Fredo…
Fredo Corleone …
Za mene najfascinantniji lik
ikada opisan na filmskom platnu.
Imaju ga obitelji, stranke, narodi, pa i svaki ljudski organizam.
On je svevremenski.
Benigno zloćudni.
Fredo je i zdravstveni
i sociološki fenomen.
Nekakva greška dovoljno mala da se ne primijeti
dok je u dobroćudnom obliku.
Dok ne počne rasti, pritiskati, razvlačiti zdrave strukture
i u svojoj genetskoj neispravnoj logici davati do znanja da postoji
i ima svoje prohtjeve.
Recimo, treba mu veći prostor i dostupnost krvnih žila za prehranu njegovih nefunkcionalnih stanica koje rastu i razmnožavaju se brže od zdravih.
To što ubija svoj domaći organizam uz put, njega se u opće ne tiče.
U njegovoj promijenjenoj genetici postoji samo pravilo ekspanzije.
Prazna ideja narcisoidne dostatnosti.
Pa kreće od mjesta nastanka i baca metastaze.
Na sve dostupne lokacije.
Fredo izaziva bol, smetnje u funkcioniranju kada je već gotovo kasno.
Ljudi vole ignorirati početne simptome.
Traže za njih trivijalna objasnjenja.
Pozivaju sami sebe na ignoriranje istih.
Okreću obraz i nude kruh.
Takvog Fredu zovu u organizmu tumor.
I sa njim se da živjeti kada ga točno lociraš ,
dijagnosticiraš i uzmeš terapiju.
U društvu, zajednici, obitelji i narodu
Jedinke Fredo
ne mogu jednostavno
samo biti to što jesu i prihvatiti svoja ograničenja.
To se kosi sa logikom njihovog napuhanog ega
labilnom emocijom
i oskudnom inteligencijom.
Najčešće ih u svoje svrhe koriste upravo neprijatelji onih
koji Fredu naivno ni ne registriraju
kao potencijalnu opasnost.
Jer Fredo te kupi varkom i parolom.
Palatabilno suptilnom.
Onim što želiš čuti.
Onim kojim kupuješ mir.
….zalogajem kojeg možeš zaliti a
da te ne uguši.
Jer Fredine akcije
su naoko bezazlene.
Satirično nježne.
Romantično lagane.
Spoznaju da zapravo nema empatije
javno kompenzira slatkim pseudoemotivnim pričama
i hinjenom brigom za druge.
Sublimira , kompenzira,
glumi i optužuje.
Za sve svoje namjerne greške
krivi druge i sudbinu.
Krizu i recesiju.
Guje i fašizam.
Ne shvaća da drugi ne vide njegov talent, ne razumiju njegovu logiku
i odmah im ne napišu poželjenu cifru
ili daju bjanko ček.
Dok pije i jede za istim stolom , umače kruh s tobom u istu zdijelu .
I izdaje poljupcem.
U najboljoj namjeri ponekad.
Da te zastite od tebe samoga.
Jer ti to kao ne znaš.
Da, Fredo je genetika sa greškom.
Kolektivna ili individualna.
S kojom se da živjeti
tek ako je stalno pratiš, kontroliraš
i reagiraš na znakove ekspanzije.
Kao kroničnu bolest.
Fredo je pojava
koju ipak ti moraš prvi srdačno poljubiti
i reči da znaš…
I know It was you Fredo, you broke my hearth…
You broke my heart…
Prije nego tvoji prijatelji pozaspu, a on dovede
tvoje neprijatelje po tebe
I izda te poljupcem ….
Satirom , predstavom , zakonom i govorom
“ljubavi”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
