Za 25 godina otkako je 6. svibnja u mjestu Hrtkovci počelo protjerivanje srijemskih Hrvata nitko u Srbiji nije odgovarao za ubojstva i progon njih gotovo 40.000, istaknuli su u petak čelnici zajednice uoči obljetnice početka protjerivanja njihovih sunarodnjaka iz Srijema.
„U politikama suočavanja s prošlošću u Srbiji u potpunosti izostaje tematiziranje i sukladno rješavanje pitanje protjerivanja Hrvata iz Vojvodine – pravosudna tijela nisu pokretala sudske postupke za učinjene zločine, ne postoji niti jedno javno obilježje a nema ni prigodnog memoriranja. Ovi se zločini, naime, prešućuju, na što ne smijemo pristati“, navodi se u priopćenju što ga javnosti uputio predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) Tomislav Žigmanov.
Tih se tragičnih događaja, ističe čelnik DSHV-a, podsjećamo svakog 6. svibnja, kada je u Hrtkovcima 1992. godine održan miting na kojemu je sudjelovao i (predsjednik Srpske radikalne stranke) Vojislav Šešelj, kada su pročitana imena sedamnaestoro Hrvata kojima je javno poručeno da se sele.
„Ubrzo se poruka počela i ostvarivati – u samo 19 dana, od 10. do 29. lipnja te 1992. protjerano je oko 600 hrtkovačkih obitelji koji sada žive diljem Hrvatske i svijeta“, navodi Žigmanov, i dodaje da je to bilo vrijeme straha, etnički motiviranog nasilja i ubojstava, koje se organizirano provodilo bez ikakvih povoda prema lojalnim građanima hrvatske nacionalnosti, samo zato što su Hrvati.
Podsjećamo da su Hrvati 1990-ih protjerivani i iz drugih vojvođanskih mjesta: Starog i Novog Slankamena, Golubinaca, Sota, Morovića, Erdevika, Kukujevaca, Gibarca, Šida, Vašice, Rume, Iriga, Beške, Maradika, Inđije, Zemuna, Novih Banovaca, Surčina, Srijemske Kamenice, Beočina, Čerevića, Petrovaradina, Srijemskih Karlovaca, Srijemske Mitrovice, Nikinaca, Platičeva, Martinaca, Bača, Plavne, Sonte, Stanišića, navodi DSHV dodajući da se procjenjuje da je Vojvodinu moralo napustiti između 35 i 40 tisuća Hrvata, a od izbjeglih se gotovo nitko nije vratio u rodni kraj.
U ranijim medijskim izvješćima se navodi da je 25 Hrvata u Srijemu tijekom devedesetih ubijeno u akciji zastrašivanja i protjerivanja. Ostalima se prijetilo klanjem, bacane su im bombe u dvorište, razbijani su im prozori na obiteljskima kućama koje su prije toga označene kao „zauzete“, zaposleni su gubili posao.
DSHV zaključuje da je zadaća svih političkih i društveno relevantnih hrvatskih institucija i organizacija koje djeluju u Vojvodini i Republici Srbiji otrgnuti zaboravu strahote koje su 1990-ih godina vojvođanski Hrvati preživjeli.
Za zločine u Vojvodini, u haškom tribunalu sudilo se predsjedniku SRS-a Vojislavu Šešelju, no on je oslobođen takvih optužbi.
U presudi je navedeno kako su suci utvrdili da je „Šešelj u nekim svojim govorima pozivao na progon nesrba, kao u vojvođanskom selu Hrtkovci u svibnju 1992“, no Vijeće je zaključilo da “tužiteljstvo nije dokazalo da je taj govor doveo do odlaska Hrvata i kampanje progona”.
Po presudi, nije dokazano da je Šešelj “govorom mržnje” počinio zločine u Vukovaru i Hrtkovcima, niti da ih je poticao i pomagao na drugim lokacijama u Hrvatskoj i BiH.
