Ratni zapovijednik 4. gardijske brigade, general Miko Šundov, reagirao je na knjigu koju je objavio general Rahim Ademi “Samo istina. Ratni dnevnik generala Hrvatske vojske”. Reakciju generala Šundova, objavljenu na stranici 4. gardijske brigade, u nastavku prenosimo u cijelosti.
Reagiranje na neistine, netočnosti, klevete i uvrede objavljene u knjizi Rahima Ademija: „Samo istina – ratni dnevnik generala hrvatske vojske“, nakladnik Večernji list, Zagreb 2021.
Knjigu g. Rahima Ademija „Samo istina – ratni dnevnik generala hrvatske vojske“ nisam kupio, niti namjeravao. Par dana nakon pojave knjige u prodaji nazvalo me više prijatelja, među njima i brojnih branitelja, čudeći se što to g. Ademi piše o nekim ratnim događajima kojima su bili svjedoci i koji su napisani neistinito, a posebno što g. Ademi jako ružno i klevetnički piše o meni. Smatrao sam kako je najbolje da čujem izravno od g. Ademija o čemu se radi te sam ga nazvao (9. kolovoza 2021.).
Ademi se javio na telefon, međutim nakon što sam ga upitao što je u knjizi pisao o meni, on je prekinuo vezu, a na poruku koju sam mu poslao nije odgovorio. Meni nije ništa drugo preostalo nego da mu pišem putem odvjetnika i da zakonski zatražim zaštitu svoje časti i ugleda od neistina i kleveta.
Zaključno, odvjetnik je poslao dopis g. Rahimu Ademiju sa zahtjevom objave ispravka neistinitih, netočnih, klevetničkih i uvredljivih tvrdnji i navoda o meni, a međuvremenu odvjetnik me obavijestio kako je Ademi primio dopis, ali nije bilo reakcije na isti. Rahim Ademi je na promociji svoje knjige u Zagrebu i obraćanju medijima opetovano govorio o meni neistine i klevete.
Stoga sada prvi put istupam prema javnosti preko portala IV. gardijske brigade kao njezin ratni zapovjednik i član Udruge veterana IV. gardijske brigade, te prenosim sadržaj dopisa upućenog Ademiju:
Neistinite, klevetničke i uvredljive tvrdnje
Poštovani gospodine Ademi,
Obraćam Vam se sa Zahtjevom radi ispravljanja neistina, netočnosti, kleveta i uvreda autora Rahima Ademija u knjizi „Samo istina“ – ratni dnevnik generala hrvatske vojske“, nakladnik Večernji list d.o.o., urednik Žarko Ivković, Zagreb 2021.
Rahim Ademi u navedenoj knjizi iznosi niz neistina, kleveta i uvreda o istaknutim hrvatskim generalima, zapovjednicima, pojedinim postrojbama, ratnim situacijama i događajima tijekom Domovinskog rata. Jednako tako i o meni iznosi neistine, netočnosti, klevete i uvrede na stranicama: 44., 144., 145., 149., 150., 172. i 218. Izneseno se ne tiče mene samo kao Mirka Šundova građanina, nego i časti generala zbora Hrvatske vojske, bivšeg načelnika GS HV, ratnog zapovjednika 4. gardijske brigade i dragovoljca te i same istine o opisanim događajima. Stoga iznosim najvažnije lako provjerljive činjenice o svom ratnome putu i radu u Hrvatskoj vojsci.
Kada god u knjizi spominje moje ime, Rahim Ademi čini to s omalovažavanjem iznoseći neistine, netočnosti, klevete i uvrede. Naglašavam da nikada nisam ružno govorio ni pisao o Rahimu Ademiju, pa to neću uraditi ni ovom prigodom, samo ću navesti činjenice i istinu.
U aktivnosti vezane za organizaciju obrane i suvereniteta RH uključio sam se dragovoljno i izravno tijekom jeseni 1990. sudjelujući u aktivnostima raspodjele naoružanja i organizacije dragovoljačkih postrojbi. Tijekom ožujka i travnja 1991. sudjelujem u pripremama za ustroj, a od 27. travnja 1991. i u ustroju 4. brigade Zbora narodne garde (u daljem tekstu Brigade). U skladu sa svojom dužnošću, sudjelujem u operacijama Brigade, uključujući i neposredno vođenje satnije ZNG u Vrliku. Krajem srpnja 1991., upućujem se s dijelom snaga Brigade u Kruševo (kod Zadra), koje je bilo neposredno ugroženo od neprijatelja. Organizirao sam rad i zapovijedao snagama na Kruševu tijekom borbenih djelovanja neprijatelja (Gornji Vrkići i Uvezac) na Izdvojenom zapovjednom mjestu (IZM), do dolaska Zapovjednika Brigade.
Brigada se, nakon teških borbi, izvukla s Kruševa i rasporedila u obrani Zadra, gdje sam sudjelovao do odlaska u Zapovjedništvo obrane Splita, krajem rujna 1991. U Zapovjedništvu obrane Splita sudjelujem u pripremi pričuvnih postrojbi ZNG za obranu Splita, te neposredno sudjelujem i zapovijedam dijelom dragovoljačkih snaga u blokadi vojarne na Dračevcu. Dana 1. studenog, 1991., vratio sam se u Brigadu te, u skladu sa svojim imenovanjem, sudjelovao u daljnjim operacijama Brigade na Južnom bojištu.
„Za uspješno povedenu prvu borbu brigade u Kruševu, za sve vojničke i radne uspjehe“ (kako je ugravirano) nagrađen sam pištoljem od zapovjednika Brigade generala Ive Jelića i dodijeljen mi je čin pukovnika odlukom Predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika HV dr. Franje Tuđmana (u daljnjem tekstu Predsjednik RH).
Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske 1. lipnja 1992. imenovan sam zapovjednikom 4. brigade ZNG. Pod mojim zapovjedništvom Brigada sudjeluje u dvije velike operacije: deblokadi grada Dubrovnika i oslobađanju Dubrovačkog primorja 1992. i operaciji Maslenica 1993. godine. Nakon uspješno provedenih operacija 4. brigada ZNG pohvaljena je od strane Predsjednika RH. U prosincu 1992. na prijemu kod Predsjednika RH, promaknut sam u čin brigadira i odlikovan sam Spomenicom Domovinskog rata 1990.-1991. Dana 27. siječnja 1993. „za sudjelovanje u operacijama“, „vraćanja dijela teritorija“, „za pokazanu borbenost, za požrtvovnost i iznimnu hrabrost“, a nakon provedene operacije Maslenica, Predsjednik RH pohvaljuje „sve vojnike, dočasnike i časnike 4. gardijske motorizirane brigade sa zapovjednikom brigadirom Mirkom Šundovom i načelnikom Stožera brigade pukovnikom Milanom Perkovićem na čelu“.
Temeljem odluke Predsjednika RH imenovan sam za Načelnika stožera Zbornog područja Split, a dužnost sam preuzeo 1. travnja 1993. Po zapovijedi zapovjednika ZP Split, generala Ante Gotovine u svibnju i lipnju 1993. obnašao sam dužnost zapovjednika operativne grupe Šibenik, a od kraja kolovoza i u rujnu 1993. i operativne grupe Sinj, gdje sam zapovijedao i pripremao snage za aktivnu obranu i napadna djelovanja. Krajem listopada 1993. vraćam se na Izdvojeno zapovjedno mjesto ZP u Zadru.
Tijekom gore spomenutog razdoblja (krajem 1993. i prvoj polovici 1994.), kao načelnik stožera Zbornog područja obilazim gotovo sve postrojbe u pojasu odgovornosti ZP Split, sudjelujući u provedbi stožernih trenaža, te pripremi i osposobljavanju postrojbi za obranu i aktivna djelovanja. Dana 12. srpnja 1994. imenovan sam Odlukom Predsjednika RH (Broj PA 7 -301/1-94) na dužnost Zamjenika zapovjednika ZP Split. Temeljem Zapovijedi NGS klasa: SP 8/94-02/04; Ur broj: 512-06-02-94-20, od 1. kolovoza 1994., Zapovjednik ZP Split general Gotovina zapovjedio je da se izvrši primopredaja dužnosti između dotadašnjeg zamjenika, brigadira Rahima Ademija i novoimenovanog, brigadira Mirka Šundova, koja je i provedena od 08. – 14. rujna 1994.
Temeljem svega gore navedenog, krajnje je klevetničko i uvredljivo navođenje Rahima Ademija na stranici 145. njegove knjige, red 7. citat „Moram istaknuti da Šundov nije postavljen za zamjenika zapovjednika Zbornog područja Split zbog svojih sposobnosti, nego zbog svojih spletki. Njegovim spletkarenjem mene su maknuli s mjesta zamjenika zapovjednika ZP Split i postavili na mjesto načelnika ZP Split, dakle na niži rang, a gospodina su bez ikakvih zasluga postavili na moje mjesto“. Temeljem ovoga citata insinuira se kako je cijeli zapovjedni lanac sudjelovao u spletkama, uvredljivo se dovode u pitanje moje sposobnosti, a isto tako teško je razumjeti i prihvatiti da postoji nečije (njegovo), mjesto u vojnoj organizaciji.
U razdoblju od rujna 1994. do veljače 1995. sam kao zamjenik zapovjednika ZP Split generala Gotovine sudjelovao u pripremi, organizaciji i provedbi borbenih i drugih aktivnosti u području odgovornosti ZP Split, pa tako i u operaciji „Zima 94“ (koliko god je to Rahimu Ademiju teško priznati). Stoga su neistinite i tendenciozne njegove napisane riječi na stranici 150. red 6., o meni i govoru koji sam održao kao Načelnik GS HV na proslavi 25.–te obljetnice operacije Zima 94., a kako sam ja u „Zimi“ sudjelovao „jedan dan“.
Ja sam govorio ono što je točno, nisam sebe hvalio, a druge kudio i napadao kao što on to radi u svojoj knjizi. Siguran sam da se podrazumijeva, kako sam kao načelnik stožera i zamjenik zapovjednika u ZP Split, u vremenu od 1. travnja 1993. do 13. veljače 1995. (dakle pun 21 mjesec), svojim sudjelovanjem dao svoj doprinos aktivnostima i operacijama ZP Split, pa tako i operaciji Zima 94.
Provedba operacije „Zima 94“, odvijala se u vrlo teškim i surovim uvjetima i uz stalna borbena djelovanja. Stoga je bilo potrebno češće mijenjati i odmarati postrojbe i ljude, pa tako i smjene ljudi u zapovjedništvima. Opisani događaj oko primopredaje u knjizi Rahima Ademija, na stranicama 144. i 145., je dijelom neistinit. Istina je da sam došao kao zamjenik zapovjednika ZP u Zapovjedništvo OG Livno, 1994. (ali bez tima ljudi), ali Ademi nije bio u zapovjedništvu.
Rahim Ademi se vratio u Zapovjedništvo OG Livno navečer i predložio da on ode na odmor, a da ja preuzmem zapovijedanje. Ja sam predložio da on s timom ostane još jedan dan, a da ću ja otići u Zadar pripremiti tim za smjenu i da vršimo smjenu svakih 7 dana (kako je bila uobičajena praksa). On to nije prihvatio, ljutito je napustio Zapovjedništvo OG Livno. Nakon toga je održan sastanak s generalom Antom Gotovinom, kojom prigodom je on odlučio da se ja vratim na IZM ZP Split u Zadru, a da Rahim Ademi ostaje u OG Livno.
Netočni i neistiniti navodi Rahima Ademija na stranicama 149. i 150. za mene su kao čovjeka i časnika posebno uvredljivi i klevetnički. Sukladno mojim ratnim bilješkama i konzultacijama s časnicima iz zapovjedništva ZP Split, koji su sudjelovali u tim aktivnostima, situacija je bila kako slijedi. Po zapovijedi generala Ante Gotovine, 5. siječnja 1995., proveo sam u području odgovornosti Operativne grupe Livno, obilazeći crtu. Tada sam bio i u pojasu odgovornosti 5. gardijske brigade u popodnevnim satima, gdje smo proveli obilazak (a ne nadzor kako navodi Ademi), dijela prve crte na području Jevačka kosa, vezano za probijanje puta prema Savanduku, uz pratnju ljudi iz 5. gardijske brigade, a što je bio uobičajen postupak.
Vladali su zimski uvjeti, bila je mećava, te po dolasku na vrh kote otvorena je neprijateljska paljba prema nama iz smjera Pitome kose. U isto vrijeme je i određene zadaće (po posebnoj zapovijedi zapovjednika brigade), na tome području provodila skupina izvidnika iz 5. gardijske brigade, koja je imala kontakt s neprijateljem, kojom prilikom je jedan izvidnik teže, a drugi lakše ranjen.
Zbog ukupne situacije, a s obzirom na to da se počelo smrkavati, izvukli smo se s tog područja i vratili u zapovjedništvo 5. gardijske brigade. Po dolasku u zapovjedništvo brigade saznali smo da je teže ranjeni izvidnik preminuo, i o cijeloj situaciji smo izvijestili zapovjedništvo Operativne grupe. Neistiniti, netočni, klevetnički i uvredljivi su njegovi navodi o ranjavanju, pogibiji ljudi i cijeloj situaciji koja se tada dogodila.
Isto tako su neistiniti, klevetnički i uvredljivi njegovi navodi kako smo pobjegli „kao zečići“, te kako „zabranjujem brigadiru Mirku Šundovu ulazak u našu zonu odgovornosti, jer nas je njegov „nadzor“ koštao dva života i tri teško ranjena vojnika….“. Za ove moje tvrdnje i navode postoje isto tako svjedoci – časnici zapovjedništva ZP Split, koji su zajedno sa mnom sudjelovali u ovoj situaciji. Uvijek, a posebice kao zapovjednik 4. gardijske brigade (koja je tada sudjelovala u dvije velike operacije Domovinskog rata – oslobađanje juga Hrvatske i Maslenica), poduzimao sam sve što je bilo u mojoj moći kako bi što manje ljudi poginulo ili bilo ranjeno.). Naglašavam kako Rahim Ademi nikada nije zapovijedao gardijskom brigadom.
Klevetnički i uvredljiv je navod Rahima Ademija na stranici 172., red 4., kako sam „udaljen s ratišta OG Livno zbog svoje nesposobnosti“. O mojim sposobnostima i radu svjedoče činjenice o imenovanjima na različite dužnosti tijekom, (a i poslije) rata – Predsjednik RH imenovao me za zapovjednika, 4. br ZNG ; potom za Načelnika stožera ZP Split, general Ante Gotovina za zapovjednika OG Šibenik i Sinj, Predsjednik RH za zamjenika zapovjednika ZP Split. Odlukom Predsjednika RH 1995. imenovan sam za načelnika Uprave za školstvo GS HV (a ne kako netočno navodi Ademi u operativni centar GS).
Klevetničke i krajnje tendenciozne i uvredljive riječi Rahim Ademi je napisao na stranici 150. red 5, citat „…poslije ga je general Gotovina potjerao iz Zbornog područja te je premješten u operativni centar HV-a…“.
Prava istina je, a za koju postoje živi svjedoci i fotografije, kako mi je general Ante Gotovina priredio lijepi vojnički ispraćaj na kojemu su bili nazočni zapovjednici i osoblje IZM ZP u Zadru, a kojom prigodom mi je uručio vrijedni dar s posvetom (koji i danas imam) kao i Zahvalnicu (Split, 17.veljače 1995.) citiram: „za nesebično zalaganje i požrtvovnost u obavljanju svih zadaća, samoprijegoran rad i svekoliki doprinos izgradnji bojeve spremnosti Hrvatske vojske, za vojno-stručno osposobljavanje, jačanje stege, morala i izgradnje uzoritog lika hrvatskog vojnika – u čast i vjernost Hrvatskoj“.
Isto tako Ademi navodi u knjizi na stranici 218. kako se tadašnji zapovjednik 4, gardijske brigade žali, da brigadir Šundov potpisuje obrasce VE – 7 za pripadnike 4. gardijske brigade. Istina je kako sam ja tada, sukladno važećim propisima, imao pravo potpisati te obrasce ljudima za ono vrijeme kada sam bio zapovjednik 4. gardijske brigade.
Nadalje, Rahim Ademi uvredljivo navodi na stranici 44. red 5, citat „…..a meni za zapovjednika dovedu stožernog brigadira Mirka Šundova, čovjeka kojeg su potjerali s ratišta i koji je imao niži čin….“. U Hrvatskoj vojsci u to vrijeme (1998.g) su ljudi bili imenovani po zakonskoj proceduri, pa tako i ja, a nikada nisam bio „potjeran s ratišta“.
Začuđujuće su njegove neistinite, netočne, klevetničke i uvredljive tvrdnje i navodi, jer nikad o njemu nisam govorio ružno. Suosjećao sam s njime kad je bila podignuta Haška optužnica. On je dao svoj doprinos u Hrvatskoj vojsci, ali se ovom prigodom ponio vrlo nevojnički. Ukoliko Ademi nije ispunio sve svoje ambicije i očekivanja u svojoj službi, a što proizlazi iz pojedinih navoda u njegovoj knjizi, ja nisam za to odgovoran. Stoga, neka se Rahim Ademi suočava sa svojim frustracijama, tjeskobama i bolima, ali neka to isto ne nanosi drugim ljudima objavljujući neistine, klevete i uvrede u svojoj knjizi „Samo istina“.
Nakon Domovinskog rata sam nastavio davati svoj doprinos izgradnji Hrvatske vojske, pored ostalog, kao zapovjednik Zapovjedništva za obuku, zapovjednik Ratne škole „Ban Josip Jelačić“, zapovjednik Zapovjedništva za združenu izobrazbu i obuku, Zapovjednik (Ravnatelj) Hrvatskog vojnog učilišta „Petar Zrinski“, Vojni predstavnik Republike Hrvatske u NATO i EU, Glavni inspektor obrane, Načelnik GS HV.
Odlikovan sam, uz navedenu Spomenicu Domovinskog rata 1990.-1991., i sljedećim medaljama i odlikovanjima: spomenice Domovinske zahvalnosti za 5, 10, i 15 godina službe, Medalja Oluja, Red hrvatskog pletera, Red hrvatskog trolista, Red Bana Josipa Jelačića, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red kneza Branimira s ogrlicom, Velered kralja Petra Krešimira IV s lentom i Danicom. Uz promaknuća u više činove od strane više predsjednika RH (stožerni brigadir 1995.; brigadni general 2000.; general bojnik 2004.; general pukovnik 2013.; general zbora 2016.), nagrađivan sam u Domovinskom ratu, kao i poslije rata, od strane zapovjednika Brigade, Načelnika GS i ministara obrane.
Zaključno tražim objavu ispravka neistinitih, netočnih, klevetničkih i uvredljivih tvrdnji i navoda o meni u knjizi Rahima Ademija, koji su napisani i objavljeni s ciljem rušenja moga ugleda i nanošenja štete meni i mojoj obitelji. Stoga zahtijevam od Rahima Ademija kao autora i od Večernjeg lista kao izdavača knjige „Samo istina“ da u roku od dva tjedna objavite ispravke gore navedenih tvrdnji i navoda u knjizi.
U suprotnome budite uvjereni kako ću poduzeti sve raspoložive korake u cilju zaštite svog ugleda i dostojanstva, kao čovjeka i generala Hrvatske vojske.
S poštovanjem,
Mirko Šundov,
general zbora u mirovini
