i Marija bez smještaja ona ih odvede do štalice i još pozove voleka da ih grije. A kad majka kaže da se ljudska djeca rađaju bez runa ona odluči otići do njih i dati malenome svoje runo…. Iako je vani crna noć a po noći Zla zmija vreba na sve a naročito na male ovce.
Kako to završi i zašto zla zmija nije tri puta mogla pojesti malu ovčicu, odakle svjetlo u mračnoj noći i kakvo je runo imala ovčica na kraju priče – e, to se treba pročitati. A vrijedi. Ovo je topla priča kao i runo male ovčice.
Upravo tako je – toplo i vunom – ilustrirana jer je Anamarija Lenard napravila lutke od vune.
Na podlozi smeđe boje, boje zemlje – nekoliko ovčica, dvije ljudske figure, drveni štapići za bor i nekoliko kamenova – oživjeli su i vizualno svijet ove priče. Koju vam preporučujem ne samo za Božić. Nego i inače.
