Postoje različita mišljenja o tome kakvim je otrovom general Slobodan Praljak izvršio protestno samoubojstvo. I dok jedan dio toksikologa drži da je popio klalijev cijanid ili cijankalij, drugi procjenjuju da se radi o nekom drugom, snažnom otrovu.
Dr. Franjo Plavšić izjavio je za Jutarnji list kako smatra da liječnička intervencija nakon protestnog trovanja generala Praljka nije bila dovoljno brza, bez obzira o kojem se otrovu radi.
“Naime, brzina je ključ u spašavanju života otrovanog pacijenta, a osobito ako se ne zna o kojem se otrovu radi”, objašnjava dr. Plavšić.
Dodao je da je previše vremena prošlo od trenutka kada je Praljak popio otrov do njegova prelaska u bolnicu.
“I najjačem otrovu koji se popije treba vremena da uđe u krv i postane smrtonosan. A za to vrijeme liječnici mogu pomoći”, kaže toksikolog.
General Praljak cijelo je vrijeme u sudnici, na stolu, držao otrov kojim je počinio protestno samoubojstvo. Evo što o cijanidu, odnosno o kalijevom cijanidu ili cijankaliju možemo doznati u Hrvatskoj enciklopediji:
Cijanidi su soli cijanovodične kiseline (HCN(aq)). Ime cijanid je nastalo od grčke riječi κυανός (kyanos) što znači „plavo“. Cijanidi su jaki otrovi i treba jako pažljivo rukovati s njima.
Kalijev cijanid ili cijankalij (KCN) je sol cijanovodične kiseline, izuzetno otrovan, miriše po bademu, lako topiv u vodi.
Cijanovodik, HCN, je bezbojna tekućina i plin karakteristična mirisa na gorke bademe. Radi se o iznimno otrovnoj tvar. Upotrebljava se za dobivanje poliakrilata te za uništavanje gamadi (dezinsekcija). Vodena je otopina cijanovodika cijanovodična kiselina (HCN), a soli su joj cijanidi (sadrže anion CN–), također vrlo otrovni spojevi.
Alkalijski cijanidi, od kojih je najpoznatiji vrlo otrovan kalijev cijanid, KCN, poznat i pod imenom cijankalij, upotrebljavaju se pri dobivanju srebra i zlata.
Medicinska literatura navodi da se početak simptoma trovanja uočava svega nekoliko minuta nakon unošenja u organizam. Ako se radi o velikoj dozi otrova osoba osjeća stezanje u grudima, naglo gubi svijest, a zatim dolazi do paralize disanja i rada srca. Smrt nastupa u roku od jedne do dvije minute. No, ako se radi o ne tako velikoj dozi osoba može umrijeti i nakon sat – dva od trovanja. No, zabilježeni su slučajevi i kada su liječnici brzom reakcijom spasili unesrećenog, ali u pravilu se radilo o manjoj izloženosti otrovu.
Nigdje promptna terapija nije potrebna nego kao u trovanju cijanidom. Čim se posumnja na trovanje cijanidima treba dati specifičnu terapiju: amil-nitrit, natrijum-nitrit i natrijum-tiosulfat. Još jedan od lijekova koji se spominje kao protuotrov je vitamin B12 – navode liječnici, uz podatak da svega 200 mg cijanida može ubiti odraslog čovjeka jako kratkom vremenu.
U povijesti se taj otrov često koristio kao sredstvo ubojstva, jer nije ostavljao tragove. Naime, smrt od tog otrova izgleda kao masivni srčani udar. Najpoznatija primjena cijanovodika (u obliku plina) je bila u masovnim nacističkim ubojstvima tijekom Holokausta. Izvori navode i da ga je za samoubojstvo koristio i sam Adolfa Hitler, te dio njegovih suradnika.
Osobe koje žele izvršiti suicid najčešće koriste cijankalij ili kalijev cijanid (KCN), koji je sol cijanovodične kiseline, te je izuzetno otrovan. Toksikolozi navode da otrov miriše po bademu, a jako je topiv u vodi. Cijankalij je izuzetno toksičan, te ima izuzetnu reaktivnost sa želučanom kiselinom zbog čega može izazvati brzu smrt.
Iako za sada dosta toga ukazuje na to da je general Praljak za protestno samoubojstvo zbog nepravedne presude haškog suda koristio cijankalij – tek će obdukcija izvan svake sumnje otkriti istinu.
