U Registraturi.
Izvrsni roman iz doba književnog romantizma .
Sve si mislim što bi bilo da su tada postojale društvene mreže i hrpa TV kanala …
Mecena Ilustrissimus
bi bio dobrotvor i osnivao bi razne zaklade za udruge civilnog društva
koje bi se brinule za zaštitu žena i djece.
Jeluša bi bila glavna
u raspodjeli sredstava i kontroli sprovođenje Mecenine zamisli.
Dio bi išao njoj dio podružnici
koju bi vodila
žena Gavana Medonića na selu.
Kumordinar Žorž
bi se profilirao kao političar i dogurao bi najmanje do šefa nacionalne
televizije. Kao profy ljubitelj ruku i konzument ostataka sa Meceninog tanjura
koje mu se klanja svekolika kmetija i mužeki , predviđam da bi imao sjajnu političku
karijeru.
Kanonik i Zgubidan bili bi u vječnoj svađi.
Koji je dobio veću kost za glodanje.
Laura bi izbacivala miljun selfija dnevno, zvali bi je u svaki žiri,
bila bi na naslovnicama, pjevala bi, kuhala, pisala blog, snimala reklame, bila bi PR stručnjakinja i influencer, a možda bi dogurala i u visoku politiku .
Ona je osoba kojoj se mast trast.
Miha trgovac i konjokradica bi vječno bio u stranci koja bi dobivala 0,1% na izborima i stalno bi bio u vladajućim koalicijama.
Ferkonja bi promijenio prezime i bio član neke od alternativnih partija.
Ivica Kičmanović bi ponovo i ponovo opraštao, puštao da ga gaze,
mislio da je patologija ljubav,
od potencijala završio u birtiji i na kraju poslao poruku da je uzaludno i da se ništa tu ne može napraviti .
Iako nisu imali društvene mreže, njihovi likovi su i te kako živi i aktualni.
I poruka … sinko, to to nećeš moći.
Ne možeš preskočiti društvenu ljestvicu koja ti je rođenjem zadana.
Ne pokušavaj.
Za njih ćes vječno biti mali Mužek, Zgubidančić.
Ne možeš protiv Ledenjaka.
Jer ono što vidiš je samo destina dugo nakupljanje sante leda na kojoj puca svaki Titanik.
Oni gospodare novcem i tvojom sudbinom.
Na najokrutniji način će te paralizirati.
Oni ti se smiju.
Oni ti kažu da ideš raditi umjesto da organiziraš referendume.
Ma nije to za sirotinju i bezperspektivne!
Marginalce.
Oni ce ti odrediti koliki broj potpisa moraš skupiti.
Oni ce ti potpise brojati.
Oni će ti odrediti što smiješ a što ne smiješ tražiti.
Cijela ekipa Mecena , Gavana ,Jeluša , Kumordinara , Miha i Ferkonja .
Samljet ce te , pojesti a kosti baciti
Zgubidanima i Kanonicima.
Tako je to nekako kod njih.
A kod nas???
Postoji netko koga bas i ne spominju tamo u najboljem svijetlu. Nije član Partije, pardon, Stranke.
Isus Krist.
I on je na Maslinskoj gori vidio sve.
I oblio ga je krvavi znoj.
I molio je oca da ne mora piti iz te čaše ali da ne bude njegova , nego Očeva volja.
I nije pobjegao.
I pao je tri puta pod križem.
I uspomena na momke koji su od običnih učenika, studenata, radnika
postali Heroji.
Bez kalkulacije su uzeli svoj Kalež.
Da ga drugi ne moraju piti.
Postoji ova druga , neispričana , nerkranizirana priča.
Nema o njima serija, nema o njima filmova.
Nema romana.
Jer te priče se ekipa boji.
U toj priči Ivica Kičmanović i Anica
ne saginju glavu.
Da bi priča ostane neispričana, oni su optuženi, marginalizirani, anonimni.
Jedan po jedan stigmatizirani.
Da bi se ponovo i opet poslala poruka.
Ne možeš.
Ne možeš i ne pokušava.
Ostani na svome bregu.
A mi ćemo režirati tvoj život.
Možeš se prijaviti za “ Ljubav je na selu “
ili “ Big Brother “…
A možeš i pjevati.
I opet i ponovo … njihova lica zvuče
tako poznato …
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
