U današnjem broju Jutarnjeg lista izašao je intervju sa bivšim premijerom ratne vlade Nacionalnog jedinstva i jednim od vodećih ljudi HDZ-a u to vrijeme Franjom Gregurićem. Bio je i saborski zastupnik i jedan od savjetnika dr. Tuđmanu, te potpredsjednik HDZ-a. Za vrijeme komunizma obavljao je vrlo značajne dužnosti direktora Radonje u Sisku i Chromosa u Zagrebu, te predsjednika Privredne komore u Zagrebu i direktora predstavništva Astre u SSSR-u.
Kasnije se njegovo ime, prema pisanju Jutarnjeg lista, u medijima spominjalo uz Inu, ali i uz aferu Patria zajedno sa Stjepanom Mesićem i kupovinu vojnih vozila od Finske, prema pisanju Večernjeg lista.
Danas priznaje da nikada nije bio ‘ekstremni hdz-ovac’, već pristaša centrizma, hvali premijera Plenkovića i tvrdi da razlike HDZ i SDP danas nisu velike, te da bi bez ikakvih ideoloških i drugih moglo doći do stvaranja velike koalicije tih dviju stranaka.
Prenosimo dijelove intervjua iz današnjeg Jutarnjeg lista:
Vlada je navukla dosta političkog otpora zbog Agrokora. Hoće li znati to riješiti?
– Vidite da su počeli rješavati krizu koja je, gospodarski gledano, najveća od rata do danas. Možda bi Plenkoviću bilo lakše da povjerenik Ramljak svakodnevno informira hrvatsku javnost o stanju i brzini rješavanja problema u Agrokoru. Već je prije iznesen prijedlog da bi se ozbiljno moglo pomoći likvidnosti ako bi turistička privreda intenzivnije koristila poljoprivredno-prehrambene proizvode, uključujući i vino, čime bi se zalihe svele na minimum, a osigurao svjež novac za poslovanje.
Mnogi su istup ruskog veleposlanika Anvara Azimova, kada se prvi put obrušio na Agrokor, protumačili kao rusku kaznu Hrvatskoj zbog našeg političkog odmaka od Rusije.
– I ja sam to tako razumio. Sberbank i VTB su banke u većinskom vlasništvu ruske države i sve što se događa i što se tamo službeno govori, ne dolazi bez odobrenja ruskog državnog vrha, čak i Putina, pogotovo kada je riječ o ovom području. Premijer Plenković napravio je korak naprijed. Konačno je, nakon dvije i pol godine, uputio veleposlanika u Moskvu. Azimov je i prije imao neprikladne istupe. Zamjerao nam je što ne koristimo više ruskog naoružanja, što je točno da ga danas koristimo manje, ali sada, otkad smo ušli u NATO, moramo se držati drugih pravila. To Azimov, naravno, zna.
Je li premijer Plenković pogriješio kada je u svojem prvom premijerskom mjesecu još nastupio kao europski diplomat koji daje punu podršku Ukrajini?
– Nije pogriješio što je otišao tamo, ali nije trebao govoriti o Krimu. U tom je trenutku već bio predsjednik hrvatske Vlade. Inače mislim da je Plenković unio jedan novi, bolji način rada u HDZ i Vladu, u naš politički milje. Mislim da je on političar pred kojim je budućnost i mogao bi puno napraviti za Hrvatsku. Vidi se da brzo uči, što pokazuje ozbiljnost pristupu rješavanja problema Agrokora. Ima veliko međunarodno iskustvo i kvalitetnu pregovaračku sposobnost koja je nužna za razgovor s ostalim strankama i za održavanje hrvatskog političkog bića.
Posredujete li još uvijek kada netko planira posao u Rusiji?
– Ne. To više ne radim. Došlo je vrijeme da se povučem. Stigli su novi, mladi ljudi. Ako netko nešto pita, rado pomognem, ali ne bavim se više time kao poslom. Razgovarao sam s veleposlanikom Stanišićem prije nego što je primio dužnost u Moskvi. Prenio sam mu svoja iskustva, nešto će mu možda koristiti. Nova generacija poduzetnika i diplomata trudi se poslovati u Rusiji u otežanim uvjetima embarga. Svakako bi bilo ekonomski isplativije i korisnije poneki put voditi svoju politiku ne poštujući u potpunosti embargo. Konačno, to naši susjedi rade vrlo uspješno – i Slovenija i Mađarska. Vanjska politika mora biti više posvećena promicanju hrvatske ekonomije.
Njemačka odlično živi s velikom koalicijom. Hoćemo li mi ikada biti zreli za takav politički sustav?
– To je vječna tema. Bio sam predsjednik Vlade koja je bila Vlada velike koalicije. Obuhvatila je tada sve parlamentarne stranke. Organizirana je u ratno vrijeme i djelovala pod agresijom bivše JNA i paravojnih snaga. Borili smo se za opstanak i priznanje Hrvatske. Zato je bilo moguće sastaviti takvu ekipu i ona je odlično funkcionirala. U vrijeme te vlade stiglo je međunarodno priznanje Hrvatske, osigurana je organizacija vojske i policije… Ali da, to je bilo drugo vrijeme. Imali smo sve što je rat donosio. U jednom trenutku zbrinjavali smo više od 620 tisuća izbjeglica i prognanika. Sve smo to izdržali, smjestili ih i na kraju dobili rat. Danas je drugačije. Dosad se kao prva koalicija spominjala ona Račanova, ali pošteno bi bilo reći da je prva prava koalicija bila baš Vlada nacionalnog jedinstva. Spomenuli ste Njemačku. Tamo je koalicija dviju najvećih političkih stranaka, socijalista i demokršćana, i to funkcionira. Zato Njemačka, gospodarski, stalno napreduje.
Nakon uspjeha u ratu, sve do 1995. imali smo jedinstvo i kontinuitet uspjeha. Nakon toga sve više slabimo, da danas, 22 godine nakon rata, ne zaostajemo u demokraciji, ali ta demokracija nije donijela očekivani uspjeh u razvoju socijalnog i ekonomskog položaja društva. To je ono što spominjemo kada govorimo o Njemačkoj. Da bi se to postiglo, potrebna je odgovarajuća zrelost politike i političkih elita koje postoje u zemlji i njihova je odgovornost da premoste svoje sitne razlike, čarke, radi općeg progresa društva.
Danas, gledajući to vrijeme, bez obzira na to što nikad nisam bio ‘ekstremni hadezeovac’, sve do današnjih dana sam pristalica centrističkog sustava, politike koju je vodio predsjednik Franjo Tuđman. Razlike između HDZ-a, SDP-a i ostalih političkih stranaka zapravo nisu velike, ni supstancijalne. Sve se javno izjašnjavaju za tržišnu ekonomiju, za socijalnu pravdu, za jaku vanjsku politiku, ali naravno da postoje fine svjetonazorske razlike.
Možda se više razlikuju frakcije unutar stranaka…
– Mogli bismo tako reći, to je danas zamjetljivo. Možda u svojim stanovištima jesam Don Kihot, ali ja ih neću mijenjati, ma koliko to teško bilo i ma kakve mi to posljedice može na kraju donijeti, jer se svako malo netko zakači za takav pristup, smatrajući da ne odgovara vremenu i da je neprovediv. Uvjeren sam da treba graditi političku kulturu koja bi osigurala boljitak zemlji, a za to su potrebni međusobni dogovori. I sada bi bilo pametno razgovarati o velikoj koaliciji. Već bi sada bilo korisno da predsjednik Vlade Andrej Plenković pozove predsjednike parlamentarnih stranaka da zajedno razmotre kako i kojim putem premostiti razlike. Predstoje nam teške odluke.
Cijeli intervju možete pročitati ovdje
Tekst se nastavlja ispod oglasa
