Dr. sc. Šterc o vlasti koja ignorira izumiranje Hrvatske i smrtnosti zbog COVID-19

Stjepan Šterc
Foto: Damir Humski, Universitas

Službeni podaci Državnog zavoda za statistiku RH o prirodnom kretanju stanovništva posljednjih su godina neumoljivi i jasno potvrđuju demografski put kojim je usmjerena suvremena, moderna i europska Hrvatska. Demografske su se negativnosti ulaskom u Europsku uniju dodatno intenzivirale, a s dolaskom virusne krize postaju gotovo dramatične za svakog tko ne može mirno promatrati razinu demografske destrukcije niti prihvaćati svjesno političko potiskivanje objektivno najvažnije problematike hrvatske sadašnjosti i budućnosti. Velika uznemirenost kriznim posljedicama i intenzivno javno praćenje i usmjeravanje društvenih, gospodarskih i inih ponašanja, suradnjom pomno biranih predstavnika medicinske znanosti i političkih upravljača naše svakodnevnice poprima na javnoj sceni pomalo i dramatične obrise, piše doc. dr. sc. Stjepan Šterc, demograf i predstojnik Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljeništvo na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

Nitko pritom racionalan ne negira potrebe zaštite u virusnim (pandemijskim) okolnostima s puno nepoznanica, ali upravo uslijed opće su uznemirenosti i posebnih okolnosti bitni glasovi znanstvenog razum izvan zatvorenih selekcijskih političkih i medicinskih krugova i njihova projekcijska posljedična predviđanja na ukupno hrvatsko društvo i prostor. Općoj uspostavljenoj uznemirenosti nimalo ne koriste pomalo i paranoične crne destrukcijske najave u vremenima koja slijede niti teorijska postavljanja zavjera zasnovanih na osjećajima umjesto logičnim znanstvenim zakonitostima i projekcijama. Po mogućnosti s egzaktnim statističkim potvrdama i korelacijama.

Nikom racionalnom niti malo nije sporno kako je ljudska populacija najvrjedniji dio i čimbenik svakog prostora i društva i kako su upravo gubici ljudskih života i najveći mogući gubici niti malo usporedivi s materijalnim, financijskim i sličnim gubicima. Vrijedi to u jednakoj mjeri i za stariju i staru populaciju pa makar se radilo i o kraćem vremenu produžavanja njezinog života. Upravo se uređenost društava i mjeri sukladno odnosu izvršnog državnog upravljanja prema svojim veteranima zaslužnima po puno osnova. Zato je i svaka zabrinutost za povećavanje smrtnosti u Hrvatskoj (ili bilo gdje drugdje) razumljiva ili bolje rečeno bila bi razumljiva u svim dosadašnjim okolnostima i prošlim vremenima.

Najave o povećanju smrtnosti uslijed virusnog djelovanja do razine 1 500-2 000 osoba mjesečno trebale bi zabrinuti svakog, kao što su uostalom trebale svakog, a posebno sadašnje velike brižnike, zabrinuti i ranije u pred virusnim okolnostima. Nestanak hrvatske populacije prirodnim putem nije virusna novina niti je njezin intenzitet dosegao maksimume upravo ovih virusnih dana, ali osim rijetkih svjesnih posljedične budućnosti nisu se slagali stožeri, savjeti, političko-znanstveni podobnici i slična brižnička tijela. Dovoljan je samo i letimičan pogled na tablice rodnosti, smrtnosti i prirodnog kretanja stanovništva Državnog zavoda za statistiku RH (dostupne svima) kako bi se jasno uočile zakonitosti na koje nije bilo praktički nikakve reakcije, a kamo li slične današnjima.

Ozbiljnost situacije s virusnom krizom neosporno potvrđuje najveća dosad listopadska smrtnost u Hrvatskoj na razini 4 628 osoba, iako je u odnosu na najveću dosad smrtnost u istom mjesecu, godine 2018., povećanje za 165 osoba ili 3,7 %.

Veća je mjesečna smrtnost u Hrvatskoj od ove listopadske 2020. zabilježena u siječnju u svim godinama u razdoblju 2011.-2020. (osim 2016. godine), u veljači 2012., 2015., 2017. i 2019., u ožujku 2011., 2012., 2015., 2016. i 2018., u travnju 2015. i 2020., u srpnju 2015. i u prosincu 2014. i 2016. godine.

Iako je jasno uočljiva razlika razine smrtnosti između hladnog i toplog dijela godine, posebno nas je u pred virusnim razdobljima ranije i te kako trebala zabrinuti veća smrtnost u proljetnim i ljetnim mjesecima od ovogodišnje listopadske.

Mjesečna je razina smrtnosti u nekim ranijim godinama u odnosu na ovogodišnju listopadsku bila veća čak za 1 813 osoba (maksimum 2017.) ili npr. za 1 149 osoba (sekundarni maksimum 2019.). Ili npr. srpanjska je smrtnost 2015. godine bila veća od ove listopadske za 255 osoba, a siječanjska ove 2020. godine za 359 osoba.

Usporedba prvih deset mjeseci 2019. i ove virusne 2020. godine potvrđuje prema službenim podacima veću smrtnost 2019. za 232 osobe, a u proteklih je deset godina čak u pet godina zabilježena veća smrtnost u prvih deset mjeseci od ove virusne 2020.

Godine je 2015. npr. u prvih deset mjeseci umrlo u Hrvatskoj čak 3 304 osoba više nego ove 2020. virusne.

Svatko može po svom nahođenju tumačiti uočene zakonitosti ili tražiti različita opravdanja, no neosporno je kako je smrtnost u Hrvatskoj već niz godina realnost na koju je trebalo reagirati s političkog vrha bez imalo zadrške.

Izostanak ranijih reakcija ničim ne negira primjerenost u zaštiti hrvatske populacije u današnjim virusnim vremenima, a ovakvo je ukazivanje na neumitnost statističkih podataka nužnost kako bi se u svim granskim područjima konačno shvatila hrvatska stvarnost. Možda su upravo ova krizna vremena i ozbiljnost i vjerojatnost smrtnosti prilika prihvaćanja istog ili sličnog odnosa prema demografskom nestanku Hrvatske kao i prema stvarnim i mogućim virusnim posljedicama. Gospodo upravljači našim sudbinama, Vi ste na potezu postavljanja puta prema hrvatskoj budućnosti.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr