Fenomen Beljak: HSS je novi HNS, bez glasova i demokratskog legitimiteta do fotelja

Varaždin, 21.05.2019 - U sklopu predizborne kampanje na izborima za Europski parlament kandidati HSS-a kao dio Amsterdamske koalicije bili su u Varaždinu. Na slici Krešo Beljak (C). foto HINA/ Siniša KALAJDŽIJA/ ik

Krešo Beljak ne ide u Bruxelles. “Amsterdamska” koalicija se prošvercala na izborima, za dlaku, i imat će jednog zastupnika u Europskom parlamentu – ali taj jedan neće biti Krešo Beljak, nego Valter Flego iz IDS-a. On je trenutno istarski župan, a u parlamentu EU će zamijeniti Ivana Jakovčića, koji je prije njega bio istarski župan, a koji je zbog skandala vezanog za poslovni odnos s Dankom Končarom, koji mu je godišnje isplaćivao šezdesetak tisuća eura de facto za lobiranje za njegove interese, mimo pravila, odustao od ponovne kandidature.

Amsterdamska koalicija od čak sedam stranaka dobila je, dakle, tek 5,19 posto glasova – nešto malo više od izbornog praga i taman dovoljno da stvar proglase uspjehom. Uspjeh je utoliko što su ispred favoriziranog Mosta – ali po svemu što su govorili i očekivali, baš i ne. Mrak Taritaš je rekla kako je zadovoljna, no Krešo Beljak je rekao kako su očekivali, doduše, jedan mandat – ali i koji postotak glasova više. U predizbornoj je kampanji, doduše, najavljivao i pobjedu Amsterdamske, ali to vjerojatno ni sam nije shvaćao ozbiljno. Ipak, to pokazuje dozu potcjenjivačkog odnosa spram inteligencije birača.

Amsterdamska – IDS i šest patuljaka

No koliko je 5,19 posto glasova realna slika snage tih sedam stranaka, uključujući nekad jaki HSS? Zapravo, kad bolje pogledate gdje je Amsterdamska dobila glasove, ispada da bi bez IDS-a svih preostalih šest stranaka bilo posve beznačajno i marginalno, i to unatoč liječniku reprezentacije, vrlo popularnom dr. Bahtijareviću, koji se našao na njihovoj listi.

Najviše glasova Amsterdamska je koalicija dobila u Buzetu, oko 55 posto, slijedi Labin s 54 posto te Vodnjan s 48 posto. U svom Buzetu Flego je dobio 88,76 posto preferencijalnih glasova, u Poreču 86,42 a Puli 82,23. U Puli je Amsterdamska koalicija dobila 32,6 posto, u Poreču 46,49 posto, u Rovinju 45,6 posto, u Umagu 28,79 i tako dalje.

Dakle – Amsterdamska je većinu onog što je dobila dobila u Istri. U gradu Zagrebu, velikoj urbanoj sredini gdje bi čovjek očekivao dobar prolazak ekipe koja u svojim redovima ima Anku Mrak Taritaš, nedavnu protukandidatkinju Milanu Bandiću, i urbanog ljevičara Krešu Beljaka, osvojili su jadnih 3,65 posto! Gotovo nigdje osim Istre, gdje su pobijedili s gotovo 42 posto glasova, nisu prešli izborni prag. Južno od Zagreba, samo su u Karlovačkoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji imali nešto malo preko 2 posto glasova, drugdje su završili između jedan i dva posto. U Primorsko – goranskoj, jednoj od rijetkih županija gdje su prešli prag, imali su 7,6 posto glasova, ali opet zahvaljujući tome što je u koaliciji Primorsko – goranska stranka, a u Zagrebačkoj su županiji bili ispod 6 posto. To su jedine tri županije, od 20, u kojima su bili iznad izbornog praga! Dakle, samo zahvaljujući Istri su prošli.

HSS bez podrške

Što to govori o realnoj snazi Beljakovog HSS-a? Kad iz jednadžbe isključimo IDS i PGS, koji su regionalne stranke, i bez kojih ostatak Amsterdamske sasvim sigurno ne bi prešao prag ni u Istri ni u Primorsko-goranskoj županiji, znači da mu zajedno s još četiri stranke – od kojih je Glas vjerojatno i jači od HSS-a – potpora uglavnom između jedan i dva posto. Realno, niti u jednoj županiji HSS ne bi mogao računati na samostalan prelazak praga, ako bismo rezultate ovih izbora precrtali na nacionalne!

A to bi značilo – nula zastupnika u Saboru. Da i damo Beljaku “Benefit od doubt” i pretpostavimo da bi u Zagrebačkoj županiji, gdje su s Glasom i umirovljenicima imali nešto preko 6 posto, i bez njih prešli izborni prag, to bi bio jedan glas. PGŽ i Istru možemo komotno otpisati, tamo je Amsterdamska prošla zahvaljujući lokalnim, isključivo županijskim lokalpatriotskim strankama. Usto, Beljak i Anka Mrak Taritaš su imali otprilike jednak broj preferencijalnih glasova – za lidera stranke skromnih oko 5.000 svaki – što znači da je i ta računica koja mu daje jednak broj glasova i bez Mrak-Taritaš preoptimistična. Realno, HSS ne bi prošao nigdje, uz ponavljanje ovakvih rezultata na parlamentarnim izborima.

No HSS je nakon zadnjih parlamentarnih izbora  imao čak pet zastupnika u Saboru! Jedan izabrani je u međuvremenu napustio HSS – Stjepan Kožić, župan zagrebačke županije, a ostalo ih je četvero: Pored Kreše Beljaka, tu su i Željko Lenart, Ana Marija Petin, i Davor Vlaović.

No Kožić nije nikad niti ušao u Sabor iako je izabran – svoje je mjesto prepustio Mladenu Madjeru, koji je ubrzo nakon izbora pretrčao u Bandićevu stranku.

Kožić je izlazak iz HSS-a objasnio neslaganjem s politikom predsjednika HSS-a Kreše Beljaka: “Izašao sam iz HSS-a, jer je ta stranka izgubila svoju vjerodostojnost otkako je na čelu Krešimir Beljak. Ukrali su nam HSS i stoga smo osnovali novu stranku. Osvojio sam pet mandata kao župan Zagrebačke županije i osjećam odgovornost prema biračima”, rekao je tada Kožić.

Zašto je Milanović nagrađivao Beljaka?

Dakle, od 54 mjesta koliko je Narodna koalicija osvojila na parlamentarnim izborima 2016. Beljakovoj je stranci pripalo – pet. Isto tako, HNS, koji je svoje mandate kasnije odnio HDZ-u, je na listi Narodne koalicije dobio čak devet mandata! Tako je SDP te godine, iako je lista koju je predvodio osvojila 51 mandat, zapravo dobio samo 38 svojih zastupnika. Za usporedbu: HDZ je od 61 mandata koliko je osvojila njegova koalicija, dobio – 59.

Ranije, dok je HSS bio u koaliciji s HDZ-om, dobio je jedan mandat u Saboru, preko zajedničke liste – iako je tada ta stranka bila puno jača. HSS je uvijek funkcionirao, nakon neovisnosti, kao svojevrsni seljački sindikat, stranka koja štiti seljake, i temeljem toga je imao jaku biračku bazu među seljacima. Ta baza u osnovi nije toliko svjetonazorski i politički opredijeljena, u Hrvatskoj je seljak navikao gledati svoja posla i ne petljati se u politiku jer se može u zatvoru završiti.

Pod Beljakom, HSS je prvo otklizao iz koalicije s HDZ-om u onu s SDP-om, a onda, kad je HNS pretrčao  Plenkoviću, s ostacima HNS-a (Glas) oformio Amsterdamsku koaliciju.  Zašto mu je Milanović dao čak pet mjesta na saborskim listama, onih koja sigurno prolaze? Je li to bila plaća za to što je preveo HSS, stranku do nedavno svjetonazorski blisku HDZ-u (onom konzervativnom, ne ovom neoliberalnom) iz njihovog kampa u onaj SDP-ov? I je li Beljak od početka bio Milanovićev igrač, zadužen da premreži HSS njegovim kadrovima, izbaci ljude poput Marijane Petir i zavlada njime te ga pretvori u još jednu od bezbroj antifašističkih stranaka u Hrvatskoj?

Bernardić se pokazao se pokazao još darežljivijim od Milanovića, koji je HSS-u dao pet mjesta: dodao je još jedno, i sad Beljak ima zajamčenih šest u idućem sazivu Sabora. HSS će dobiti sigurna mjesta za Sabor u 1. izbornoj jedinici, te u 2., 4., 5., 6. i 7. izbornoj jedinici. Razlog takvoj darežljivosti, iako HSS kao ni HDZ više ne predstavlja svoje stvarno biračko tijelo – zapravo, ne predstavlja nikog – je najvjerojatnije kriza unutar SDP-a.

Svejedno, HSS je na zadnjim izborima, unatoč relativnom uspjehu “Amsterdamske” za koji, reklo bi se, nije naročito zaslužan (zasluge za to idu IDS-u kojem popularnost u Istri nije pala ni nakon sloma Uljanika) pokazao da je postao – irelevantna stranka. Kao zaštitnik seljačkih interesa HSS je bio marginalan, ali sa stabilnom podrškom u većem dijelu Slavonije. Ovako, to je stranka koja gradi svoj utjecaj i moć temeljem sklapanja povoljnih koalicijskih sporazuma, ne temeljem volje birača.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr