Evo što su novine koje se nazivaju Slobodnima proglasile naprednim, progresivnim: da se u Hrvatskoj u 21. stoljeću (kao da još živimo u totalitarnoj Jugoslaviji) zabrani liječnicima, farmaceutima, učiteljima – svima onima koji rade s ljudima da kažu da je protiv njihove savjesti i protiv interesa onih za koje su odgovorni – učiniti nešto što se od njih traži.
Slobodna Dalmacija i njihova novinarka Anita Belak-Krile tumače nam kako je napredan prijedlog – onaj koji traži da svi mi, koji plaćamo porez – plaćamo za to da se nerođenom djetetu prekida život! U zdravstvenom sustavu u kojem nedostaje novca za LIJEČENJE djece, oni bi sredstva koristili za prekidanje života nerođene djece.
Po prijedlogu Autonomne ženske kuće, pobačaj bi ulazio u redovno pravo na zdravstvenu uslugu i zaštitu
Ustavni sud u ožujka 2017. godine donio je odluku kojom je obvezao Sabor da u roku od dvije godine donese novi Zakon o pobačaju, uz zaključak da nije moguće zabraniti pravo na prekid trudnoće. Vlada i Sabor nisu u propisanom roku to učinili, a ministar zdravstva Milan Kujundžić zatražio je još vremena za donošenje zakona.
U članku naslova “Priziv savjesti se zabranjuje, a abortus mora biti besplatan i dostupan do 14. tjedna trudnoće: Autonomna ženska kuća izradila je prilično progresivan prijedlog Zakona o pobačaju; Što će reći Vlada i Sabor?”, objavljenog 7. svibnja na stranicama Slobodne Dalmacije predstavili su prijedlog Autonomne ženske kuće upućen državnim vlastima te ga nazvali “prilično progresivnim”, ističući da će “zasigurno izazivati oštre reakcije konzervativnog dijela Hrvatske.”
Kako navodi Slobodna, zakonodavni tim Autonomne ženske kuće zakon je pisao skoro godinu dana te po njihovom prijedlogu “pobačaj na zahtjev, čije cijene danas variraju po nekoliko tisuća kuna ne bi se naplaćivao. Ulazio bi u redovno pravo na zdravstvenu uslugu i zaštitu, a besplatna bi bila i kontracepcija… Prednost u metodi prekida trudnoće imao bi tzv. medikamentozni pobačaj primjenom abortivnih tableta, a tek potom pobačaj kirurškim putem. Ovakav način pobačaja kombinacijom lijekova Mifegyne i Mispregnol prvo su uvele bolnice u Puli i Rijeci, a do kraja ove godine učinit će to i većina ostalih bolnica.”, prenosi Slobodna Dalmacija.
Zalažu se i za zabranu priziva savjesti u bolnicama
I Slobodna Dalmacija se priključila medijskoj hajci na priziv savjesti te navode da je “poznato kako je u Hrvatskoj čak 188 specijalista ginekologije i opstetricije te oko 120 medicinskih sestara, odnosno primalja izrazilo priziv savjesti i ne žele obavljati pobačaje. Od dalmatinskih bolnica u KBC-u Split namjerne pobačaje radi samo jedna ginekologinja, od ukupno 30 specijalista. U Dubrovniku priziv savjesti uložilo je dvoje od pet liječnika, a u Općoj bolnici Zadar priziv savjesti ima šest ginekologa i dvojica anesteziologa. U šibenskoj od devet ginekologa pet se poziva na prigovor savjesti.”
Zato su predstavili “progresivni” prijedlog Autonomne ženske kuće kojim se “u poglavlju o dužnosti liječnika i medicinskog osoblja ne ostavlja baš nikakav manevarski prostor za pozivanje na priziv savjesti prilikom obavljanja pobačaja u bolnicama“.
“Pravo liječnika na priziv savjesti moralno je pravo i zakon koji ga priznaje jedini je prihvatljiv“, objasnila je na nedavnoj tribini „Ljudski život – dar i poziv“ prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac.
Priziv savjesti odluka je pojedinca da odbije izvršiti neku obvezu koju mu nameće sustav, jer se izvršavanje protivi etičkim, moralnim ili vjerskim uvjerenjima – tj. savjesti te osobe. Pravo na priv savjesti proizlazi iz slobode savjesti, koja je zajamčena člankom 18. Opće deklaracije o pravima čovjeka.
Hrvatski Zakon o liječništvu iz 2003. godine, u čl. 20. priznaje prigovor savjesti liječnicima.
“Radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke”
Jednako tako i Zakon o sestrinstvu iz 2003. godine, u čl. 3 dopušta pravo na priziv savjesti medicinskim sestrama u medicinskim zahvatima (poput pobačaja). Pravo na priziv savjesti dozvoljen je svim zdravstvenim i nezdravstvenim radnicima i u postupcima medicinski pomognute oplodnje prema Zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji iz 2014. godine, čl. 44.
I administracija Donalda Trumpa, odnosno njihovo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi upravo ovaj tjedan donijelo je propis kojim se liječnicima, medicinskim sestrama i drugim zdravstvenim djelatnicima dopušta priziv savjesti u postupcima pobačaja i sterilizacije.
Američko ministarstvo priznalo pravo na priziv savjesti u slučaju pobačaja
Pobačaj do isteka 14. tjedana
Slobodna Dalamcija navodi još jedan “napredan” zahtjev Autonomne ženske kuće kojim bi se “dopustio pobačaj do isteka četrnaest tjedana gestacijske dobi.”
Slobodna Dalmacija i njihova novinarka tumače nam – da je napredno – dodatno ograničiti pravo na život čovjeka, a pobačaj bi još i produžili – da se život djeteta može prekinuti do 3,5 mjeseca nakon začeća.
Koliko su svi oni koji smatraju da život počinje rođenjem u krivu pokazuje i video koji donosimo u nastavku. Naime, on prikazuje nerođenu bebu koja plješće ručicama. Dok su roditelji pjevali beba je pljeskala, a sve su to pratili ultrazvukom. Riječ je o bebi u dobi od 3,5 mjeseca, 14 tjedana nakon začeća.
1978. godine, još u vrijeme socijalističke republike Jugoslavije, iako je znanost dokazala da život počinje začećem, hrvatski je Sabor donio Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodu odlučivanja o rađanju djece, po kojem je ženama omogućen abortus na jednostavan zahtjev, po hitnom postupku, bez preispitivanja razloga zašto se žena odlučila na prekid trudnoće. Abortus je moguć do isteka 10. tjedna trudnoće kada je dijete veliko oko 3-4 cm i ima formirane sve organe i organske sustave, razvijene sve ekstremitete, noge, ruke, srce se vidi sa svim svojim šupljinama, središnji nervni sustav je potpuno razvijen (dijete osjeća bol!).
U tjednu koji označava početak drugog tromjesečja, u 14. tjednu trudnoće zahvaljujući impulsima iz mozga, beba pomiče očima, mršti se i pravi grimase. Na ultrazvuku je u ovom tjednu moguće vidjeti kako beba sisa palac, a beba je dugačka između 8 i 11 cm i teška od 30 do 60 grama.
“Za konzervativni dio Hrvatske, predloženi zakon je skandalozan i uvjereni su da ministar Kujundžić neće imati sluha za prijedlog Autonomne ženske kuće.”, zaključuju u Slobodnoj Dalmaciji.
Što znamo o Autonomnoj ženkoj kući?
Nevladina je feministička organizacija s misijom pružanja podrške i pomoći ženama koje su preživjele nasilje te osnaživanja ženske pozicije u društvu. Osnovana je u prosincu 1990.g
“Svojim kontinuiranim stručnim radom utjecale smo na promjenu prakse institucija u tretmanu žrtava obiteljskog nasilja, zakonodavstvo u pogledu ženskih prava, javno mnijenje, brojne članice AŽKZ-a su na temelju iskustava u direktnom zastupanju ženskih prava u Skloništu, kao i edukacije pokrenule značajne druge aktivnosti na civilnoj sceni te institucijama u Hrvatskoj.”, navode na službenim stranicama.
Uz ostale feminističke i LGBT udruge Autonomna ženska kuća održala je prosvjed pred Hrvatskim saborom u prosincu 2017., zalažući se za ratifikaciju Istanbulske konvencije i protiv toga da žene budu “reproduktivni stroj, hodajuće maternice i u poziciji sluškinja”.
Istanbulska konvencija – Podvala pod krinkom zaštite žena usmjerena protiv svake tradicije
Podsjetimo, Konvencija sadrži neke jako nejasne i štetne formulacije o kojima države članice Vijeća Europe gotovo da nisu mogle raspravljati te na njih ne mogu donijeti rezervacije. Tako Istanbulska konvencija po prvi puta u međunarodni ugovor uvodi i definira termin roda: “’rod’ označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce” (čl. 3. c.) te nalaže da će “stranke osigurati provedbu odredaba ove Konvencije, a osobito mjera za zaštitu prava žrtava, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su spol, rod, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnim manjinama, imovinsko stanje, rođenje, seksualna orijentacija, rodni identitet, dob…” (čl. 4. 3., usp. čl. 43. i 53. Pojašnjavajućeg izvješća)
Tekst se nastavlja ispod oglasa
