Geopolitička analiza: Stanje u jugoistočnoj Europi – ruski prst u oko Zapadu

Foto: epa

Pregled sigurnosne situacije na Zapadnom Balkanu, dijelom uz izbor navoda nekih tamošnjih poznavatelja velikosrpskog projekta

Glavni destabilizirajući faktor na Zapadnom Balkanu (ZB) je Vučićeva Srbija koja to radi uz pomoć, odnosno pod „kišobranom“ Ruske Federacije (RF). Pozicija Srbije je jasna, a to je uspostava, makar Male-velike Srbije. Glede RF ističemo da Rusima zapravo ZB (odnosno srpske teritorijalne pretenzije na to područje), i nije toliko važan koliko im je koristan – kao svojevrstan vojno-politički poligon za odmjeravanje snage sa Zapadom, odnosno konkretnije kao teren pogodan za provociranje agresivnog NATO-a i za političko nadmetanje s EU. Naime, iskušavati strateškog protivnika na ZB je manje riskantno po globalnu kataklizmu – nego u Ukrajini i/ili na Baltiku.

 

Geopolitički okvir u kojem se odvijaju recentni događaji u jugo-istočnoj Europi

Do velikih političkih nestabilnosti u Europi dolazi zbog prelijevanja krize – koja je potaknuta ruskim zauzimanjem Krima, odnosno agresijom na Ukrajinu 2014.  Potom je uslijedio rat u Siriji, migrantska kriza, te kontroverzni potezi Donalda Trumpa i bizarni Cameronov Brexit.

No, ipak najznačajniji geopolitički udar/efekt prouzročila je bivša njemačka kancelarka Angela Merkel koja je 2011. g. nakon incidenta u Fukušimi, odlučila zaustaviti njemački nuklearni program. Nadalje, kako tamošnja planirana energetska tranzicija u međuvremenu nije uspjela, Merkeličina odluka se svela na činjenicu da je nakon nje – njemačko gospodarstvo postalo ovisno o 40% ruskog prirodnog plina.

Kao posljedica toga, došlo je do odlaska kancelarke – kao osobno najodgovornije, s obzirom da je ta njena odluka posljedično dovela do razaranja europskog jedinstva. Naime, ona je posredno, energetske aranžmane s Vladimirom Putinom, platila izazivanjem političkih nestabilnosti u Austriji, Mađarskoj, Bugarskoj, Češkoj, Crnoj Gori i Srbiji…

S druge strane, u zaslugu joj se može ubrojiti mudra reakcija na rusko-srpsku „navlakušu“ o promjeni granica na ZB, koju (joj) je preko „’non-papera’ ponudio Janez Janša“. Naime, odlukom o njenom odbacivanju „uštedjela najmanje 140.000 do 150.000 ljudskih života – koliko je poginulih bilo u ratovima“ za Veliku Srbiju 90-tih godina prošlog stoljeća (po procjeni Mile Đukanovića).

Ujedno, zaoštravaju se odnosi SAD i Kine, države koja je uspostavila koruptivnu mrežu i to od grčke luke Pirej pa do država Baltika.

 

A sada ćemo se spustiti na uvodno naznačenu zapadno-balkansku, svojevrsnu „taktičku razinu“, kako bi dali pregled stanja sa više velikosrpskih „hibridnih frontova“.

Stanje u Srbiji

Beogradski je pisac Filip David svojedobno izjavio da u srpskom društvu postoji “puzajući fašizam“. Tu je svoju zebnju opisao sljedećim riječima:

“Elementi puzajućeg fašizma su jako prisutni u tabloidnoj žutoj štampi, preko teorija zavjere, proglašavanjem svakog tko nije istomišljenik za izdajnika, kult vođe, nacionalizam, populizam, to je sve prisutno. Prisutno je kroz reviziju historije, prisutno je u navijačkim grupama koje su uspjele spojiti kriminal s takozvanim patriotizmom. I na društvenim mrežama vidite u komentarima da ima mnogo ostrašćenih koji negiraju ono što je bila naša prošlost i borba protiv fašizma, a propagiraju neku novu vrstu fašizma”!

Situaciju u Srbiji, slično vidi i profesor Dinko Gruhonjić, čiji osvrt posebno ističemo – jer radi o jednom od najboljih opisa tamošnjeg društvenog stanja.

Nema razlike između slavljenja zločinaca s bilo kojim nacionalnim prefiksom i to je sramota za svako društvo. Čuvanje murala osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića u Beogradu je isto kao kad bi policija u Berlinu čuvala mural posvećen vođi SS-a Heinrichu Himmleru, ocijenio je Gruhonjić, profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i novinar.

Nadalje, kazao je Gruhonjić – „razlika između ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina i ‘huligana’ koji čuvaju Mladićev mural u Beogradu ne postoji, ocjenjuje i navodi da su oni zapravo nacisti i klerofašisti“.

“Oni se ne stide to priznati i pored toga što slave čovjeka koji je osuđen na robiju zbog genocida, oni se ne libe crtati i narodne neonacističke znakove. Tako da tu nema sumnje o čemu je riječ. To nisu huligani, to su fašisti. Nažalost, imamo ministra policije koji je također fašista i koji to nije skrivao. Vlast, uvjerljivi dio političke scene i intelektualne elite je ekstremno nacionalistički”, kazao je Gruhonjić.

Tvrdi da je suština falsificiranja nedavne prošlosti u tome da se opravda uloga Srbije u Drugom svjetskom ratu.

“Srbija je tijekom Drugog svjetskog rata imala tri kvinslinga, to je možda i europski rekord. Imali su Milana NedićaDražu Mihajlovića Dimitrija Ljotića. Sve je u BiH urađeno po matrici iz Drugog svjetskog rata. Sve to je Draža Mihajlović radio po potpuno istoj agendi”, dodaje Gruhonjić.

Kako je kazao, ideologija koja je tada doživjela debakl čekala je priliku da ponovo digne glavu.

“To je ono kada Mladić ulazi u Srebrenicu i proglašava pobjedu i osvetu nad Turcima. To je dakle par excellence četnička ideologija”, navodi Gruhonjić.

Po Gruhonjiću, u Srbiji je postalo opasno baviti se bilo kakvim otporom, makar i marginalnim, jer takve teme za režim stvaraju nervozu.

“Ljudi koji bezbrižno prolaze pored murala čovjeku koji je odgovoran za smrt desetina tisuća ljudi (za genocid), moraju sebe zapitati jesu li ljudi”.

Srbija je, smatra, na Balkanu odigrala ulogu mini Njemačke iz II. Svjetskog rata i načini na koji su počinjeni zločini su “nažalost ličili na ono što je upravo činjeno Srbima pod Pavelićevim režimom i gotovo da nema razlike, ali ljudi ne vole otvoriti oči da to vide”.

“Srpski svijet” – nebuloza, destruktivna i autodestruktivna ideja je ostvariva jedino kroz etničko čišćenje, genocid, rat, militantni ekstremni nacionalizam“, kaže Gruhonjić i dodaje da je Ratko Mladić simbol tog svijeta.

Kaže da je “srpski svijet” jasna analogija na ruski svijet i “Putinova Rusija je sponzor čitave ideje iz interesa koji nemaju veze sa ljubavlju prema Srbiji”.

“Oni imaju svoje strateške interese, a to je da proizvedu nestabilnost gdje god je to moguće i dobili su svoj nepotopivi nosač aviona u vidu službenog Beograda”, rekao je on.

Nadalje je Gruhonjić glede oporbe u Srbiji izjavio da je nema, dometnuvši da nitko iz srpske oporbe neće naglas kazati da su većina uzroka svake vrste kriminala u Srbiji povezani s ratovima devedesetih.

“Prava razlika u vrijednostima ne postoji i ako je to alternativa, Srbija nema budućnost. Ako se stvar odvija tako da se oporba pravi mrtva, kada je riječ o bilo kakvoj osudi nacionalizma i priznanju nezavisnosti Kosova, kada u CG rade ovo što rade, kada se radi o integraciji u EU, onda moram postaviti pitanje u čemu su oni oporba Vučiću”, upitao je Gruhonjić.

Arhijunaci “doba zlog”, kako je kazao, su Slobodan Milošević i svi njegovi epigoni od Vojislava Šešelja, preko Tomislava Nikolića do Aleksandra Vučića.

“Poslije pada Miloševića, na vlast su došli kompromiseri koji su najviše bili oličeni u Vojislavu Koštunici koji je, već 6. listopada 2000., počeo sa skrivanjem dokaza i dokumentacije „Službe državne bezbednosti“ koja je danima gorjela u Beogradu, obranom načelnika generalštaba Nebojše Pavkovića koji će kasnije biti osuđen za zločine na Kosovu, obranom svih čelnih ljudi srpskih tajnih službi itd.”, podsjetio je on.

Danas je problem razumnih ljudi u Srbiji, naglašava, što Vučića uopće slušaju, umjesto da se organiziraju, politički artikuliraju i suprotstave mu se.
“Zabrinjavajuće je što ne postoji nijedna lokalna samouprava u kojoj SNS nije na vlasti. U malom broju njih je partner na vlasti, i Slobodan Milošević to nije mogao ni sanjati”, kaže i dodaje da će rezultat koji će ostati iza Vučića biti katastrofalan.

“Kamen na kamenu neće ostati. Društvo je devastirano. Vučić ovo radi na način koji liči na Mladićevu zapovijed izdanu iznad Sarajeva ”razvucite im pamet”, a time se ne može ništa pametno i dobro izroditi jer ste kontaminirali društvo, da ne govorimo o SANU i SPC”, poručio je on.

Gruhonjić je zaključio da je ipak bitno probuditi interes kod mladih za politiku, koja im određuje budućnost.

“Zbog toga je važno inzistirati na onome šta su vrijednosti, na anti-nacionalističkoj politici i na tome da Mladić ne može biti u Njegoševoj ulici u Beogradu. Jer ćemo na taj način nastaviti da se valjamo u blatu s nekim novim Vučićem, koji će promovirati neku novu podvrstu srpskog svijeta, ili neku drugu nijansu sive”, završio je Gruhonjić.

Reakcija Zapada na destabilizaciju Kosova

SAD su nedavno uvele sankcije – prema 8 osoba i prema 24 tvrtke, za koje smatraju da su u temeljima mreže prekograničnog kriminala između Srbije i Kosova, zatim tamošnje političke korupcije, te stranačkog ucjenjivanja. Naime, kontroverzni srpski „biznismen“ s Kosova Zvonko Veselinović i njegov brat Žarko imaju „podeblji policijski dosje“ na Kosovu i u Srbiji. Konkretnije, Zvonko slovi za jednu od najozloglašenijih koruptivnih figura na Kosovu i dovodi se u vezu s „ubojstvima, trgovinom narkoticima, krađom automobila i kamiona, te nedavnim podizanjem barikada na graničnim prelazima između Srbije i Kosova, Jarinje i Brnjak“. Nadalje, posljednji su se put Veselinovići našli na meti istražitelja, nakon ubojstva Olivera Ivanovića, poznatog (proameričkog) kosovskog političara. Indikativno je da braća Veselinović imaju i razgranate veze s vlašću Aleksandra Vučića, ali i posebne, s bratom predsjednika Srbije Andrejom Vučićem.

Osim navedenih, za izdvojiti je i Milana Radoičića, stvarnog čelnika Vučićeve kosovske Srpske liste (koja je na vlasti u „srpskim općinama“ na sjeveru Kosova) i visokog dužnosnik vladajuće SNS, koji je osumnjičen da se „nalazio na čelu kriminalne skupine koja je organizirala i izvršila ubojstvo Olivera Ivanovića“.

Na popisu su i druge osobe, uglavnom vezane uz spomenutu političku stranku – Srpska lista koja predstavlja kosovske Srbe u kosovskom parlamentu, a iza koje otvoreno stoje vlada Republike Srbije i predsjednik Aleksandar Vučić.

Faktografski nagovještaji secesije RS/BiH i njenog ujedinjenja s Republikom Srbijom

Parlament RS/BiH prošlog je tjedna izglasao zaključke kojim poziva vladu da pripremi planove za izdvajanje tog entiteta iz ustavno-pravnog poretka BiH…

O čemu se tu radi. Dakle, prema (američkom) RSE-u, Narodna skupština Republike Srpske (RS), krovno zakonodavno tijelo ovog BiH entiteta, u petak 10. prosinca, usvojila je informacije o „prijenosu nadležnosti s BiH na razinu Republike Srpske“, u oblasti indirektnog oporezivanja, pravosuđa, obrane i sigurnosti.

Usvojena je i Deklaracija o ustavnim principima RS, koja zadužuje institucije RS da sastave ustav po kojem bi Banja Luka bila glavni grad entiteta, a Pale, nedaleko od Sarajeva, prijestolnica.

U Deklaraciji se precizira da su „svi zakoni koje je nametao visoki predstavnik neustavni“.

Prethodno, isto tijelo donijelo je 20. listopada zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima koji predviđa osnivanje entitetske agencije za lijekove, koja od 2009. godine djeluje na državnoj razini.

Nadležnosti koje po Ustavu BiH nisu izričito dodijeljene institucijama BiH pripadaju entitetima, ali u članu III. je navedeno da BiH može preuzeti nadležnosti s entiteta ukoliko bude suglasnosti. Dakle, prema Ustavu BiH, entiteti ne mogu samostalno vraćati nadležnosti koje su u proteklom periodu prenesene na državu.

Najave odcjepljenja i prijenosa nadležnosti s BiH na RS su počele kada je bivši visoki predstavnik, Valentin Inzko, u srpnju zabranio negiranje genocida, nakon čega su političari iz RS počeli s blokadom rada državnih institucija.

Odluke Narodne skupštine RS stupaju na snagu narednog dana nakon njihovog usvajanja, navodi se u nacrtima dokumenta objavljenih na sajtu Skupštine RS.

Drugačiji, „nebirokratski“ pogled na povijest secesije RS/BiH, po viđenju  političkog komentatora Tomislava Markovića

Dvadeset šest godina nakon što je Vojska Republike Srpske počinila genocid u Srebrenici, Dodik je riješio da „povampiri ovu zločinačku organizaciju, kao da se ništa nije dogodilo“ – Vojsku Republike Srpske.

Inače, Vojska Republike Srpske je i formirana da bi činila zločine, da bi vršila etnička čišćenja i masovne progone, da bi otvarala konc-logore i počinila genocid. I to ne tvrde nikakvi izdajnici i auto-šovinisti, već zapovjednik te iste vojske, komandant zla Ratko Mladić. Naime, drugim sredstvima nije bilo moguće ostvariti ciljeve koje je 12. svibnja 1992. g. zacrtala Skupština Republike Srpske.

Tada je donijeta “Odluka o strateškim ciljevima srpskog naroda u BiH”, gdje su definirani prioriteti srpskog naroda: “Državno razgraničenje s druge dvije nacionalne zajednice; koridor (povezanost teritorije) između Semberije i Krajine; uspostavlјanje koridora u dolini rijeke Drine, eliminiranje Drine kao granice između srpskih država; uspostavlјanje granica na rijekama Uni i Neretvi; podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski dio i uspostavlјanje u svakom od dijelova efektivne državne vlasti; izlaz Republike Srpske na more. (Od Ploča do Prevlake / Boke Kotorske!)“

Na istoj sjednici donesena je i odluka o formiranju VRS, kako bi navedeni ciljevi bili izvršeni. Kada je čuo što su ciljevi, Ratko Mladić je rekao što slijedi: „Mi ne možemo ‘očistiti’ niti možemo imati rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu. Pa to je, to neće, ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid”. Kratko i jasno.

Dakako, prisjetimo se iza ratnih pohoda Vojske Republike Srpske ostalo je sto tisuća pobijenih/mrtvih ljudi, razvaljena zemlja, beskrajna ljudska patnja. Pokolji i progoni u Prijedoru, konc-logori Omarska, Keraterm, Trnopolje i mnogi drugi, pokolji u Foči, Višegradu, Bijeljini, Zvorniku, Bratuncu, Banja Luci, masakr na Korićanskim stijenama, četvorogodišnja opsada i opsada / mrcvarenje Sarajeva, genocid u Srebrenici, dizanje stotina džamija u zrak, granatiranje Vijećnice i spaljivanje milijuna knjiga – to su “podvizi” VRS. I to nisu sva njihova zlodjela. Tu i takvu vojsku danas obnavlja Milorad Dodik. Valjda nije bilo dovoljno genocida, urbicida, kulturocida i libricida, pa bi da nastavi tamo gdje su Karadžić i Mladić stali !?

Reakcija Zapada

Glede navedenog početka secesije RS/BiH postavlja se pitanje kako će se međunarodna zajednica postaviti u odnosu na to, s obzirom da su svjesni da je Republika Srpska i Daytonsko-pariški sporazum doveo do nefunkcionalnosti BiH.

U tom se kontekstu kao znakovita može sagledati vijest da je Bidenov povjerenik za ZB – Gabriel Escobar, najavio tijekom posjete Albaniji (11.12.2021.) nove sankcije SAD-a!

No, s druge strane, u tom međunarodnom nadjačavanju, Beograd računa na podršku RF. Naime, nedavno je objelodanjeno da je formirana radna grupa Rusije i Srbije o zaustavljanju tzv. obojenih revolucija. Uz to, Aleksandar Vulin je „prilikom nedavne posjete Moskvi odnio snimke ruskih oporbenjaka koji su bili u Beogradu, tako da su neki od njih već i uhićeni“. Dakle, jasno je da postoji veoma bliska saradnja Srbije i RF, iako ta suradanja, počiva – samo dijelom, na istim interesima.

Crna Gora – kao geopolitički najznačajniji rusko-srpski hibridni front

Po Mihajlu Terziću, crnogorskom intelektualcu iz Beograda, „prošlogodišnje političke litije (procesije) SPC-a u CG su ustvari bile zloćudna harmonija etno-filetizma i fašistoidnog etnocentrizma…, održane su u cilju/svrhu otimanja crnogorskog duhovnog nasljeđa i razaranja crnogorske državotvornosti“.

Sličnog je mišljenja i crnogorski književnik Andrej Nikolaidis, koji tvrdi da je “ovo dešavanje repriza istog nacionalizma i istog jada koji je CG unesrećio 1989. godine“… Izjavio je i da je aktualna Vlada uspjela da nešto što je bila država svede na teritorij, a nešto što je društvo svedu na stanovništvo. Dodao je i da „ako potraju, njihov konačni cilj će biti ostvaren, a to je teritorij koju nastanjuje nekakvo stanovništvo, bez oblika, vrlina, kulture, plastelin koji će biti oblikovan rukom iz Beograda“.

O čemu se ustvari radi u CG? Dakle, u strategiji Vlade Srbije govori se upravo o tome kako treba integrirati sve Srbe u regiji. U toj strategiji SPC je imala ključnu ulogu kao jedina legitimna prekogranična institucija. Pokrenula je litije s tezom da je SPC ugrožena, da su vjerska prava ugrožena, a u to su uvjerili i američko veleposlanstvo u Podgorici i druge zapadne aktere, koji su podržali litije s idejom da se smijeni tridesetogodišnja Đukanovićeva vlast. No, pitanje je – je li prioritet bio da se u CG otkloni intervencija RF i Srbije – u unutarnja pitanja države ili je prioritet bila smjena vlasti u datom trenutku?!

Po mišljenju Sonje Biserko, predsjednice Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, Zapad nije dobro riješio spomenutu dilemu. Naime, okrenuo se protiv Đukanovićevog DPS-a, a na velikosrpsku stranu. Dakle, omogućio je uvođenje CG u jedno prilično kaotično razdoblje u kojem je poništeno mnogo stvari koje su prethodno urađene. Da bi zaključila kako se, bez obzira koliko je DPS bio na vlasti, da ga se ne može isključiti iz budućih političkih kombinacija, jer ne postoji druga oporbena stranka koja ima moć preuzeti vodstvo u CG.

Naime, Zapad je (napokon) shvatio se da su (srpske) službe koncipirale, nadzirale i „montirale“ sve tri članice sadašnje vladajuće koalicije u Crnoj Gori.

Stanje u RH po ovom pitanju

Nedavna blamaža/bruka pojedinaca povezanih s velikosrpskom insinuacijom glede ubojstva zagrebačke obitelji Zec, rječito govori o vitalnosti ideje Velike Srbije i u Hrvatskoj, a na što je primjereno ukazao i Predsjednik RH.

Ipak, za ukazati je i na mišljenje, kako se osim sa spomenutog „prvog plana“,  navedeno izražavanje pijeteta može sagledati i kao pokušaj destabilizacije hrvatske Vlade. Naime, pojavile su se sumnje da su „određeni kreatori kaosa“ htjeli „provući kroz blato“, odnosno „približiti sebi“ – potpredsjednika hrvatske Vlade, jer je razumno za pretpostaviti da on nije znao pojedinosti o etničkoj pripadnosti članova obitelji, likvidirane od strane osoba u odorama pričuvnog sastava MUP-a RH!

Ujedno, osim spomenute namjere „nabijanja kompleksa krivnje Hrvatima – zbog uspostave vlastite države i njene obrane od velikosrpske agresije“, opasnijom, cijenimo situaciju  na medijskom planu.

Dakle, glede medijskog plana indikativno je da, po analitičaru Davoru Gjeneru, „medijski mogul Dragan Šolak koji je vlasnik Nove TV i N1 s konzorcijem Adria medija i Telekoma Srbije pokušava ući u Hrvatsku s konkurentom N1, tobože s Bloombergovom franšizom. To je jedan jako opasan i štetan projekt kojega Vučić, u okviru svoje ideje ‘srpskog svijeta’, radi veoma planski. U Hrvatskoj se, nažalost, na to za sada ne gleda s dovoljno pažnje”, upozorava Gjenero.

 

Mogući zaključak

Regija Zapadnog Balkana mora se nametnuti i EU i SAD-u i to ne samo sa svojim problemima i poteškoćama, već i sa svojim rješenjima. U tom okviru, Zapad uglavnom percipira Srbiju kao ključ rješenja, ali i problema, svjestan da ona ima najveći stabilizacijski, ali i destabilizacijski utjecaj i potencijal, u odnosu na ostale zemlje regije.

S obzirom na to, veliki međunarodni igrači pregovaraju s „kakvim – takvim“ Aleksandrom Vučićem – jer je on čelu Srbije (najveće države regije sa 7 milijuna stanovnika), no za sada „srbijanske vlasti uporno odbijaju „izručiti“ rješenje prihvatljivo Zapadu, čak dapače…!

U ovom su kontekstu indikativni i navodi Nikole Samardžića, profesora Filozofskog fakulteta u Beogradu, kojih je ovih dana podsjetio da je Vučić još, 2012. i 2013, nudio garancije Bruxellesu i Washingtonu kako će raditi na europskoj integraciji, da će dogovoriti obostrano obavezujući sporazum s Kosovom i stabilizirati financije… Slična obećanja davao je i CG, u smislu da će „obustaviti podršku tamošnjoj ibeovsko-klerikalnoj (srpskoj) iredenti, i poštovati njenu (crnogorsku) nezavisnost, i sve je slagao“.

Dodao je i da je jasna vertikala svih procesa na ZB, pod velikosrpskim nadzorom a koja se može svesti na sljedeće: preusmjeriti tranziciju na službe sigurnosti i državne mogule, očuvati zamrznute sukobe na Kosovu, ali i u BiH i CG, i onemogućiti Srbiju i susjede (Kosovo i BiH) da uđu u EU i NATO.

Gore navedeno se slaže s uvodnim dijelom ove analize i upućuje na zaključak o Vučiću „kao ruskom kukavičjem jajetu umetnutom u gnijezdo naivnih Zapadnjaka“.

Dakle, iz spomenutih je razloga opravdano zaključiti da će u konačnici stabilnost i europsku budućnost jugoistočne Europe ipak izdefinirati dogovor između Zapada (SAD i EU) i RF, a do tada će na terenu ZB-a biti potrošena/uništena još koja, ili niz, generacija!

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.