Igor Gilja je policajac tragične životne priče. Ovaj sin hrvatskog policajca koji je 1991. godine dao život za Hrvatsku, imao je svega tri godine kad mu je JNA ubila oca.
Kao policajac, nije mogao trpjeti nepravdu da se Vukovarom šeću u policijskim odajama oni koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku, te da se u gradu patniku postavljaju ćirilićne ploče. Zbog toga je 2013. godine jednu skinuo, a tadašnji ministar Ranko Ostojić mu je udijelio otkaz.
Prije nekoliko dana zapalio je svoju kuću i završio na psihijatrijskom lječenju.
Ta tragična priča ponukala je dr. Željku Markić iz udruge U ime obitelji da na Facebooku objavi status kojeg prenosimo u cijelosti:
“Hoće li Orepić ispraviti nepravdu nanesenu Igoru Gilji?
Igor Gilja je jasan primjer sramotnog odnosa SDP-HNS-ove vlade i velikog dijela medija prema braniteljima i njihovim obiteljima.
Ova strašna obiteljska tragedija Igora, sina Franje Gilje, poginulog hrvatskog dragovoljca – živčani slom i paljenje vlastite kuće – jasno se može povezati sa nepravdom kojoj je Igor Gilja bio izložen od hrvatskih vlasti i medija.
Svakom pametnom jasno je da je bit otpora javnosti prema postavljanju ćiriličnih ploča u Vukovaru u tome da je ćirilica u Vukovar ušla na četničkim i JNA tenkovima. Nikad prije srpskog osvajanja Vukovara nisu ćirilični natpisi stajali na službenim zgradama. Onda SDP-HNS-ova vlada odluči, temeljeći svoju 4-godišnju vlast na stvaranju podjela i huškanju na mržnju, da je došlo vrijeme staviti ćirilične ploče na službene zgrade. Iako im stradalnici iz Domovinskog rata i njihove obitelji – oni koji su branili Vukovar, bili ubijani, silovani, mučeni, ostali bez svojih sinova, očeva, muževa – kažu da nije vrijeme za to. Da su rane preduboke. Onda Ostojićevi poslušnici na terenu natjeraju 25-godišnjeg policajca, kojem su oca kad je imao 3 godine ubili upravo ti četnici i JNA vojnici koji su vojnim osvajanjem donijeli ćirilicu na ulične ploče u Vukovaru – da “čuva” ćirilične ploče na vukovarskim institucijam? I onda, kad se Igor Gilja suprotstavio toj nepravdi, nakon što su ga Ostojić i njegovi poslušnici natjerali da bira između vjernosti žrtvi svoga oca i poslušnosti nepravednoj zapovjedi – dobije otkaz. Bude iznevjeren, ponižen, napadan…
Odlično je da su birači kaznili SDP i HNS gubitkom izbora čak dva puta u godinu dana. To su zaslužili nakon 4 godina krađa, uništavanja gospodarstva, vođenja ideoloških ratova…Ali to nije dovoljno. Nije dovoljno niti za živog Igora, niti za ubijenog Franju. Sad ostaje vidjeti – hoće li se Vlaho Orepić praviti da ne zna i ne razumije kakvom je nasilju Igora izložio njegov prethodnik – ili će konkretnim potezima pokušati barem ublažiti nepravdu koju i dan danas trpe Igor i cijela njegova obitelj.”
