Suci Ustavnog suda zaključili su, kako se neslužbeno doznaje, da je komunistički Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. u skladu s Ustavom iz 1991.
Suci Ustavnog suda zaključili: Zakon o pobačaju u skladu s Ustavom RH!
Ustavni sud Republike Hrvatske, točnije sudac Ustavnog suda prof. dr. sc. Aldo Radolović, 14. travnja 2008. godine poslao je upit Kliničkom bolničkom centru u Zagrebu “o pitanju dozvole prekida trudnoće”. Naime, Ustavni sud je zamolio stručno i zdravstveno mišljenje “potrebno u predmetu ocjene ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno rađanje djece (NN 18/78)”.
Tadašnji ravnatelj KBC-a, akademik Željko Reiner, odgovorio je Radoloviću da predlaže da Ustavni sud zatraži od svih medicinskih fakulteta u RH formiranje zajedničkog tima stručnjaka i znanstvenika koji bi zauzeli stručni i znanstveni stav, rukovodeći se svjetskim medicinskim znanstvenim stavovima.
Klinika za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb, 13. rujna 2009. godine, tako je dostavila akademiku Reineru odgovor užeg vodstva Klinike u kojem stoji da su jednoglasno zaključili da život počinje spajanjem muške i ženske spolne stanice. Dopis je potpisao predstojnik Klinike prof. dr. sc. Slavko Orešković, a akademik Reiner ga je zatim proslijedio Ustavnom sudu, točnije sucu Radoloviću.
Primjerak dopisa, kao i tko je sve činio uže vodstvo, možete vidjeti u nastavku:
Loading...
Reload document 
Open in new tab Krešimir Planinić, član Upravnog odbora udruge U ime obitelji, već je ranije pojasnio o kakvom zakonu se radi.
“Od Ustavnog suda je već bilo za očekivati da donese odluku o neustavnosti trenutačnog tzv. Zakona o pobačaju (Zakon o zdravstvenim mjerama za ostavrivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece) iz 1978. g., budući da je prijedlog Ustavnom sudu dan prije više od 20 godina”, rekao je.
“Zanimljivo je da je prilikom donošenja Ustava u prijedlogu nacrta istog od 23. studenoga 1990. stajalo da „svatko ima pravo na život“. Iako prema njemačkoj ustavnosudskoj odluci, kojom se tumači ustavna odredba o pravu na život, „svatko“ ima gotovo jednak opseg u značenju kao „svako ljudsko biće“, naš ustavotvorac odlučio se za izraz koji ne smije dovoditi u pitanje početak zaštite prava na život, budući da se odlučio za pojam „ljudsko biće“ koji obuhvaća rođenog, ali i nerođenog čovjeka”, dodao je.
“To što je trenutno na snazi Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (ZZM), donesen 1978. godine na temelju Ustava SFRJ iz 1974. koji je sadržavao sljedeću odredbu: „Pravo je čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece.“ Stoga, ako se ima na umu sve ranije navedeno, može se zaključiti da ZZM nije u skladu s važećim Ustavom. Kada bi u Ustavu i postojala odredba o slobodi odlučivanja o rađanju djece, takva odredba bila bi u suprotnosti sa sadašnjom odredbom koja se odnosi na pravo na život pa bi i sadašnju odredbu o pravu na život trebalo mijenjati tako da iz nje jasno proizlazi da se isključivo odnosi tek na rođenog čovjeka”, zaključio je.
