U Splitu je jučer obilježen “Dan života”, tribinom Živjet uvijek ima smisla.
Zbog tzv. “prava na izbor” godišnje umire i biva ubijeno milijune nerođenih žena, a i muškaraca također.
“Poznata je činjenica da život čovjeka (žene) počima začećem, to je medicinsko-znanstvena, biloška i filozofska činjenica koja je logički i znanstveno neoboriva”, istaknuo je prof. dr. sc. Ivica Grković, pročelnik Katedre za anatomiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu.
“Pa koji to “zakon” može optužiti nerođeno dijete i na osnovu te optužbe izvršiti nad njim namjerno pogubljenje i to još fino neuroligvistički preimenovati u “pravo na izbor”. To bi bilo ruganje životu!”
“U tom kontekstu o vrijednosti života pozvani smo se diviti životu. Pozvani smo da se prestanemo rugati jedni drugima, pa tako i životu jer nas divljenje može voditi k Bogu”, poručio je u uvodnom izlaganju dr. don Ante Mateljan, profesor na KBF-u Split.
“Tko si je dao tu moć, iz čega ona proizlazi i na čemu je utemeljeno pravo oduzimanja života ljudskom biću koje je “krivo” samo što je živo i što još nije izašlo iz maternice? Strašna je to dehumaniziacija, udar je to na ljudsko dostojanstvo žena i njihove prekrasne prirodne i biološke odrednice, majčinstva”.
O ‘post abortivnom sindromu’ je govorila dr. med. Danijela De Micheli-Vitturi i iznijela neke podatke iz svog istraživanja o tom fenomenu te njegovom shvaćanju.
Strašno je to onemogućavanje nastavka života začete djece, nerođenih djevojčica i dječaka, muškarca i žena, a takve odluke dovode do psiho-medicinskih posljedica po počinitelje i one koji sudjeluju u tim radnjama.
“Svako dijete začeto ima pravo biti dio divne priče o ljepoti i teškoći života na zemlji. Nijedno ljudsko iskustvo, pa bilo ono i patnja nije besmisleno i imati to iskustvo nije prepreka nego može i jeste dio uzdizanja čovjeka na putu prema Bogu, nebu, vječnosti.
Zidanje ‘spomenika života’, svojim radom, radostima i žalostima, uspjesima i padovima, patnjama i ispunjenjem nasuprot očaju, čini taj život neponovljivom i dragocjenom avanturom. A sama patnja taj spomenik života učvršćuje, biva najtvrđa stijena i najkohezivniji element svih djelova tog ‘spomenika’.
Upravo ta proživljena patnja je ono što nam nitko ne može oduzeti, postaje vječna na način da preuzmemo odgovornost za ono što smo izabrali. Prihvatiti i roditi dijete i kad to dijete ima sindrom Down, oštećenje, bolest ili teškoću je blagoslov i posebno iskustvo koje nas može otrgnuti iz ispraznih i površnih shvaćanja života, od banalizacije života usmjerenog samo na zadovoljstva, trenutne užitke i zabave”, posvjedočio je Miljenko Marić, prof. filozofije i soc., otac petero djece.
O životu i prihvaćanju dara djece sa sindromom Down, posebnom iskustvu i neizmjernoj sreći kojom je obogaćena obitelj tim rođenjem, savladavanju teškoća, prevladavanju predrasuda i neizmjernoj emocionalnoj dobrobiti i toplini doma sa djecom koja imaju sy. Down svjedočila je i Danica Tandara, dr.med. mikrobiologinja, majka troje djece.
Susret su obogatili svojim pjevanjem Zbor Nadbiskupijske kl. Gimnazije sa dvije pjesme.
