U četvrtak, 29. studenog, povodom godine dana od haške presude hrvatskoj Šestorci i tragične smrti generala Slobodana Praljka, u Velikoj dvorani Matice hrvatske, u organizaciji Udruge sv. Jurja, održan je znanstveno-stručni skup pod nazivom „Ustavna država i haške presude“.
U prvom dijelu programa, temi se pristupilo s pravnog aspekta te su svoja izlaganja održali akademik Davorin Rudolf, dr. Davor Derenčinović s Pravnog fakulteta u Zagrebu, odvjetnik Veljko Miljević te Nika Pinter, odvjetnica generala Praljka. U drugom pak dijelu, tema je analizirana s povijesnog aspekta te su izlaganja održali povjesničar dr. Željko Holjevac, dr. Ivo Lučić, dr. Ante Nazor i dr. Miroslav Tuđman.
Akademik Rudolf: ‘Haški sud nije osudio zločine protiv mira’
U izlaganju naslovljenom „Haški tribunal – pravna ili politička institucija“ akademik Davorin Rudolf podsjetio je na činjenicu da Haški sud, za razliku, od, primjerice, Nirnberškog suda, nije uopće u svom djelokrugu sudio za zločine protiv mira, tj. zločine vođenja agresivnog rata.
Akademik Davorin Rudolf za Narod.hr o djelovanju Haškog suda, sporu sa Slovenijom…
„To je iznimno bitna činjenica, osobito za nas. Zato i danas postoje dvojbe kakav je to rat vođen u Hrvatskoj. Tako postoje teze, čak i kod naših intelektualaca da je to bio građanski rat, da nije bilo nikakve agresije izvana.“ – upozorava Dr. Rudolf.
Ustrvrdio je također kako je Haški tribunal bio pod velikim utjecajem politike rekavši kako je međunarodno pravo „zaključilo katolički, tj. neraskidivi brak s politikom“ te zakčkučio da za riješavanje pojedinih pitanja nije dovoljna samo pravna strana, nego i politička.
Također se osvrnuo i na način na koji je Hrvatska surađivala s Haškim sudom, iznijevši više različitih prigovora.
„Ostalo je toliko toga nerazjašnjeno – tkoje slao dokumente, s kojim ovlastima, kakvu su podršku imali hrvatski optuženici u Haagu… To bi svakako trebalo raščistiti – ne zbog toga što bismo htjeli nekoga proglasiti krivim, nego zato što su te stvari bitne kao pouka“ – zaključio je dr. Rudolf.
Dr. Derenčinović: ‘Snažna povezanost prava i politike na Haškom sudu’
Dr. Davor Derenčinović u svom izlaganju „Kaznenopravni aspekti presude MKSJ u predmetu Prlić i dr.“ nastavio se na poruke koje je iznio akademik Rudolf, također ističući utjecaj politike na rad Haškog suda.
Istaknuo kako u slučajevima „ad hoc“ međunarodnih sudova, kakav je Haški sud, postoji vrlo snažna povezanost prava i politike.
„Haški tribunal je prvi u nizu takvih eksperimenata, zajedno sa sudom za Ruandu, nakon onog nirnberškog za suđenje poraženima u II. svjetskom ratu. Danas imamo stalni Međunarodni kazneni sud, ali imamo i sudove za Libanon, za Kambodžu, za Siera Leone, za Kosovo- postavlja se pitanje- kada već imamo stalni Međunarodni kazneni sud što će nam toliko tih hibridnih ‘ad hoc’ tribunala?“
Ističući probleme u (ne)pristranosti suda, izdvojio je neke primjere:
„Bilo je nekih anegdotalnih situacija: npr. onog suca iz Nigerije koji je zaspao tijekom suđenja. Kada nije bio aktivan, kada nije pregledavao dokumentaciju- on je spavao. Naravno, obrane okrivljenika su se pozvale na to u žalbenom postupku, ali je žalbeno vijeće otklonilo taj prigovor navodeći da je to zapravo nevažna stvar. Ne želim banalizirati, ali ponekad stvari treba ogolilti to maksimuma“ – kazao je dr. Derenčinović.
„Kada govorimo o ovoj presudi, treba reći da je vijeće petorice, odnosno Žalbeno vijeće bilo sastavljeno od trojice sudaca – Merona, Agiusa i Pocara – koji su bili i predsjednici toga suda. Na stranicama tribunala možete naći u dijelu o povijesti sukoba u bivšoj Jugoslaviji – da su postojali dogovori Tuđmana i Miloševića o podjeli BiH. Dakle, imate tu službenu verziju povijesti, na službenoj stranici Tribunla, koju je potpisao predsjednik suda. Pa kako će onda taj isti predsjednik suda u predmetu u kojem se sudi o tim činjenica, biti nepristran?“ – istaknuo je dr. Derenčinović te nastavio:
„Kineski sudac, koji je u predmetu Naletilić i Martinović potpisao presudu u kojoj stoji da nije samo Srbija imala teritorijalnih pretenzija u BiH- nego je to imao i predsjednik Tuđman- taj isti sudac zatim je bio dio Žalbenog vijeća u predmetu „Prlić i dr.“
Odvjetnica Nika Pinter u svojem je izlaganju „Politika neprihvaćanja dokaza u predmetu IT-04-74“ pročitala je pojedine dijelove teksta koje je na sudu izgovorio ili sucima napisao Slobodan Praljak, a u kojima upozorava na neravnopravan položaj obrane u odnosu na tužiteljstvo u pogledu (ne)prihvaćanja dokaza koji su bili ponuđeni.
Odvjetnik Veljko Miljević u izlaganju podsjetio je na rad Akademije pravnih znanosti iz 2007. „Teorija zajedničkog zločinačkog pothvata“ u kojemu su autori umjesto zaključka istaknuli 10 teza o zajedničkom zločinačkom pothvatu, koje su, ističe, vrlo točne i jasno izražene, a moguće ih je pročitati ovdje.
Dr. Nazor: ‘Hrvatska u BiH nije činila ništa izvan okvira koje je postavila međunarodna zajednica’
U drugom dijelu povjesničar dr. Željko Holjevac u izlaganju „Hrvati u BiH od Berlinskog kongresa 1878. do Domovinskog rata“ dao je kratki pregled povijesti tog razdoblja. Započeo je od austrougarske okupacije BiH i njezinog uključivanja u sustav nove države. Zatim je opisao okolnosti sarajevskog atentata, sudjelovanja u Prvom svjetskom ratu, stvaranja prve Jugoslavije i svih administrativno-teritorijalnih promjena unutar nje koje su završene stvaranjem Banovine Hrvatske 1939. te potom razdoblje NDH i druge Jugoslavije do njezina raspada.
Dr. Ante Nazor održao je izlaganje „Kontinuitet velikosrpske politike i uloga Hrvatske u spašavanju Bihaća i Muslimana 1990-ih“. Podsjetio je na dug kontinuitet velikosrpske politike u Hrvatskoj i BiH, istaknuvši pri tom pobunu dijela srpskog stanovništva nakon stvaranja Bavine Hrvatske još 1939. godine, a koja u mnogim segmentima podsjeća na onu 1990. i 1991. godine.
Opisujući kako je hrvatska strana u oslobodilačkim operacijama 1994. i 1995. spasila muslimansko stanovništvo Bihaća od planiranog genocida, podjsetio je kako je i bošnjačka strana tada pozivala Hrvatsku u pomoć. Pri tome se osvrnuo na presudu Šestorci i teze o agresiji Hrvatske na BiH, poručujući kako je teško vjerovati da bi netko tražio pomoć od donedavnih agresora.
„Nakon što sam pročitao toliko transkripata sastanaka, odgovorno tvrdim da predsjednik Tuđman i službena hrvatska politika nisu željeli ništa u BiH što je bilo izvan okvira kojega je odredila međunarodna zajednica“- istaknuo je dr. Nazor.
Dr. Miroslav Tuđman održao je izlaganje na temu „Banovina Hrvatska IT-04-74“. Naime, budući da optužnica Šestorici stavlja na teret stvaranje etnički čistog prostora u granicama Banovina Hrvatske iz 1939., kao dokaz raspravnom vijeću bilo je ponuđen i tekst sporazuma Cvetković-Maček iz 1939. No to nije prihvaćeno.
„Zato suci o nastanku Banovine Hrvatske 1939. nisu mogli ništa znati niti su mogli prosuditi što je za optuženike značila Banovina Hrvatska. Suci su mogli počiniti, i počinili su očitu pogrešku u zaključivanju jer nisu prihvatili dokaz o tome što je Banovina Hrvatska“ – istaknuo je dr. Tuđman.
Skup je potaknuo velik interes te je dvorana bila prepuna posjetitelja, a nakon svakog od dva dijela programa, slijedila je rasprava.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
