“Ne znam je li netko pokušao antetat na Sašu Lekovića, ali sigurno znam da ga nitko nije pokušao ubiti jer pošteno i hrabro obavlja svoj posao”, poručila je dr. Željka Markić, predsjednica udruge U ime obitelji, na svom Facebook profilu.
Podsjetimo, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) Saša Leković najavio je u petak kako će, kad se vrati u Hrvatsku, otići na policiju prijaviti da su mu vijci na prednjem desnom kotaču bili dopola prepiljeni, ocijenivši da taj slučaj ne bi trebala biti priča o njemu, već bi pažnja konačno trebala biti skrenuta na to da se novinare u Hrvatskoj često vrijeđa i da im se prijeti. U razgovoru za Studio 4 rekao je kako ne može znati kad mu je to netko učinio. Na pitanje smatra li da je riječ o pokušaju ubojstva, Leković je rekao da ne zna kako bi to drukčije nazvao. Isto kao što ne zna kako će događaj policija tretirati.
Je li predsjednik HND-a implicirao da je žrtva pokušaja ubojstva?
Leković: Mogu pretpostaviti tko stoji iza mojeg pokušaja ubojstva
Slavica Lukić zbog Lekovića optužila političare za širenje klime netolerancije: Što je ona poticala kad su drugi bili u pitanju?
Komentar dr. Markić prenosimo u cijelosti:
AKO JE NA SAŠU LEKOVIĆA IZVRŠEN ATENTAT, TO SIGURNO NIJE ZATO ŠTO POŠTENO I HRABRO OBAVLJA SVOJ POSAO
Saša Leković, Slavica Lukić i ekipa iz vrha Hrvatskog novinarskog društva jučer su pažnju sa Hude jame – masovne grobnice u koju su partizani, nakon završetka rata, bacali tisuće ubijenih i živih civila i ratnih zarobljenike – preusmjerili na otpadanje šarafa sa Lekovićevog kotača. Pri čemu su brojni uzori novinarstva Lekovićevo viđenje situacije – odmah – bez ikakvih logičnih pitanja ili policijske istrage – proglasili točnim. Svi oni znaju da je automehaničar dobro procijenio da se radi o atentatu – i to je to. Takvi su oni, lakovjerni. Kad im se sviđa što netko tvrdi. A ovo im se sviđa. I nije to bilo samo otpadanja kotača Lekovićevog auta, bio je to, kažu oni, pokušaj da se skinu šarafi sa kotača svih njih, hrabrih, koji su proteklih godina, ne pokleknuvši, držali štangu Zoranu Milanoviću i njegovoj vlasti, korumpiranim ministrima kulture, poljoprivrede i šire. I pojurili su, ti visokoobrazovani, politički neovisni novinari, koji sami sebe u krug nagrađuju unutar HND-a – tu strašnu istinu o Hrvatskoj – odmah, bez provjera – javiti i međunarodnim novinarskim institucijama – tumačeći im kako svi oni imaju problema u Hrvatskoj, jer dobro obavljaju svoj posao.
Ne znam je li netko pokušao atentat na Sašu Lekovića, ali sigurno znam da ga nitko nije pokušao ubiti jer pošteno i hrabro obavlja svoj posao. Jer to, po mom sudu, ne čini. Ako ga je netko pokušao ubiti na ovako čudan način iz nekog drugog razloga – očekujem, za razliku od Lekovića, da policija otkrije krvce i kazni ih. Opet, ako se pokaže da ga nitko nije pokušao ubiti – zanima me tko će odgovarati za širenje laži o cijeloj Hrvatskoj u inozemstvu – jer, priča da se u Hrvatskoj ubija novinare koji hrabro obavljaju svoj posao – može imati loše posljedice za zemlju kojoj najveći dio BDP-a donosi turizam.
U međuvremenu, bilo bi lijepo kad bi predsjednik i desna mu ruka, gospođa Lukić, kad se prestanu baviti svojom vlastitom ugroženošću – stigli pozabaviti svojim poslom – ugroženošću profesionalnih standarda u novinarstvu i govorom mržnje svojih ( od HND-a) nagrađivanih članova… jer dok se oni bave šarafima – Gall je Zlatka Hasanbegovića usporedio sa psom, a Ante Tomić ubijene u Hudoj jami nazvao “gnjilim truplima”, pa onda Hrvate kolektivno optužio za podržavanje ratnih zločina protiv Srba u Domovinskom ratu… Možda bi i to moglo zanimati međunarodne novinarske institucije? Ili, ipak, ne?
