“Ja sam bio tri puta svjedok u Haagu. Svaki put kada sam išao svjedočiti o tome sam uredno obavještavao hrvatski Ured za odnose s Haškim sudom: javio bih im da su me pozvali, kad putujem zrakoplovom, kad slijećem u Haag, koliko sam tamo… No, nikada me nitko nije pozvao i pitao što sam ja tamo radio, što su me pitali i o čemu smo razgovarali. Vidite, to je jedan detalj koji pokazuje kako smo surađivali s Haškim tribunalom”, upozorava u razgovoru za Narod.hr akademik Davorin Rudolf, komentirajući suradnju Republike Hrvatske s Haškim sudom. Za spor sa Slovenijom ističe da je moguće riješiti u pet minuta.
Akademik Davorin Rudolf redoviti je član HAZU, doktor pravnih znanosti i sveučilišni profesor međunarodnog javnog prava u miru. Predsjednik je Znanstvenog vijeća za mir i ljudska prava HAZU.
Trajno djeluje u političkom i javnom životu Hrvatske.
Godine 1990. bio je postavljen za prvog ministra pomorstva u Vladi Republike Hrvatske, a sredinom 1991. za ministra vanjskih poslova.
Bio je predsjednik Nacionalne komisije za UNESCO. Od 1991. do 1993. predsjedavao jse Državnoj komisiji za granice. Bio je veleposlanik u Italiji, Malti, Cipru i San Marinu, stalni predstavnik RH u UN-ovoj organizaciji FAO (Organizacija za prehranu i poljoprivredu) te guverner UN-a u organizaciji za investicije IFAD.
Tijekom Domovinskog rata pridonio je suzbijanju, izbjegavanju i prestanku oružanih sukoba i mirnom povlačenju postrojbi Jugoslavenske narodne armije iz gradova i pomorskih baza duž hrvatske obale.
Nalazio se u Dubrovniku u vrijeme najžešćih napada, 6. prosinca 1991. te je kao predstavnik hrvatske Vlade sudjelovao u pregovorima i zaključivanju primirja s neprateljskom stranom idućega dana. O napadima na Dubrovnik, svjedočio je u Haškom sudu u nekoliko navrata, na suđenju generalima JNA Miodragu Jokiću i Pavlu Strugaru.
“Haški sud nije sudio za zločine protiv mira”
Povod za razgovor s akademikom Rudolfom bilo je održavanje znanstvenog skupa „Pouke Haškog Tribunala- što se htjelo, a što se postiglo?“ koji se, u organizaciji Znanstvenog vijeća HAZU za mir i ljudska prava, održao u velikoj dvorani palače HAZU u petak, 23. veljače, a o kojemu smo već pisali.
U svom izlaganju istaknuo je kako prilikom osnivanja Haškog suda u njegovu nadležnost nisu stavljeni zločini protiv mira, tj. zločini vođenja napadačkog rata, te upozorio kako su intelektualne i političke elite „dužne ustrajati u naporima“ da se utvrdi nadležnost Međunarodnog kaznenog suda za te zločine.
Neposredno prije održavanja skupa s njime smo za Narod.hr razgovarali o temi skupa, ali i o nekim drugim aktualnim događanjima.
Narod.hr: Javnost je još uvijek pod dojmom posljednje haške presude, hrvatskoj šestorci, o kojoj je priopćenje izdala i HAZU, navodeći kako ona „nije utemeljena na povijesnim činjenicama.“ Koji je Vaš komentar na tu presudu i koliko će o tome biti riječi na ovom znanstvenom skupu?
Akademik Rudolf: Danas smo se sastali radi pouke Haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju. Stoga danas neće biti govora o pojedinim presudama. Ova presuda o kojoj Vi govorite, presuda Šestorici, naišla je u Hrvatskoj na komentare koja ja dijelim. Prema tome, ne mogu ništa novo reći: ono kako je Hrvatska reagirala – to je bilo normalno.
“Iskustva s Haškog suda prenijeti na Međunarodni kazneni sud”
Svrha ovog našeg savjetovanja je da izvučemo pouke- što je to što je bilo dobro u Haškom tribunalu, a što valja promijeniti, što je bilo loše. Postoji čitav niz zamjerki tome Sudu, ako ćemo početi od onoga je li Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda nadležno osnivati međunarodne sudove, pa onda do sastava Suda: angažiranja sudaca gdje su drugačiji pravni sustavi, a čak su u sudska tijela i organe angažirani i političari, neškolovani, bez iskustva. Zatim, dugo trajanje procesa, koji se rastežu godinama, i na kraju krajeva sumnjive su i dvojbene pojedine presude: zbog stajališta Suda, zbog toga što nije uzeo sve argumente u obzir. Dakle, postoji čitav niz dvojbi i primjedaba o kojima sad valja hladno raspraviti.
To je pogotovo bitno učiniti i stoga što u svijetu postoji jedan univerzalni Međunarodni kazneni sud. Sjedište mu je u Haagu, ali zovu ga „Rimski sud“ jer je u Rimu 1998. potpisan njegov Statut.
Istina je da i kod tog Suda ima dvojbi u nadležnosti: on ne rješava sporove koji se tiču oružanog napadaja na neku državu zbog agresije, zato što još to sve skupa nije jasno definirano. Također, članice Suda nisu SAD, nije Kina i nije Rusija- dakle, tri velike super-sile. Međutim, postoji oko 130 država koje su učlanjene u taj sud, te smatram da je sada potrebno iskustva iz Haaga prenijeti u taj Sud, koji je, ako tako nešto mogu reći, neka vrsta budućnosti u toj vrsti sudovanja na međunarodnoj razini.
Svrha ovog skupa jest da razmijenimo gledišta što je ostavio taj Haški tribunal: kakve poruke i lekcije, te što možemo naučiti iz te sudske prakse za budućnost.
“Tri puta sam svjedočio u Haagu, a hrvatski Ured za suradnju s Haškim sudom nikada me ništa o tome nije pitao”
Narod.hr: Kako ocjenjujete način na koji je hrvatska država surađivala s Haškim tribunalom?
Akademik Rudolf: Ja mislim da se moglo surađivati mnogo bolje. Navest ću vam moj slučaj: ja sam bio tri puta svjedok u Haagu. Svaki put kada sam išao svjedočiti o tome sam uredno obavještavao hrvatski Ured za odnose s Haškim sudom: javio bih im da su me pozvali, kad putujem zrakoplovom, kad slijećem u Haag, koliko sam tamo… No, nikada me nitko nije pozvao i pitao što sam ja tamo radio, što su me pitali i o čemu smo razgovarali.
Vidite, to je jedan detalj koji pokazuje kako smo surađivali s Haškim tribunalom. Vjerojatno se može razgovarati i o drugim detaljima, negdje smo sigurno imali dobre ekipe, ali, evo, ovo je detalj koji govori o nonšalantnosti i o nečemu što, smatram, nije u redu.
Narod.hr: O čemu ste svjedočili u Haagu?
Akademik Rudolf: Bio sam pozvan da svjedočiti o napadaju na Dubrovnik. Ja sam se našao u Dubrovniku 6. prosinca 1991., zajedno s još dva ministra iz hrvatske Vlade: bio je sa mnom ministar Kriste, inače Dubrovčanin, i ministar Ivan Cifrić. Nas trojica smo bili tada u Dubrovniku te smo zaključili primirje s admiralom JNA Jokićem, nakon kojega su prestali ti oružani okršaji.
Dakle, našli smo se u Dubrovniku kada je tamo bio pakao, kada je Grad gorio. Vjerojatno se u povijesti Dubrovnik nikada nije našao u težem položaju. JNA je bestijalno tukla po jednom nezaštićenom gradu koji je, usput budi rečeno, svjetski raritet pod zaštitom UNESCO-a.
Oko Dubrovnika bilo je oko 30 000 vojnika, no on se uspio obraniti zahvaljujući pravim momcima i izvrsnom zapovjedniku Marinoviću. Ljudi su izašli na ulice, gasili požare. Dubrovčani su bili na visini i odlučno su branili i obranili Srđ i Dubrovnik.
“Spor sa Slovenijom moguće je riješiti u pet minuta!”
Narod.hr: Stručnjak ste za međunarodno pravo mora i u medijima ste često komentirali hrvatsko-slovenski granični spor. Koji je Vaš stav što će se dalje događati po pitanju graničnog spora i što bi Hrvatska trebala poduzeti?
Akademik Rudolf: Ja sam također bio ministar vanjskih poslova, i vodio sam pregovore sa Slovencima godinama. Što se sada točno dešava ne znam jer mene u zadnjih par godina nitko ni o čemu ne obavještava niti me išta pita.
Spor sa Slovenijom – to je spor koji se može riješiti u 5 minuta. Postoje obveze, pravna načela, koja nalažu svim državama da poštuju granicu koja je zatečena na dan postizanja neovisnosti. Prema tome, zna se kakva je granica bila- nju se ne može mijenjati. Zašto ne dogovorimo tu granicu.
A što se tiče granice na moru: postoji ugovor koji obvezuje i Sloveniju i Hrvatsku: Konvencija o pravu mora. Konvencija obvezuje sve države na svijetu i u njoj točno piše što se može napraviti na moru: mora se poštivati crta sredine, dok se države drugačije ne dogovore.
Uzmite ova dva načela i, ako ih se držite, spor je riješen u 5 minuta.
(VIDEO) Davorin Rudolf: Hrvatsko-slovenski spor nije oko granice, nego oko teritorija
Sada Slovenci govore da se Hrvatska ne drži međunarodnog prava, a čitavo vrijeme je spor bio u tome što Slovenija nije prihvaćala primjenu međunarodnog prava, nego je htjela da se to rješava arbitražom. Pa je stvoren taj arbitražni sud koji se profanirao u javnosti s mitom i korupcijom…
“Kod odnosa sa susjedima, Hrvatska ne smije popuštati u svojim legalnim zahtjevima”
Kotorska biskupija: Bokeljsku mornaricu očuvali su i baštine ju Katolici i Hrvati
Narod.hr: Bili ste predsjednik Nacionalne komisije za UNESCO. Nedavno je Crna Gora donijela prijedlog da se Bokeljska mornarica uvrsti na UNESCO-vu listu kao crnogorska nematerijalna kulturna baština, na način da se zanemaruje njezin hrvatski i katolički identitet te kult svetog Tripuna. Koji je Vaš komentar na to?
Akademik Rudolf: Treba poštivati ono što je tradicija i ono što su činjenice.
Podsjetio bih da naši susjedi: Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina- kad budu ulazili u EU, moraju potpisati pristupni ugovor, na kojemu mora biti i potpis Hrvatske. Ako ga Hrvatska ne potpiše niti jedna od tih država ne može ući u Europsku uniju. I to je Hrvatskoj posljednja šansa da sva ova pitanja koja Vi postavljate, i mnoga druga, riješi s tim državama, kao što su sve stare države u EU rješavale svoje probleme s novim članicama.
U onim zahtjevima koji su utemeljeni na legalitetu, koji su pravični i pravedni, Hrvatska ne smije popuštati.
U petak znanstveni skup HAZU-a: Pouke Haškoga tribunala- što se htjelo, a što se postiglo?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
