U Dubrovniku se u nedjelju, 6. prosinca, obilježava Dan dubrovačkih branitelja i 24. obljetnica najgoreg napada na grad u Domovinskom ratu.
U sklopu programa sjećanja na ratna događanja na blagdan Svetog Nikole 1991., na nekoliko lokacija u Dubrovniku ujutro će biti odana počast svim poginulim braniteljima, na programu je polaganje cvijeća i paljenje svijeća kod križa na brdu Srđ.
Zastava se na Srđu jamčila je da su branitelji još uvijek u tvrđavi Imperijal
Na ovome repetitoru prije 24 godine vijorila se hrvatska zastava koju su na vrh, unatoč svim opasnostima, iznijeli i izvjesili dubrovački branitelji i pripadnici specijalne policije Darko Vukušić Vuk i pokojni Antonio Žaknić, napisao je jučer na svojem Facebooku hrvatski branitelj iz Dubrovnika Braco Elezović.
Zastava na repetitoru bio je znak da se Srđ još uvijek brani. Mislim da nema Dubrovkinje i Dubrovčanina, pod uvjetom da su vidjeli repetitor, koji ujutro prvom zorom ne bi bacili pogled prema Srđu i toj zastavi koja je jamčila da su branitelji još uvijek u tvrđavi Imperijal.
Udruga branitelja Dubrovnika na vrhu repetitora Srđ
Posted by Braco Elezović on 6. prosinca 2015
U organizaciji Udruge branitelja Dubrovnika, nakon pune 24 godine, uz pomoć Hrvatske gorske službe spašavanja te uz odobrenje Odašiljača i veza, na repetitoru će se sutra ujutro opet zavijoriti naša trobojnica. Zastavu će penjačima predati Darko Vukušić Vuk, jedan od dvojice aktera podviga prije 24 godine. To je naš poklon svima vama koji ste zajedno s nama proživjeli i preživjeli sve strahote potpuno opkoljenog i od svijeta odsječenog Dubrovnika.
Bacite danas pogled prema repetitoru i barem se nakratko prisjetite tih dana.
Dubrovnik 6. prosinca 1991. – 6. prosinca 2015.
Ne znam odakle započeti, kako sve ovo napisati, a da nekoga tko bi mi mogao zamjeriti ne preskočim, piše dalje Braco Elezović. Idemo redom. Napad je započeo u 5:45 sati ujutro.
Bilo je to vrlo hladno jutro uz buru koja je nemilice šibala po Dubrovniku. Krenulo je sa Srđa, pa na Nuncijatu, Sustjepan, Gruž, Lapad, Belvedere, Ploče, a na koncu i po samom Gradu.
Nisu štedjeli streljivo, a sve, ali baš sve im je predstavljalo metu. Tukli su po hotelima punim izbjeglica, po školama, vrtićima, novoj i staroj bolnici, staračkom domu, crkvama, pa čak i pravoslavnoj, staroj gradskoj jezgri, dubrovačkim ulicama i uličicama, kućama i stambenim zgradama, brodovima i barkama.
U ulici iznad đačkog doma jedna je granata ubila zaposlenicu muškog đačkog doma, Srpkinju po nacionalnosti, čije su tijelo s ulice sklonili pripadnici HOS-a iz Sinja koji su istrčavali u pomoć napadnutoj Nuncijati. Poginulo je 14 civila, među njima i fotograf Pavo Urban koji je svoju zadnju fotografiju okinuo samo trenutak prije pogibije.
Poginula su i trojica vatrogasaca koji su gasili požarom zahvaćeni hotel Libertas prepun izbjeglica. Poginula su i petorica branitelja, u najteže napadnutom Sustjepanu četvorica, a u Gradu jedan. Izranjavano je skoro stotinu ljudi. Toga dana su ginuli i golubovi.
Ali toga dana smo dobili i bitku i rat, a zahvaljujući tome bestijalnom i ničim izazvanom napadu na Dubrovnik, Hrvatska je napokon izborila priznanje međunarodne zajednice. Ukrajina, Latvija, Island i Estonija bile su prve međunarodno priznate države koje su samo nekoliko dana nakon napada na Dubrovnik priznale Hrvatsku, a već u siječnju stiže priznanje Vatikana, Njemačke i ostalih članica Europske Unije.
Do kraja siječnja Hrvatsku su priznale 44 svjetske zemlje.
Hvala svim majkama, djeci i starcima koji su ostali u Gradu i davali nam snagu da ustrajemo.
Hvala vatrogascima, ratnim izvjestiteljima i snimateljima, kuharima i kuharicama, pekarima, medicinskom osoblju bolnice Sveti Vlaho kao i onim medicinarima na terenu, radio amaterima, pripadnicima Odreda naoružanih brodova, policajcima, specijalcima, gardistima, dragovoljcima, posebno maloljetnim braniteljima, Sinjanima, Omišanima, HOS-ovcima i svim ostalim braniteljima, našoj braći po oružju, koji su toga dana stali nasuprot nekoliko desetaka puta brojnijeg i najmanje toliko puta bolje naoružanog neprijatelja.
Hvala im svima što je Dubrovnik obranio svoju slobodu i krajnji jug Hrvatske. Svi su oni činili karike nesalomljivog lanca.
A onima koji nisu bili tu, ili su bili ali kao da nisu – p**** propustili ste dernek života. Od onih koji su ga napadali, gori su samo oni koji ga nisu branili (a mogli su).
Braniteljima želim sretan Dan branitelja Dubrovnika.
Poginulima vječna slava i hvala. Živjet će te dok i mi živimo.
 Dubrovački branitelj Elezović: Zastava na repetitoru bio je znak da se Srđ još uvijek brani){kind=link}